Grčka 10.dan - 995km (Zagreb)

Ohrid-Kičevo-Gostivar-Skoplje-Kumanovo-Niš-Beograd-Zagreb (995km-10h)

Buđenje u 7:30.
Pogled kroz prozor...kiše nema, ali magle ima...i makina nas čeka ispod nadstrešnice gdje smo je i ostavili. Brzo spremanje i doručkujemo ono što smo navečer kupili da ne gubimo vrijeme ujutro. Krenuli smo oko 8:30.
Za one koji ne znaju, Ohrid se nalazi na 700 m nadmorske visine. Ujutro je bilo hladno na kaj baš i nismo navikli zadnjih 10-tak dana. 10 stupnjeva nas je natjeralo da se dobro obučemo, a put je većinom po autoputu pa i nije na odmet dobro se obući.

Ruta 10.dan

Iz Ohrida smo krenuli po suhom vremenu, a prognoza je bila 15-18 stupnjeva kroz Srbiju i mogućnost kiše. Kako smo se penjali od Ohrida prema Izvoru temperatura je samo padala, 9, 8, 7, 6 stupnjeva. Suzani je postalo hladno i stali smo da obuče još i kišno odijelo da joj bude toplije, jer dokoljenke, štrample, tajice, traperice i moto hlače nisu bile dovoljne :-). Tko je gledao Glup gluplji zna kako joj je bilo.
Šalim se, i meni je bilo hladno, ali mene ipak više štite oklopi skutera nego nju, a i adrenalin me grije:-)
Poslije Gostivara nije bilo tako hladno pa je bilo ugodnije za vožnju.
Malo smo se bojali prolaska kroz Makedoniju jer su tamo taman počeli neredi prije nego što smo krenuli iz Zagreba, ali dok smo prolazili, pogotovo autoputom, nismo imali nikakvih neugodnosti. Malo smo se raspitali prije polaska kod ženine veze s posla. Plan je inače bio posjetiti i Skoplje, ali radi situacije u zemlji smo to ostavili za drugi put.
Zanimljivi su autoputevi kroz Makedoniju. Naplata se vrši na samome autoputu, kao i u Grčkoj, prije većih mjesta, a ne kao kod nas na izlascima sa autoputa. Kada smo kod Gostivara ulazili na autoput vidio sam tablu sa naplatom. 30 din ili 0,50 € a može i MC:-)
Kada sam u Ohridu mijenjao eure vidio sam tečaj 610 din=10 € pa je bila malo čudna naplata cestarine.
Odlučili smo plaćati masterom jer nisam imao sitnih eura niti mak. dinara. Odmah iza naplatnih kućica oznaka sa ograničenjem brzine 80 km/h.
???? Pa na autoputu sam, zašto 80 !!????
Nakon 100-200 metara sam shvatio. Rupa na rupi. Katastrofa što naplaćuju. Vozio sam slalom 70 km/h između rupa i naravno bio najbrži :-)
Smijući se, ali u nevjerici smo vozili tako i što smo se više približavali Skoplju to je cesta bila bolja, odnosno odlična. Zanimljive su bile naplate cesta do granice. Slijedeća naplata je bila 40 din ili 1 €, pa slijedeća 60 din ili 1,5 €....
Čudna matematika 30 din=0,5 €, 40 din=1 €, a 60 din=1,5 €. Sva sreća pa su primali master card da se ne moram živcirati oko toga. Ali...i to nam je bilo zabavno :-)
Granicu sa Srbijom smo prošli brzo i nastavili autoputom dalje. Nakon nekoliko desetaka kilometara smo izašli na običnu cestu jer je autoput u izgradnji, i tamo sam se "zalijepio" za neke automobile koji su vozili tako brzo i preticali da sam ih jedva pratio, ali su mi dobro došli da se ne moram bojati radara. Poslije Niša smo stali na jednu pumpu gdje smo pojeli ostatke doručka i po dosadnom autoputu nastavili prema našemu domu. Stajali smo svakih sat vremena da protegnemo noge, a i češće sam točio gorivo da ne bi bilo problema sa benzinskama. Ušavši u Hrvatsku stali smo na prvu benzinsku da se javimo doma svojima i dotočili gorivo. Nevjerojatno kako je motor išao bolje na naše gorivo, a mi kudimo INA-u kao da nije kvalitetna. Mislim, do tada sam ju i ja kudio :-)
Na još jednoj benzinskoj smo stali i nešto pojeli i nijemo se gledali. Miješali su se osjećaji sreće i tuge. Vidjet ćemo našega anđeleka koji nas čeka, ali naše putovanje je završilo...za ovu godinu.
Samo sam dao prijedlog Suzani da bi mogli druge godine npr. za Siciliju ili Korzika-Sardinija ili možda do Španjolske i odmah se vratio osmijeh na lice. Rekla je Sicilija i poljubila me :-)))).
OK, meni odgovara i uzvratio sam joj istom mjerom. Napunili smo se energijom i krenuli dalje u posljednjih 100-tinjak kilometara do cilja. Kući smo stigli nešto poslije 22 h jer nisam htio pretjerivati sa brzinom po autoputu, 110-120 km/h. Taj zadnji dan je bio i najnaporniji i najdosadniji, ali nije bilo druge. Iako smo mislili skrenuti za Sarajevo radi loše prognoze za Bosnu odlučili smo se za ovu, odvoženu rutu.

