04.-06.08. 2014.
prvi dan: Sesvete-Koper-Slo.obala-Savudrija-Umag-Novigrad-Motovun-Buzet-Hum-Pazin-Rovinj (478km-7h)
drugi dan: Rovinj-Senj-Nin (328km-4h)
treći dan: Nin-Sesvete (290km-4h)
X10-Darijo
Tri dana slobodan. Hmmm
Sjeo sam za računalo i za 15min plan je bio gotov :)
 |
| Ruta prvi dan |
 |
| Ruta drugi dan |
Obukao se kao da je zima i krenuo u 8h iz Sesveta. Plan je bio po autoputu do Kopra pa lagano obalom do Istre. Za 2 i pol sata sam u Kopru. Točio sam i izračunao potrošnju od 5,5 l/100km. Vozio sam brzinom 130-140km/h što se odmah vidjelo na potrošnji. Bilo je 30 stupnjeva i nisam mogao više voziti u moto opremi. Obukao sam kratke hlače, kratku majicu i tenisice. Brzina je sada bila max 80km/h i uživao sam u takvoj ležernoj vožnji.
Prvo mjesto je Izola. Nije me ostavila bez daha, ali je lijepa, uredna.
 |
| Pogled prema Italiji |
Nakon Izole sam išao u Piran. Njima je Piran kao Istri Rovinj. On me je oduševio. Mjesto koje ima dušu. Preporuka za posjetiti ako se bude u blizini. Ulazak u Piran vozilom se naplaćuje. Vidio sam kako su domaći prošli uz rampu pa sam napravio copy-paste :)
 |
| Galeb pozira dok striček pored razvlači harmoniku |
 |
| Uglavnom, Italija ;) |
 |
| Plaža |
 |
| Uličice me podsjećaju na lošinjske |
 |
| Plaža bliže centru uz guba ukrašen hotel |
 |
| Ribarski stolovi |
 |
| Parkirao sam pored velikih dečki ;) |
Piran ima zidine, ali nisam ih posjećivao. Krenuo sam dalje prema Portorožu. Nije baš da je slovenska obala velika , ali vrijedna je pažnje, barem jedno prijepodne.
Portorož je glavno slovensko kupalište. Meni osobno bezveze. Piran mi je puno topliji.
U svakom gradu, mjestu u Sloveniji je more puno trave i ne privlači me. U Portorožu su kupališta zaštićena sa nekakvim vrećama da bi spriječile ulazak prljavštine ili glisere. Uglavnom, ljepše bi mi bilo se kupati u Čatežu nego ovdje. Ali se primjećuje kultura u prometu. Domaći ne parkiraju gdje žele, kao kod nas, već ih se uopće ne primjećuje, razlikuje.
 |
| U svakom gradu u Sloveniji imaju parkinzi za motore. Pa sam ja stao sa skuterom :) |
 |
| Ovoga kod nas nema, hvala Bogu |
Kada sam došao do granice ostao sam iznenađen - kada mi je slovenski carinik vidio papire pokazao mi je da mogu odmah proći i rekao hvala na posjeti. Sitnica od njega, ali pošto sam ju zapamtio, sada i tu napisao, ipak nešto i znači.
Svratio sam u Savudriju, bacio par fotki i nastavio dalje.
 |
| Najzapadnija točka Hrvatske. |
Poslije Savudrije sam išao za Umag. U Umagu sam popio cugu i nastavio dalje. Od Umaga sam više očekivao osim samih teniskih terena i pratećih kompleksa.
 |
| Centar Umaga |
Zatim sam se uputio uz obalu do Dajle, pa Novigrada, stao kod Aqua parka Istralandia, ali mi nisu dozvolili da ih fotkam. A iz daljine nisam htio tada namjerno. Odličan način za privući goste.
Nastavio sam prema unutrašnjosti. Cilj je bio Motovun i Hum, najmanji grad na svijetu sa svega 17 stanovnika. Prvo znatno poznatiji, Motovun.
