I ovdje smo ugodno spavali. Doručak je naravno glavni obrok, to me je tako mama naučila i zato njemu uvijek pristupam jako odgovorno i jedem do sitosti i bez srama :-)
Nije da me Suza ne prati...
Nakon doručka posjet centru jer jučer gladni nismo baš imali snage za veliki obilazak pa smo ujutro to odradili detaljnije. Predivne male radnje sa bezbrojnim vinima i besplatnim degustacijama ova mjesta čine prepoznatljivima.
Nakon obilaska smo se potrpali u motor, kupili još nešto u dućanu da imamo za izdržati do pravog obroka i krećemo.
Još smo jednom stali da bacimo pogled na jako simpatično mjesto.
Kako smo se odvojili od Cinque Terre tako se vrijeme poboljšavalo i išlo nam na ruku. Nastavili smo prema Pienzi i nismo znali da li da stanemo ili produžimo dalje, ali smo stali, na svu sreću, i ostali oduševljeni mjestom. Predivno uređeno mjesto sa predivnim kućama i okućnicama. Uživali smo.
 |
| Ovaj crni kabel kaj ide od tegle do tegle nije struja, oni tako zalijevaju cvijeće sa malim šlaufovima. |
U Pienzi imaju zanimljiva imena ulica, pored nekih smo se slikali.
Bilo bi krasno kada bi mogli krenuti na put bez priprema pa da nas ovakva mjesta oduševljavaju i iznenađuju, ali to je nemoguće. Najgore kaj se može desiti da nakon puta u Zagreb saznamo za predivna mjesta pored kojih smo prošli nekoliko kilometara, a nismo stali jer nismo znali za to. Zato ja pripremam putovanje što ranije, 9.-10. mjesec, tako da do 5-tog kada obično krećemo na putovanja zaboravim kaj sam gledao, ali to obilježim kao must see pa obiđemo i uživamo u njima.
Nakon Pienze na putu prema Montalcinu su oni najpoznatiji kadrovi Toskane koji se uvijek vrte na TV-u kada prikazuju ljepotu Toskane, a i Teletabisi ju koriste.
Obična nepokošena brdašca, ali uživo izgledaju tako čarobna. Predivno.
Montalcino, slijedeće mjesto, je bilo na onom popisu "obavezno obići", i stvarno je to opravdalo.
Nakon Montalcina je bio smjer za Bolsano, ali lokalnim vinskim cesticama po kojima smo i išli. Malo okolo, ali prelijepa su ta njihova polja urednih vinograda i vinarija kojih stvarno ima puno. Stali smo kraj nekih, ali one najljepše su sakrivene u šumicama ili u čempresima pa se na slikama i ne bi baš dobro vidjela ljepota.
Putem smo naletjeli na mjesto Sorano. Mjesto iz daljine izgleda sablasno, sivo, kao da je još u nekim prošlim vremenima. Samo smo prošli bez zaustavljanja :-)
Negdje sam pročitao da je Pitigliano vrijedan obilaska pa smo i njega obišli, onak, na brzaka.
Simpatično mjesto. Zadržali smo se i više nego što smo očekivali. Dalje smo išli za Bolseno kao prolaznu točku. Zanimljivo je jezero i dvorac. To smo obišli također brzinski i nastavili dalje.
Nakon Bolsena smo se uputili u mjesto Viterbo u nadi posjeta Civiti, ali na žalost posjet nije bio trenutno moguć. To je trebao biti vrhunac obilaska, a mi smo ga morali propustiti. Posuđena slika sa neta.
Nastavili smo za Orvieto u potrazi za našim rezerviranim smještajem. Nije bio problem pronaći ga jer smo dobro označili upute na karti. Dočekala nas je starija gospođa, vjerojatno u 80-tim godinama sa osmijehom na licu. To nam je bio najsrdačniji doček na putu, a kada smo vidjeli sobu, i najljepši smještaj....
Smjestili se i otišli motorom u centar, jer ovaj puta nismo bili tako blizu, iako se zidine vide na slici, ali ulaz je skroz sa druge strane, 3-4 km cestom.
Konačno smo uhvatili onaj osjećaj putovanja...ja sam dugo bio zabrinut za svoja križa kako će podnijeti put, žena naravno zabrinuta za dijete....
Orvieto je dosta veći od posljednjih mjesta koja smo obišli, ustvari ovo je mali grad. Sami centar je jako velik. Ogromna katedrala koja ne može cijela stati u objektiv fotoaparata, ulice puno urbanije i šire, ali i Orvieto ima ono nešto, kaj smo osjetili i u onim prijašnjim mjestima, toplinu, romantiku, ponos na svoju povijest i čuvanje iste. Tako nam se dopao smještaj da smo željeli ostati više dana, ali nam nije pasalo u naše planove, a i taman smo bili na prekretnici kuda dalje. Dvoumili smo se da li da idemo u Rim, a svi putevi vode u Rim, ili da krenemo prema Asisiju i istočnoj obali. Šetajući Orvietom smo ogladnili i sjeli u jedan krasan restoran da probamo talijansku pizzu, iako se žena na kraju predomislila i uzela....nešto (gnocchi+pesto).