Cijela ruta kroz 10 dana.

Ukupno smo prošli 4259 km, a vozili se skoro 66 h. To je naravno po putnom računalu.

Prosječna brzina je bila 86 km/h po putnom računalu, koji ne računa u prosjek brzine manje od 10 km/h i kada motor stoji, a radi. Matematički bi izračunao da je prosjek bio manji oko 65 km/h kada podijelimo km sa satima. Naravno da je ovaj zadnji dan najviše podigao prosjek iako smo se svugdje vozili oko 100-120 km/h, gdje nije bilo naseljenog mjesta, opasne ceste ili nečega zanimljivog za gledati.

Sve troškove sam zbrajao i pisao i na kraju naravno izgubio papir :-)
Planirao sam troškove između 100-130 € po danu za nas dvoje.

Uglavnom je bilo otprilike ovako:

9 noćenja                           - 280 €
benzin                                - 250 €
Cestarine, mostarine...      -   40 €
Suveniri i ulaznice             - 130 €
Hrana i cuga                     - 200 €

Dakle sveukupno oko 900 € za dvoje, 10 dana, 9 noćenja, 4250 km

Zaključak putovanja:

Darijo:

Krenuo sam na put sa velikim očekivanjima o europskoj Grčkoj. U prvom dijelu sam bio zadovoljan ljepotom, ljubaznošću i svime viđenim. Ali kako smo ulazili u unutrašnjost Grčke i po Peloponezu, malo sam bio razočaran pustim predjelima. Naravno, uz obalu je sve krasno i zanimljivo, ali unutrašnjost je dosta zapuštena. O grčkoj povijesti i kulturi sve se zna i ne treba previše govoriti. Antičke iskopine su stvarno zapanjujuće, ali mi smeta što nije dovoljno putokaza na cesti. Osjećao sam kao da je više to sve prilagođeno masovnom turizmu, mislim autobusima koji tu stalno cirkuliraju. Uglavnom sve što se vidi u unutrašnjosti zemlje bih sveo u jednu desetinu zemlje, a i onda bi bilo puno pustih predjela. Što se Grka tiče, a i Grkinja:-) sve je bilo na zavidnoj razini, ljubaznosti i potrebnoj pomoći, ako ne i više od očekivanja. Zaključio sam da su Grci narod koji jako drže do svoje zemlje, iako baš i ne plaćaju poreze, ali svakako su domoljubi. Svjesni su da moraju raditi i izgledaju mnogo zaposleniji nego npr. kod nas, ali njihov učinak ne bih rekao da je zadovoljavajuće kvalitete iako si to međusobno ne predbacuju. Mislim da premalo ulažu u okolinu svojih kuća, stanova, mjesta i da sve očekuju da odrade drugi, što je rezultiralo time da ih ne bih smatrao nikako zapadom, već istokom Europe. Iako su korak ispred istoka, ako ne počnu ozbiljnije ulagati u sada već po malo zastarjelu infrastrukturu, mislim da će ipak ostati na istoku. To je dio koji me je razočarao. Ono što imaju Italija, Slovenija, Austrija, pa rekao bih većinom i Hrvatska, mislim da oni kasne za tom naprednijom kulturom i razvojem svijesti stanovništva.
Ali da bih ponovo išao, svakako :-))))
Samo što bih sada više obilazio veće otoke i razvijenija i poznatija turistička mjesta pa se nadam i da će biti prilike:-)
Zadovoljan svakako, ali....Grci....pokrenite se!!!!!!
Moja sveukupna ocjena 7/10.

Suzana:
Moja očekivanja nisu bila velika što se tiče same Grčke, više je to bilo razmišljanje kakav će biti doživljaj Grčke sa sica motora. Većinu mjesta sam vidjela prije, ali sada sam mogla primjećivati i detalje koje tada nisam. Uvijek mi se sviđa taj leggiero osjećaj kod svih Mediteranaca. Naravno, u nekim situacijama te to zna i iživcirati do bola, ali ipak sam bila malo pripremljenija za to od Darija. Sa ovog putovanja će mi ostati u sjećanju miris naranči na Peloponezu, naši Nikša i Mr. Bean iz Toloa, osjećaj divljenja u Meteori, smrzavanje na odlasku iz Ohrida i sunce koje nas je dočekalo na ulasku u Hrvatsku.
A Grci ko Grci - don't worry be happy. I poruka za naše turističke radnike - učite od Grka kako se odnositi prema gostima.
Moja ocjena ipak veća od Darijeve 8/10 jer je bilo puno prekrasnih mjesta i trenutaka, vrijeme nam je većinom išlo na ruku i... ostavili smo nešto za novo putovanje u Grčku.