X10 - Suzana i Darijo
Nakon jednog dana odmora poslije puta sa Mileom u Španjolsku i prijeđenih brdo kilometara, vrijeme je bilo da krenem sa Suzanom. Do zadnjega nismo znali da li će dobiti godišnji pa je i plan napravljen sa manje detalja iako sam ga planirao detaljnije zimus. Slobodan dan sam iskoristio u pranju Bijelka i pregledu vitalnih dijelova. Provjerio sam ulje, kočnice, gume. Nakon toga pripremanje svih potrebnih stvari za put za oboje i onda to sve nekako spakirati u motor.
Spremni i veseli mogli smo krenuti...
Njemačka, Francuska, Luxembourg, Belgija, 3775 km - 50 h vožnje (28.5. - 5.6.2017.)
28.5.2017.
1.dan - noćenje München, D
Na žalost nismo mogli sve potrpati u kofer i pod sjedalo, već je jedan ruksak morao ići meni ispred sica, među noge. Tu smo stavili hranu, cugu i kišna odijela.Na putu do Münchena nismo planirali ništa što bi mogli na brzinu pogledati pa smo odlučili ići autoputom. Pozdravili smo se sa svojima i krenuli u avanturu.
Put je bio uobičajeno dosadan po autoputu, brzina je oko 110 km/h, samo se čekala tabla MÜNCHEN i da se prijavimo u smještaj. Preko booking-a smo večer prije rezervirali sobu sa doručkom, malo izvan centra. Smještaj je bio u Hotelu Amenity po cijeni od 63€ sa doručkom i boravišnom pristojbom za nas dvoje.
Presvukli smo se, otišli blizu centra sa skuterom i prošetali gradskim trgom i okolicom. Za München kažu da je glavni grad Hrvatima izvan Hrvatske. Gotovo da nema nikoga od nas, a da ne poznamo nekoga u tom gradu.
A i Mlinar je naravno tu, kao i poznati domaći burek😉
Puno puta sam prošao kroz München, ali ovo je prvi puta da sam se i zaustavio i razgledao ga. Nisam previše očekivao od grada, ali je lijep i vrijedi ga posjetiti. Osim znamenitosti u centru nismo planirali ništa više zbog manjka vremena. Bayernov stadion nije nam bio baš na ruku, ali sam se zato slikao u centru ispred njihovog fan-shopa. Umorni od vožnje i šetnje vratili smo se na spavanje i rezervirali smještaj za sljedeći dan.
Današnji dan smo napravili 570 km u 7 h vožnje dosadnim autoputom.
2. dan - noćenje Mulhouse, FRA
Probudio nas je alarm i brzo se spustili na doručak. Doručak nas je iznenadio izborom i količinom hrane i napitaka. Uobičajeno smo prošli blagovaonicom kao Real Madrid Ligom prvaka😊😋. Poharali smo ponudu uz nekoliko ponavljanja. Nakon doručka smo se spremili i krenuli prema našem sljedećem odredištu. Hvala bogu u Europskoj Uniji nema granica i gubljenja nepotrebnog vremena na prelasku iz države u državu. Iz Münchena smo krenuli autoputom prema zapadu do mjesta Lindau na Bodenskom jezeru. Prekrasno mjesto gdje smo se dosta dugo zadržali i uživali u odličnom sladoledu.
Nakon Lindaua smo se vozili lokalnom cestom uz jezero do mjesta Meersburg gdje smo uzeli pauzu za hranu i osvježenje.
Na ulasku u grad smo vidjeli zanimljiv dio fasade na jednoj kući.
Nismo skužili u čemu je fora, ali vjerojatno je žena bila sramežljiva.😕
Mjesto ima jako lijepo uređene kuće tj. fasade.
Ovaj medo nam je zaželio dobrodošlicu sa mjehurićima.
Dalje smo naišli na jednu predivnu kuću-mlin koja ima očuvani vodenični kotač.
Suzana je pozirala u društvu nezaobilaznih plišanaca.
Pogledali smo jedan stari dvorac izvana sa terase susjednog novog dvorca.
Novi dvorac.
A sa terase je i prekrasan pogled na Bodensko jezero.
Kao i uvijek slikao sam Suzu za uspomenu na lijepo mjesto.
Nakon šetnje i odmora nastavili smo sa uživanjem u vožnji po predivnom krajoliku.
Bilo je jako vruće i jedva smo dočekali sumrak da se osvježimo nižom temperaturom. Laganom, opuštenom vožnjom došli smo do Francuske i Mulhousa i smještaja u sasvim zadovoljavajućem Ibis Budget hotelu po cijeni od prihvatljivih 65€. Današnjih prekrasnih 430-tak km je dovoljno za nas i našeg Bijelka po ovoj vrućini. U dva dana smo okrenuli prvu tisućicu na kilometar satu😉
A na km/h možete vidjeti temperaturu u 9:30 drugo jutro kad sam slikao. Velika temperatura za kraj 5. mjeseca.
3. dan - noćenje Metz, FRA
Uobičajeno buđenje sa budilicom. Baš si postavljamo pitanje kada se budemo sami probudili...jer ipak na godišnjem ODMORU smo, zar ne!!!!Nema odmora kad se osvaja Europa😃
Prvo smo napali blagovaonicu, a zatim smo krenuli u obilazak grada i prema sjeveru.