Za večerom smo dogovorili da ćemo u apartmanu pogledati mogući smještaj u Rimu, ali bar 3-4 noći jer inače neću niti ići u Rim. Suzana je bila nekoliko puta u Rimu i bila je isto toga svjesna da se ne isplati ići na dan-dva jer se ne stigne sve obići. A poslije Rima bi išli za Asisi, San Marino, Rimini, Ravena, Bologna, Imola, Maranelo.... Imali smo dovoljno dana, a i financija da to možemo podnijeti, a poslije ćemo plaćati pegleraj kartica....:-)
Dogovorili smo se da ćemo ujutro još jednom svakako obići centar. Ja sam išao prvi pod tuš, a Suzana je za to vrijeme tražila na bookingu smještaj. Kada sam se istuširao čuo sam nju kako plače. Došao sam u sobu i znao da nešto nije dobro :-(
Umro joj je skroz iznenadno ujak. Sve planove smo zatvorili i nažalost tu je bio kraj našega putovanja. Bili smo udaljeni nekih 800 i nešto km od kuće. Imali smo dan i pol vremena da se vratimo kući na sahranu. I dok smo tako tužni i shrvani ležali, sjetili smo se kako smo u recenzijama na bookingu za ovaj hotel pročitali kako je jedna žena imala smrtni slučaj i kako su joj u hotelu svi odmah pružili pomoć i osjećala se kao da je sa svojima. Nevjerojatno, takve recenzije se ne vide inače, a nama eto...na žalost desio se sličan slučaj. Suzana je bila zabrinuta za moja leđa i kako ću voziti do Zagreba, ali ja sam pogledao kartu i vidio da smo 2 km udaljeni od autoputa i da je cijeli put do kuće autoput pa neće biti problema to proći u jednom danu sa našim udobnim ljubimcom. Otišli smo spavati i barem ja se dobro uspio odmoriti i biti spreman za put.
7.dan: Orvieto-Zagreb ( 800 km - 7 h )
Ujutro smo se ustali i otišli na doručak u prekrasni domaći ambijent. Nismo imali više baš neke volje slikanja niti ičega drugoga pa smo pojeli, platili i krenuli prema autoputu i stali u jednom supermarketu da se opskrbimo za put.
Autoputom smo vozili i svakih sat vremena stajali da odmorimo. Vožnja je bila dosadna, a misli daleko.
Put je prošao odlično jer smo bili na motoru. Na nekoliko mjesta smo naletjeli na zastoje od 10-tak i više km, ali zaustavnom trakom smo sve zaobišli i nismo puno izgubili. Da smo bili s autom tko zna da li bi stigli u jednom danu doći kući. Ovako smo stigli do 20 h doma. Ovaj puta nismo razgovarali o slijedećem putovanju na povratku. Iako nam se put na kraju iznenadno prekinuo, ostat će nam u predivnom sjećanju.
Talijanski autoput je jako skup i nema popusta za motocikle kao kod nas, u Sloveniji ili u drugim državama. Zadnji dan smo platili 42 € autocestu za 550 km po Italiji. Simpatično je što na autoputu imaju velike panele sa najavama slijedećih benzinskih do 200 km udaljenosti i sa cijenama pa možete kalkulirati gdje točiti, jer razlike su bile od 1.4 €-1.8 € po litri. Pošto mi je domet sa Bijelkom nekih 300 i više km, uspio sam na najjeftinijoj točiti i do Zagreba samo dva puta, što je odlično.
Potrošili smo ukupno oko 900 €. 7 dana puta po Italiji je ispalo jednako skupo kao 10 po Grčkoj. Velika je razlika u cijenama, ali u Italiji ima puno toga zanimljivijeg.... Italija je puno gušće naseljena i manja je udaljenost između dviju zanimljivosti. 197-81 je razlika u gustoći stanovništva po km2 u korist Italije. Podaci wikipedija.
Uspoređujem te dvije zemlje jer smo njih jedino do sada obišli na ovaj način, motorom. Nadam se da će na godinu biti još toga za uspoređivati :-))
Napravili smo oko 2400 km, a u Grčkoj 4300 km, spavali 6 noći, a u Grčkoj 9....
Cijene smještaja su stvarno prevelike. Kada bi ga uspoređivali sa Grčkom, onda je duplo skuplji, a rekli bi i još lošiji. Birali smo jeftinije hotele i apartmane, ali ispod 60 € je jednostavno nemoguće naći smještaj za dvije osobe sa vlastitom kupaonicom i osiguranim parkingom za motor. Za ovu cijenu dobijete hotele stare 30-40 godina sa zadnjom adaptacijom prije 15-20 godina. U prosjeku nas je noćenje koštalo sa doručkom 75 €, što je točno pola potrošene svote. Ostalo je potrošeno najviše na cestarine, benzin i klopu. Suvenire nismo stigli niti kupiti za sve kao što smo planirali, a niti za sebe. Nadamo se da vam je bilo zanimljivo pročitati našu malu avanturu Italijom i da će vam možda koristito u izboru vašeg mogućeg puta....
Ovako je izgledalo kada smo se istovarili nakon puta.
Lijepi pozdrav i hvala na praćenju, Suzana i Darijo.
