15.08.2018. - 18.08.2018.
Triumph Speed Triple S - Alen
VFR 800 - Mario
NC750X - Darijo
Lijepa mjesta se mogu nekoliko puta obići, ali lijepe ceste SE MORAJU stalno iznova voziti😎.
Dečki su me pitali da li mogu napraviti kakav dobar krug u 3 noćenja?!? E sad ćete vidjeti, pomislio sam, a odgovorio sam kao da budem probal nekaj iskombinirati. Njima je svejedno kuda, samo da su dobre ceste i da smo za 4 dana nazad. Sjeo sam za komp i napravio plan. Alen je kupio drugi motor jer je pričao sa Mariom kako putujemo i uživamo pa je poželio s nama. Sa Panigaleom nije baš pametna ideja ići na putovanje pa je kupio Triumpha da nam se može pridružiti.
Ja sam znao koje ceste obilazimo, a noćenja smo po putu prilagođavali kako nam pasalo.
Prvi dan sam isplanirao cestu 69 po Austriji i da noćimo što bliže Lienzu. Alen je imao nešto za obaviti još to jutro pa smo Mario i ja došli do njega s motorima i krenuli malo kasnije od plana pa smo smještaj na prvoj kavi u Austriji rezervirali u Villachu.
Pošto imam najslabiji motor, a i znam put, vodio sam ekipu. Dogovor je bio da se pridržavamo ograničenja koliko najviše možemo, a tamo gdje su zavoji i bez ograničenja samo po gasu.
Kada smo išli cestom 69 na jednom mjestu, iako ja to nisam primjetio, upalilo se nekakvo upozorenje u vidu znaka uz cestu kao opasna vožnja. Proletio sam tamo nekakvih 140-150, a ograničenje je bilo vjerojatno 50km/h koje nisam vidio ili nisam pomislio da je potrebno usporavati. Kasnije su mi to dečki ispričali. Uglavnom izguštali smo se po tim zavojima i nakon spusta smo stali na ručak. Nakon ručka je bila lijepa cesta, ali dosta naseljena pa slijedećih 100 km vozimo kroz mjesta po ograničenjima, a van njih malo potegnemo. U Villach smo došli već dosta kasno i dok smo se raspremili i prošetali mjestom jedva smo uspjeli večerati u restoranu hotela jer rade samo do 22h.
Hotel Kramer u centru je bio odličan izbor. Dobra soba, dvorište sa parkingom...odličan izbor za 120€ sa doručkom, cijena je za tri osobe.
Ujutro, nakon doručka, Mario i ja smo prošetali po gradu dok je Alen ostao u sobi nešto rješavati za posao.
U centru smo vidjeli jedan pravi lokalni kafić i morali smo popiti finu kavu za dobro jutro😉
Vratili se u hotel, spakirali se i polazak dalje.
Parking hotela.
Mario nestrpljivo čeka da se mi pokrenemo....ajmoooo, Gross nas čeka.
Ja poziram kraj Alenovog motora.
Prvih sat, sat i pol je bila ugodna vožnja austrijskim cestama. Ulazak na Gross se naplaćuje 26€ po motoru. Čista pljačka. U uvodu sam napisao da se dobre ceste moraju ponovo proći, ali stvarno mislim da je ulaznica puno previše skupa, tj. eko taxa kako oni kažu.
Na Grossu gužva. Jedva smo se probijali. Dečki nisu baš uživali kao niti ja, ali kaj možemo.
Alen kao da govori: Darijo, kam si nas to dopeljal, gužva je kao u centru grada.
Slikali smo se prema ledenjaku, tj. prema onome kaj je još ostalo od njega zbog klimatskih promjena.
Stvarno je bilo prepuno. Popili smo kavu, Alen je i pojeo neku ribu, pa uz kupovinu suvenira vratili se do motora i pičimo dalje.
Kraj Alena se sparkirao bajker iz njegovog grada😎
Nastavili smo dalje prema Edelweisspitzeu
I ovdje gužva, ali ne tolika.
Ovi momci☝ su stigli do ovdje👇
Sa vrha se prekrasno vidi koju smo cestu prošli i kuda idemo dalje.
Ovuda smo došli ☝👇
A ovdje☝👇 nastavljamo dalje.
