08.06.2014.
X10-Mile
X10-Darijo
Kako sam dobio slobodan vikend prije godišnjeg, Mile i ja smo se dogovorili da idemo u nedjelju za Sloveniju, ali starom cestom. Temperatura je već bila ljetna i bez oblačka na nebu. U 8h krenuli smo put Samobora i malog graničnog prijelaza Kalin. Željeli smo izbjeći naplatu vinjete za Milea, a i vidjeti zemlju koja je treća u Europi po pokrivenosti teritorija šumom.
Koga zanima, prva je Finska, u kojoj je oko 73% teritorija "obojeno u zeleno", a odmah iza nje slijedi Švedska sa oko 69%, pa Slovenija sa 62%. Primjera radi, Hrvatska ima samo 34%......
Poslije granice smo ostali sa južne strane autoputa do Čateža, gdje se malo udaljavamo od autoputa i idemo uz rijeku Krku prema Kostanjevici na Krki. U tom predjelu izgleda kao da smo u Austriji ili Njemačkoj. Sve je kako treba biti, prometnice, oznake, polja su sva obrađena, ceste bez blata, kuće su krasno uređene, lijepi automobili, sve u cvijeću.....
Nastavili smo malo dalje od Krke, prema Šentjerneju, Mokro polje i u Ratežu smo skrenuli za Otočec i malko se vratili do "Grajski park Otočec". Od Mokrog polja prema Ratežu ima predivan dio šume sa odličnim asfaltom i prekrasnim zavojima, ali samo 5km. Tu smo se baš zguštali, koliko god se može sa skuterima. Otočec je predivan.
 |
| Mile |
 |
| Ja :) |
Prošetali smo parkom, rashladili se i nastavili dalje. Slijedeće odredište dvorac Žužemberg. Plan puta sam na brzinu napravio i nisam znao kaj nas čeka. Što je dobro. Po cijeloj dionici koju smo danas vozili je odličan asfalt, za razliku od sjeverne ceste od autoputa. U Žužembergu smo sjeli i popili kavu i naravno prošetali besplatno krasnim dvorcem.
 |
| Pogled sa dvorca je jako lijep |
Poslije Žužemberga krenuli smo na izvor rijeke Krke. Krka je jedina slovenska rijeka koja izvire i završava u Sloveniji, ulijevajući se u Savu prije Čateža. Ima dva izvora udaljena nekoliko stotina metara.
Ovo je špilja iz koje izvire drugi izvor ispod, a kada je veća količina oborina onda, kaže gospođa što prodaje karte, izlazi i iz špilje i to do visine pola ulaznih vrata. Špilju budemo posjetili drugi puta. Vani je bilo 28 stupnjeva, a u špilji 8.
Dalje smo nastavili i došli na "bijelu" cestu u dužini 10-tak km prema Grosuplju. Nismo nigdje stajali do Ljubljane. Sparkirali smo se blizu centra i malo propješačili. Centar je jako lijepo uređen uz rijeku Ljubljanicu koja je plovna kroz Ljubljanu. Za Ljubljanu treba cijeli dan jer se ima što vidjeti.
Vratit ćemo se....
Iako nemam naviku stavljati slike hrane, evo malo da vam krenu sline :))
Poslije ručka još malo šetnje i krećemo starom cestom prema Postojni. Asfalt je dobar, ali stalno se prolazi kroz prigradska mjesta i ograničenja brzine usporavaju promet, što stvara gužvu u oba smjera.
Tek poslije Logateca, skretanjem na cestu 640, ponovno počinje uživanje u prirodi, praznoj cesti i odličnim zavojima kroz šumske predjele.
Prilikom spuštanja sa manjeg brežuljka, mjesto Ivanje Selo, meni skuter prestaje primati gas, ali se ne gasi. Stajem uz rub kolnika i Mile dolazi do mene i pita: što se dešava, zašto sam stao?!?? Ja mu pokažem da mi motor neće "vući", radi, ali čim dodam gas, on se ugasi. Bilo nam je to čudno i nismo znali na što sumnjati tako iznenada. Benzina sam imao pola rezervoara pa nije bilo sumnje u benzin, ali svejedno smo otišli do prve benzinske i kupili 5 litara, ali sve je bilo isto. Tada smo skinuli svijećicu, ali i ona je izgledala dobro. Zvali smo mobitelom prijatelje u Zagreb, ali naravno da se dijagnoza na daljinu ne može dati. Kako smo rastavili motor nasred ceste, ne baš previše prometne, svaki motorista se zaustavio i ponudio pomoć. Bajkeri, skidam kapu!!!!
U međuvremenu je čovjek iz prve kuće došao do nas i ponudio pomoć. Rekao je da nije mehaničar, ali da dođemo kod njega u dvorište, da ne popravljamo na cesti.
Jedan Slovenac sa Ktm-om sa bučnim akrapovićima, stao je i ugasio motor da nas pita u čemu je problem jer nismo mogli komunicirati dok mu je motor radio. Mi smo mu rekli o čemu se radi, na što je on odgovorio da u blizini pozna jednog mehaničara i Mile je otišao sa njim po pomoć. Na žalost, mehaničara nije bilo i neće se danas vraćati kući. Za to vrijeme, ne moram opisivati kako sam se osjećao, otišao sam na livadu pored ceste da se malo smirim. Tu su nastale ove, posljednje fotografije sa ovoga putovanja.
 |
| U sredini slike usamljeni ljubimac na cesti |
Dok sam ja slikao skuter kako stoji sam na cesti, iza leđa sam primjetio u daljini konje i magarce i bratskim nam jezikom počeo ih dozivati i fućkati im. Nevjerojatno, ali su mi prišli.
Kada su došli tako blizu htio sam magarce podragati, ali mi nisu htjeli prići dovoljno blizu da ih dohvatim. Malo sam se protegnuo i uspio. Ali tada je došlo iznenađenje. Ograda je pod strujom, što je i označeno, i lijepo me je stresla. Tek toliko, kao da mi nije bilo dovoljno kaj me je skuter "streso". Ne znam da li su mi se magarci smijali, ali namagarčili me jesu.
 |
| Na ovoj slici se vidi kako je ograda pod strujom |
Tužan je povratak kući bez svog ljubimca, ali barem nije bilo pada i ozljeda.
Drugi dan sam razgovarao sa servisom i rekli su mi da oni ne mogu van Hrvatske ići po motor, ali da mi garancija vrijedi i u Sloveniji. Financijski mi nije bilo isplativo ići u Sloveniju do motora kada bi ga slovenski servis otpeljao, pa opet ići gore kada bi ga popravili, već sam odlučio sa prijateljem na prikolici dopeljati ga u Zagreb u servis.
 |
| Skuter u garaži u Sloveniji |
 |
| Clio sa prikolicom čeka utovar |
 |
| Prikolica idealnih dimenzija |
 |
| Spremni za Zagreb |
U servisu su otklonili kvar u roku par dana, lulica je riknula, i mogao sam nastaviti dalje putovati Lijepom Našom pa i šire....
Nema komentara:
Objavi komentar