Super Trio (Mario, Alen i Darijo)
Mario i Alen su htjeli otići negdje za vikend na jedno noćenje pa su pozvali i mene.
Iako ja nisam bio za nekakav put, dečki su dali si truda i nagovorili me. Obiteljske probleme sam morao zaboraviti na dva dana, jer problemi i vožnja ne idu zajedno. Uz njihov nagovor da mi treba malo se maknuti od kuće, odlučio sam da idem.
Oni su imali već plan kuda bi htjeli ići, a ja sam samo iz iskustva rekao kuda je najbolje i najljepše. Htjeli su u Sloveniju i Austriju, pa sam dao prijedlog da spavamo u Kranjskoj Gori.
Mario je sredio svoju makinu sa drugim oplatama i sada je atraktivniji od Alena i mene zajedno. Samo se okreću ljudi za "rothmansom" i postavljaju pitanja.
Krenuli smo do Alena gdje smo od Čakovca otišli prema Štrigovoj i kroz Sloveniju se vozili do prve kave u Bad Radkersburgu.
Zatim smo po cesti 69 uživali po predivnom vremenu. Ovaj puta nismo pretjerivali. Bilo je već vrijeme ručku pa smo nakon spusta odlučili nekej pojesti u restoranu Huttenwirth.
Poslije ručka smo produžili po prekrasnoj cesti prema Miklauzhof, gdje smo skrenuli za Zgornje Jezersko. Lijepi pogled sa vrha ceste koja se spušta od granice sa Austrijom. Cesta nije klasična magistralna i nije prometna pa prema tome i nije baš u super stanju, ali ima i prekrasnih dionica.
Kod Kranja smo skrenuli za Jesenice i prema Kranjskoj Gori. Spavali smo u pansionu Livada, po cijeni od 120€ za nas troje sa obilnim doručkom u apartmanu sa dvije spavače sobe.
Nakon kaj smo se istuširali, Mario i ja smo obukli Hondine hudice koje smo kupili još po zimi za nas i jednu Ducati za Alena, ali mu nismo rekli. Prvo sam ga ja pitao jel ponio kaj sa dugim rukavima jer ovdje na 1000mnv je hladno navečer, odgovorio mi je da nije, da nije mislil da bu tak hladno. Prvo je vidio mene u Honda hudici, a onda Mario isto došao na vrata i veli: "A kaj ste si vi to kupili?", onak malo sa tugom u očima. Na to mu ja bacim zapakiranu hudicu i velim da imam nekakvu piđamu koju mu mogu posuditi da mu nebu zima. Kad je vidio kaj sam mu dodao nije mogao vjerovati. Pita da od kuda mi to pa smo mu rekli da smo mu to kupili da nebu papak😋.
Super Trio u novim hudicama😜😎
Nakon pivica smo odmah ogladnjeli pa smo naručili i laganu večeru.
Kao ja nisam gladan, a jedino ja naručim tešku masnu hranu za večeru.
Nakon večere smo malo prošetali, pričali "lovačke" priče i otišli na spavanac.
Pogled na makine sa terase apartmana.
Kao da smo se posvađali. Alen i ja u jednom kutu, Mario u drugom.
Ali nismo, evo i slika Maria i mene kao dokaz😉
Team Honda HRC.
Doručak je bio od 8h, a mi smo se ranije digli pa smo prošetali u centar na kavicu.
Oko nas biciklista kao da je nekakva utrka. Oni se već vračaju sa jutarnje vožnje😲
Par slika Slovenske urednosti.
Svaka čast.
Doručak smo obavili na terasi pansiona.
Uz pogled prema vrhovima Alpi.
Dok smo se mi najeli, potrpali, prošlo je 10:30.
Krenuli smo kroz Italiju da se popnemo na Mangart kroz Lago di Predil.
Sa Mangarta nemam slika jer sam sve snimao sa kamerom, GoPro-om, ali budem na kraju bloga stavio slike izvađene iz videa kamere. Na žalost nismo se uspjeli na Mangartu popeti do vidikovca sa kojeg se vide talijanska jezera. Spustili smo se dolje i otišli cestom prema Bovecu pa smo se popeli na Vršić. Alen je tu lagano se već vozio na zadnjim parama u rezervaru, pa se nazad spuštao sa ugašenim motorom i preticao druge, nevjerojatno.
Kada smo se spustili u Bovec i natočili benzin, vratili smo se potražiti restoran, ali svi su bili prepuni. Skoro smo odustali i onda smo naletjeli na "Gostilna pod Lipco" gdje je i auto kamp.
Super fino smo se najeli i po velikoj vrućini nastavili dalje prema Tolminu, Mostu na Soći gdje uvijek stajemo na kavu.
Tako smo i ovaj put. Uz rijeku je poseban osjećaj opuštanja i nikada nam se od ovuda ne da krenuti iako nas očekuje odlična dionica.
Vozili smo Super Trio kombinaciju do Logateca gdje smo se razdvojili jer Alenu je okolo ići sa nama jer mora onda još do Čakovca od Sesveta. A nama je bilo prebrzo i prekratko ići direktno prema Bregani pa smo se spustili prema Čabru i na Delnice. Dalje dobro poznatom starom Riječkom do Karlovca pa preko Pisarovine do Sesveta.
Kaj reći na kraju nego da smo uživali kao mala djeca sa svojim igračkama i da sam bar na kratko izbacio svoje Obiteljske probleme iz glave. Dodati ću još par slika iz videa sa tog putovanja za pregledati predivnu konfiguraciju ceste, krajolika, Alena kako prestiže niz Vršić sa ugašenim motorom.....ili jednostavno preskočite to ako vam je i ovo bilo previše za čitati😉
Lijep pozdrav od Super Tria do drugog putovanja....
Nekoliko slika one-man showa bez upaljenoga motora niz Vršić.
Do tu otprilike se spuštao u leru.
