29.6.2014.
X10-Darijo
Krenuo sam ranije toga jutra oko 7h sa Paga jer su nagovještavali predvečer kišu. Plan je bio uz Unu od Bihaća do Novog Grada, a sve ostalo je bonus.
 |
| Ruta |
Do Knina je poznata otvorena cesta i držim prosjek od 100km/h na put.računalu. Od Knina se penjem prema graničnom prijelazu Strmica. Dosta serpentina i zanimljiv prijelaz.
Na bosanskoj strani se odmah osjeća lošiji asfalt i vozim sporijim tempom prema Bos.Grahovu gdje i točim prvi puta. Kada sam došao na benzinsku nisam mogao do pumpe jer se jaran parkirao uz pumpu sa neregistriranim traktorom i pije u kafiću benzinske. Trči van čovjek i kaže evo sada će ga pomaknuti vlasnik. Natočim gorivo i idem platiti karticom kada čovjek ukuca krivi iznos i brzo stornirava. Pomislio sam pa neću se valjda tu morati vraćati za mjesec dana ako mi uzmu taj krivi iznos. Na sreću nije trebalo. Kada je ukucao dobar iznos i provukao karticu, pitao me da li trebam "baš" i račun. Rekao sam ne, i mislio bježi dok ti je kartica u džepu. Zatim dolazi neka djevojka sa golfom jedinicom i daje mu nekakvu karticu koju je provukao i daje joj van keš. Ništa nisam pitao.
Nastavio sam prema Drvaru i sjetim se starih Titovih filmova. Prolazeći Drvarom slučajno spazim putokaz za parking za Titovu pećinu. Okrenem se, vratim na parking i rekoh da vidim što se tu nudi?!
Prilazi mi neka žena i mislim si pa neće mi valjda naplatit parking na praznom parkiralištu veličine za 20 autobusa, dok sam ja skidao sa sebe opremu. Ljubazno me pozdravi i pita da li me zanima da mi ponudi što se tu može vidjeti. Jako srdačno. Prihvatio sam. Dakle, možete kupiti raznorazne rekvizite sa sjećanjima na Tita, na pećinu, može se ići u dva muzeja i može se ići u razgledavanje pećine, što je naglasila da je besplatno. Znate što sam prihvatio :-)
 |
| Ulaz je jako strm i bez pomoći ograde bi bilo jako teško |
 |
| Ulazak u prostorije pećine nije dozvoljen |
Zanimljivo je to što je Tito imao pitku vodu u špilji. Ništa spektakularno, ali zanimljivo za vidjeti. Nisam ljubitelj tih suvenira pa sam kupio samo hladnu colu, zahvalio se i nastavio put Kulen Vakufa, odnosno Nacionalnog parka Una. Na pustom spustu cesta je prošarana travom po pukotinama. Kod nas to krpaju smolom :) Pogled na park je predivan.
Kako sam krenuo od Drvara cijelo vrijeme imam signal hr mreže. Una izvire u Hrvatskoj, ali ovaj ovdje dio je najljepši dio Une koji sam vidio. Spustio sam se u Martin Brod i sve poslikao. Uglavnom, teško je bilo krenuti od tamo, prekrasno mjesto za piknik i odmor.
Par predivnih slikica....bez komentara
Ima tu još simpatičnih detalja....
Tu sam obavio gablec, poslao provokativne poruke ove ljepote i nevoljko krenuo dalje. Nakon svega koji kilometar dolazi se do novog montažnog mosta, jer je stari srušen za vrijeme Domovinskog rata. Ujedno tu je ušće dviju rijeka.
Prekrasno. Nastavio sam dalje uz Unu prema Kulen Vakufu po bijeloj cesti kojih 6-7km. Počelo je sa asfaltiranjem te dionice i moguće da će uskoro K.Vakuf biti spojen asfaltom sa Martin Brodom.
Nastavio sam prema Bihaću i par puta slikao neke zanimljive detalje.
I tako sam došao do Bihaća kojega samo prolazim bez zaustavljanja iako su me uspjeli "slikati" s leđa. Dolazim do Une i ne mogu se naslikati te ljepote. Cesta nije prelijepa pa nije problem svako malo stati i uživati uz rijeku.
Bilo je još puno toga za slikati, ali sam nešto ostavio za dogodine :))
Na granici me nisu tražili papire pa tako nisam platio ni kaznu za slikanje u Bihaću. Od Dvora na Uni do kuće je već nekoliko puta prevaljeni put pa nema potrebe ponovo ga opisivati. Prosjek vožnje je malo sporiji zbog stanja kolnika, a razlog leži i u tome što sutra počinjem raditi :(
Ne moram govoriti da nema umora i da jedva čekam slobodan dan :))
Uživao sam u zadnja 4 dana puta i zaokružio kilometražu na 2050km.