U Motovun može se pješke ili sa vozilima. Pješke je besplatno, ali uzbrdo 500-tinjak metara pri 30 stupnjeva...ne može! Ulaz se plaća kao parking karta. Mislim da je za motor 15kn. Motovun je lijep, ali...nisam baš bio previše očaran. Nastavio sam prema Buzetu i fulao ulaz u centar. Nastavio sam za Hum. Ulaz na parking opet naplaćuju, 7kn za motor. Mlada gospodična me upućuje da idem bliže centru jer tamo ima hlada. Dobila je kusur od 10kn. Humom vlada tišina. Na ulazu neki lik svira lagano gitaru i uživa. Nisam vidio škrabicu da ima da mu ubacim "dinar, dva", jer baš je pasalo tom okruženju. Par slikica koje mogu djelomično prikazati mjesto, ali ne i dušu. Po meni puno ljepše mjesto od Motovuna, pardon, grad :)
U tom miru i hladovini pojeo sam, popio i nastavio dalje šumskim puteljcima do Pazina. Cestica se isprepleće sa autoputom i prolazi kroz mnoga sela. Pazin nisam obilazio, samo sam prošao i nastavio za Poreč. U Poreč sam stigao oko 19h i bila je neopisiva gužva. Niti sam što uspio vidjeti niti slikati. Par slikica i gas za Rovinj na večeru kod prijatelja Nikole.
Namjerno sam zaobišao Vrsar da ga pogledam drugom prilikom. Došao sam kod Nikole oko pola 9. Pojeli smo, popili radler, dva i spustili se u grad kada je malo zahladilo. Rovinj je prekrasan. Sjeli smo na sladoled, malo sam ispričao današnje putovanje i brzo je stigla ponoć i valjalo je ići u apartman na spavanje.
drugi dan
Buđenje je bilo oko 8. Dogovor je bio da ćemo ići sa njegovom obitelji na otok Sveta Katarina sa gumenjakom i tamo doručkovati i okupati se.
Otok je predivan. Nema previše ljudi kao u Rovinju. Prošetali smo se po otoku i otuda imam par slika. Ima jedan vidikovac baš idealan za slikati.
Zanimljivi su ovi fazani koji se uopće ne boje ljudi.
Zatim smo se nas dvojica otišli provozati do najudaljenijeg otočića gdje je apartman-svjetionik. Vratili se, popili kavu i počelo se oblačiti. Kaže Nikola ajmo sve brzo pokupiti i u čamac pa gas doma. A ja kažem pa nisam se niti okupao. A on kaže požuri se pakirati da se ne buš okupao, ali u slatkoj vodi (kiši). Krenuli smo za Rovinj koji je udaljen 20-tak minuta. More se jako uzburkalo i kiša je ubrzo počela. Kćerka, 7.g se stisla uz mamu, a mi smo kao pravi frajeri sjedili prkosno :)
Vukli smo se uz neke turističke brodove koji su sjekli valove pa je nama bilo lakše voziti. Kući smo došli totalno mokri i odmah se istuširali i presvukli. I nitko mi ne može reći da se nisam kupao u Rovinju ;)
Počastili su ručkom i nisu mi htjeli naplatiti smještaj pa sam kćerkici ostavio za sladoled. Znam da ću ponovno ovdje doći jer nisam stigao poslikati Rovinj :))
Iz zahvalnosti stavljam link za njihovu stranicu pa se prolaznici mogu informirati i smjestiti kod ugodnih ljudi.
http://apartmani-marojevic.com/
Oko 2 sata je prestala kiša i bilo je vrijeme da krenem prema Ninu gdje me čeka moja kćerkica koja je sa dedom i bakom na moru. Krenuo sam za Rijeku u kišnom odijelu u nadi da ga neću trebati i da ću ga brzo skinuti. Do Senja je jako puhalo po magistrali, pogledao sam na HAK-ovim stranicama i vidio da je zatvorena magistrala od Karlobaga za prvu skupinu vozila pa sam skrenuo preko Vratnika na autoput. Do Nina sam došao za 4 sata uz dosta jak vjetar i u kišnjaku. Bio sam žalostan što nisam mogao po magistrali. Drugo jutro sam se okupao i u poslijepodnevnim satima vratio u Sesvete kroz Liku, po staroj cesti.
1100km u tri dana na skuteru je bilo prekrasno. Slovenija je lijepa, Istra još ljepša.
Jedva čekam slijedeće putovanje sa svojim ljubimcem :)))