Zatim smo se i sjurili tom cestom prema Zell am See-u i lokalnom cestom prepunom prekrasnih mjesta, nastavili prema Innsbrucku. Cesta je spora radi naselja, ali nismo htjeli ići po autoputu, a alternative nema. Sjeli smo u jednom mjestu na klopu i donijeli odluku gdje budemo noćili.
Ja dečke gnjavim da mi slike klope trebaju za blog. Prvih nekoliko obroka im je bilo svejedno, pa im je to išlo na živce, a na kraju su me podsjećali da sam zaboravio slikati...😀😂
Poslije klope lagana vožnjica, uspavana, pa me Mario zvao da stanem u slijedećem selu na kavu, da nemre više kak mu se spava. Tamo smo upoznali vlasnika kafića iz Srbije koji se raspitivao kuda idemo, kak smo zadovoljni motorima i da i on uskoro kupuje Triumpha Tigera....
Spavanje smo rezervirali u mjestu Landeck, hotel Schwarzer Adler po cijeni od 135€ sa doručkom za nas tri. Ovdje je bilo čak parking garaža za motore u obliku kaveza i pod video nadzorom, ali kada smo mi došli, već je sve bilo popunjeno.
Presvukli se, otišli na pivicu u centar maloga mjesta i na spavanje. Sutra nas čeka veliki Stelvio pass.
Jutarnji pogled iz sobe.
Navečer nismo niti bili svjesni u kakvoj smo okolini. Doručak obavili kak spada, pa odjava i gas.
Imali smo malo benzina pa smo nakon nekih 20-tak km stali na benzinsku i točili. Mario je primjetio na parkingu benzinske kako instruktor vožnje obučava mladog bajkera i otišao je malo prisluškivati kaj mu govori. Ostao je zatečen kako mu objašnjava dijelove motora, pa kako mu objašnjava gdje griješi u vožnji i druge bitne stvari...koje kod nas instruktori niti ne znaju, a ne da prenose znanje. Svi znamo kak se kod nas polaže: tam ti je motor i vježbaj osmice, ja ću doći za pola sata...
No dobro. Nakon benzinske gdje smo točili i podmazivali lanac, tj. ja sam Alenu pola felge našpricao pa me skoro nokautirao, ali izvukao sam se, krenuli smo prema Italiji i Lago di Resia.
Stali smo uz prepoznatljivu točku tog akumulacijskog jezera. Kada su ga radili riskirali su da potope jedno manje selo koje su naravno prije toga preselili, ali nisu uspjeli potopiti i toranj crkve koji je sada glavna atrakcija.
Ovdje se vidi kako smo svi bajkeri putnici i jedan koji izgleda da se seli koliko ga je natovario. Ne znam da li bi sva ta roba stala u mog Focusa😮.
Poslije kratke pauze za razgledavanje nastavili smo prema Stelviu.
Za sat vremena stigli smo do vrha. Na cesti je bila gužva, ali niti pola koliko na Grossu. Cesta je jednako atraktivna, ali je besplatna, kao i svi prijevoji u Italiji. Ima jako puno biciklista. Očito i oni guštaju u "osvajanju" vrhova kao i mi bajkeri, ali sa puno više truda i muke. Uživali smo u pogledu, slikali se, popili kavu i čaj i promatrali kako su svi oko nas sretni. Takvo okruženje ne postoji nigdje u gradu.
Sa Mileom sam se spuštao sa Stelvia prema Bormiu i Passo Gavia. Sa dečkima sam odlučio otići na drugu stranu u Švicarsku na Passo Umbraila, pa za Zernez, pa Passo Bernina i spustiti se u Italiju u mjesto Tirano. Tamo smo u zgodnom kafiću Cafe de la Gare ručali i odmorili od nekoliko napornih prijevoja. A i vrućina je bila jako velika bez obzira kaj smo na skoro 1000mnv.
Vidi se da smo uvijek svi bili za istu hranu😋😉.
Bilo je već 16h i vrijeme da nađemo smještaj za večeras pa da se možemo dalje posvetiti onome u čemu smo najbolji, guštanju u vožnji😎😍.
