VFR800 - Mario
NC750X - Darijo
Mangart.
Četvrti put idem na Mangart. Mislim da to dovoljno govori kaj mislim o toj planini.
2014. sam išao sa Dragecom.
2015. sam išao sa Mileom.
2016. sam išao sa Suzom i Ivekom.
2017. sam na žalost izostavio Mangart iz termina jer sam imao stvarno burnu sezonu....Barcelona, Pariz, Crna Gora dva puta..., ali razlog je svejedno neopravdan.
2018. je na redu i idem sa Mariom.
Plan je bio, i tako je odvežen, po staroj cesti prema Delnicama pa na Čabar i u Sloveniju sa donje strane pa prema Logatecu. Inače do sada sam uvijek išao autoputom do Kranjske Gore, pa nazad od Logateca, a ovaj brdski dio, jedinom mogućom, prekrasnom magistralnom cestom.
No Mario je pokazao da je kapacitet, a i sada sa motorima ipak malo brže peglamo od vožnje na skuteru.
Nakon Logateca se ide cestom za Idriju i prema Tolminu, Most na Soči gdje stajem svaki puta kada tuda prolazim, pa smo i mi stali u kafiću Morea.
Mario se osjećao kao kod kuće. Predivan ambijent uz akumulaciju rijeke Soče gdje se koristi napravljeno jezero za vožnju kanua kao i za osvježenje u rijeci.
Zatim kreće vožnja dalje po sve užim cestama, ali jako brzim, i uživam u poznatoj ruti, a Mario me prati kao pravi profesionalac. Platili smo ulaz prema vrhu Mangart po cijeni od 5€ po motoru i dobili upute da je snježni nanos i da se ne može do vrha motorom, samo pješke. Svejedno smo krenuli i uvjerili se, na žalost, u to.
Izgleda malo snijega, ali iza zavoja je još veća količina. Mislim da to namjerno ne čiste jer gore iznad se stijena svako malo odlomi i padne na cestu. Radi sigurnosti su stavili i znak za zabranu prometa, ali ja sam već tri puta prošao pored njega i riskirao na vlastitu odgovornost. Do vrha ima još kilometar ili malo više, ali u čizmama nam nije namjera hodati toliko. Zato smo se popeli na jednu uzvisinu i imali prekrasan pogled na drugu stranu.
Prekrasan pogled na dolinu.
Mario je baš uživao kaj se može vidjeti i na nekoliko slijedećih slika.
A nisam niti ja bio loše volje.
Na ovoj slici☝ se najbolje vide nanosi snijega dolje desno kao i kako izgleda cesta gore prema vrhu.
Ovo nije prijevoj, već vrh jer je samo jedna cesta po kojoj se dolazi i spušta nazad. Visina je oko 2100 mnv.
Spustili smo se u podnožje uspona i skrenuli na drugu stranu prema Italiji i jezeru Lago del Predil. Krasne serpentine, a asfalt genijalan.
Nisam se mogao odlučiti da li da idemo preko tih jezera ili preko Vršića pa je Mario rekao da Vršić ostavimo za drugi put...
Nakon jezera se vraćamo do Kranjske Gore gdje se spajamo na autoput i samo gas do Zagreba uz jednu pauzu kod Grosuplja.
Napravili smo 600 km i lijepo se navozili. Mario je rekao da ovo moramo ponoviti, kaj samo po sebi govori da li mu se svidjelo.
Pozdrav od Maria&Darija do slijedeće vožnje....