Kaj god da smo gledali u našem smjeru sve je bilo jako skupo. Nismo htjeli forsirati pa smo odlučili da idemo voziti dalje pa budemo oko 19h potražili smještaj u okolici dokle dođemo. Međutim i tu je bilo bez prave ponude za nas. U krugu 50 km su bila svega tri smještaja ispod 280€ samo za noćenje kaj nam je bilo previše za platiti. Ali nismo imali izbora. Od tri, jedan je bio malo van ruke, tj na nekom vrhu skijališta i ne u našem smjeru, drugi je bio loš i nismo htjeli u njega. Pa je izbor pao na jedini mogući. Brzo smo rezervirali da ne ostanemo i bez njega. Ukucao sam u navigaciju poziciju i krenuli smo. Stigli smo u Chiusa Klausen u Hotel Park na trgu u samom centru mjesta. Cijena je bila 255€. Kada smo došli na trg nismo mogli do hotela jer je bila nekakva zabava, živa svirka, pa smo se sparkirali na drugoj strani trga i odnijeli stvari i prijavili se na recepciji. Otuširali se i raspremili i krenuli dolje po motore da ih sparkiramo uz hotel. Jedino Alen ne može naći ključeve motora. Kad smo došli do motora našli smo ih u bravi, kao i njegovu gopro kameru u kućištu. Ovi zapadnjaci više niti motore neće ukrasti ako im ne treba😎🙊.
Šalu na stranu, ali bili smo sretni kaj smo našli ključeve, a i motor.
Alen nas je htio počastiti večerom jer je našao ključeve i motor, a mi kao pravi prijatelji, nismo ga mogli odbiti💪😏.
Ovdje smo večerali ☝, a ovo je naš hotel 👇
Ujutro buđenje i ljepši pogled.
Mario me probudio i otišli smo u šetnju oko 7h. Alena smo ostavili da odmori. Ne smijemo ga previše forsirati pa da više ne želi s nama😁.
Mario je želio ovdje ostati na doručku....
Restoran od jučer.
Vratili smo se, a Alen je već bio spreman za doručak pa smo odmah krenuli u napad.
Doručak u vrtu na suncu. Prekrasno. Tak nam je lijepo bilo da smo više puta ponavljali punjenje tanjura, inače ne bi...
Platili smo apartman i krenuli u napad na nekoliko prijevoja. U Cortini d'Ampezzo smo ručali u Pizzeria Croda cafe i odmorili.
Nakon ručka smo i dalje kružili po brdima i približavali se Sloveniji. U Kranjskoj Gori na benzinskoj smo se pozdravili jer je Alen prije Ljubljane skrenuo za Celje, Ptuj i za Čakovec, a mi smo nastavili prema Zagrebu.
Mogu reći da sam stvarno uživao sa dečkima. Već sam većinu tih prijevoja prošao ranije sa Mileom pa sam sada puno više uživao u cesti, a manje u razgledavanju. Dečkima je vjerojatno žao kaj nismo više stajali, ali to samo znači da moramo to ponoviti. Ovo je bila klasična navlakuša s moje strane🙊😎😋. Nadam se da sam uspio i da ću sada češće imati društvo za vožnju i za prijedloge kuda ići.
Potrošnja nije bila velika, 3.8 L/100km. Smještaj nas je malo više koštao u prosjeku, pogotovo radi zadnjeg noćenja, ali ništa kaj si ne možemo priuštiti.
Za benzin sam potrošio 100€, za klopu i cugu 90€, noćenje 175€ i ulaz na Gross 26€, znači ukupno 390€ za 4 dana, 3 noćenja, 1772 km.
Neki od prijevoja koje smo obišli:
Cesta 69 - Sudsteirische Grenz Strase..........1350mnv
Iselsbergpass.................................................1204mnv
Grossglockner - Nationalparkplatz...............2369mnv
Grossglockner - Hochtor...............................2504mnv
Grossglockner - Edelweisspitze....................2571mnv
Gerlospass.....................................................1630mnv
Reschenpass..................................................1504mnv
Stilfser Joch - Stelviopass.............................2758mnv
Umbrailpass..................................................2503mnv
Ofenpass.......................................................2149mnv
Berninapass..................................................2330mnv
Passo Aprica.................................................1175mnv
Passo del Tonale...........................................1883mnv
Mendelpass...................................................1363mnv
Sellajochpass................................................2213mnv
Passo Pordoi.................................................2239mnv
Passo di Falzarego........................................2117mnv
Passo Tre Croci............................................1809mnv
10 prijevoja preko 2000mnv, a ukupno preko 20-tak prijevoja.
Neki su atraktivniji za vožnju, a neki za uživanje u pogledu. Neki oboje😎.
SUPER TRIO Vas pozdravlja do slijedeće avanture.🏍🏍🏍