Mulhouse je manje zanimljiv grad ili se nama tako činilo. Ali danas nam je cilj Strasbourg i jedno mjesto o kojemu sam čitao na netu koliko je zanimljivo i lijepo, Colmar. Tako da nam je Mulhouse bio samo malo za zagrijavanje i šetnju nakon doručka😛
Kada smo prije 6-7 godina bili u Češkoj i hodali nekoliko km samo da bi vidjeli jednu od najvećih sinagoga u Europi, a tamo dođemo i cijela u skelama pokrivena, tako smo i ovdje naišli na crkvu koja se obnavlja i odmah se prisjetili toga događaja iako ova crkva nije bila ništa specijalno. Često se događa da se zanimljivosti obnavljaju pa onda i nema slika ili su bezveze sa skelama. Ova je bila zanimljiva jer je na skeli bila slika te crkve pa je izgledala kao da je obnovljena, a ne još u obnovi. Samo se treba uhvatiti pravi kut slikanja, ali ovdje je bila terasa kafića pa se nisam baš uspio dovoljno udaljiti za to.
Colmar, Francuska Venecija.
Ne, nemam dvije kacige, fotoaparat, torbicu, ruksak....sve kaj je potrebno za šetnju.
Napravili smo krug i baš bili iznenađeni. Jako nam se dopalo mjesto. Taman htjeli krenuti prema motoru i samo htjeli zjaknut u jedan haustor, a tamo nam se otvorilo kao još jedno mjesto unutar mjesta. Prošetali smo i tamo još kojih pola sata. Malo, ali slatko mjesto. Ako prolazite, svakako preporučamo da svratite.
Nacrtane fasade.
Francuski pijevac i Suza😎
Ovo je prolaz kroz koji smo slučajno ušli i otkrili ovaj prekrasan stari dio sa odlično očuvanim starim drvenim kućama.
Za neke kuće bi se moglo reći da su dvorci, kako lijepo i posebno izgledaju.
Balkon kao da je novi, a star vjerojatno mnogo desetljeća. Prekrasno očuvan, gotovo muzejski primjerak.
Ovdje je bilo dosta živo, mnogo restorana i kafića, ali ujedno i jako mirno i romantično.
Colmar je bio najveće iznenađenje na ovom putovanju, možda zato jer i nismo puno očekivali, a Suza nije niti znala za njega jer sam ja većinom radio plan putovanja.
Naravno da Colmar ima i prekrasnu crkvu koja je stvarno velika tako da ju nisam uspio uloviti cijelu u kadar.
Nakon Colmara puni pozitivnih vibracija krenuli smo na sjever prema Strasbourgu.
Prvo smo obišli dvorac: Chateau du Haut-Koenigsbourg
Kao i skoro svaki dvorac i ovaj je sagrađen na vrhu brda. Pogled seže jako daleko kada je vedro, a sada, sada se sprema lagana kišica....
Parkirao sam se između dva putnička motora sa našim malim Bijelkom...ali on nas otpelja tamo gdje ovi "veliki" mogu samo sanjati da će ikada ići.
Parkirani kod znaka za parkiranje😎😙
Od velike sparine odlučujem se spuštati sa vrha bez jakne i kacige da se osvježim jer kada smo se penjali vidjeli smo klupe i stolove i odlučili smo tamo malo odmoriti. Ali, naravno, čim smo krenuli počela je škrapati kiša i jedva sam gledao od pikanja kapljica....
Kada smo stali na odmorištu obukli smo kišnjake, odmorili 10-tak minuta i taman je kiša stala.
Spustili se u podnožje brda i skinuli se jer smo zakuhali ispod te plastike kao u sauni.
Rajna je rijeka koja je granica između Njemačke i Francuske i sa svake strane ima lokalna cesta i autoput koji idu paralelno sa njom. Kako smo se približavali autoputom Strasbourgu tako se nebo mračilo i pred ulazak u grad je počeo pljusak. Odlučili smo da nećemo ulaziti jer nema smisla hodati po kiši u kišnjacima na plus 30°C po gradu.
Nismo bili previše žalosni jer nismo previše očekivali od grada, iako smo znali da se u gradu nalazi sjedište Vijeća Europe, Europski sud za ljudska prava kao i Europski parlament. Mislili smo da je malo "uštogljen" grad.
Nastavili smo prema našem smještaju rezerviranom u Metzu.
Smještaj smo rezervirali u Hotel Marso, cijena noćenja 72€.
Danas smo napravili 330 km.
Hotel je van grada i umorni od vrućine i kiše nismo imali snage za šetnju. Srušili smo se u krevet nakon tuširanja i spavali do....alarma😠
4. i 5. dan - noćenje Pariz, FRA
Doručak, spremanje i polazak u grad. Metz je manji grad od 125 000 stanovnika. U gradu je najpoznatija gotička katedrala Saint Etienne.
Nakon katedrale smo obišli centar i poslikali da nam ostane uspomena, a ne samo u memoriji. Lijep je, ali malo nam je falilo gužve. Nekako je usporen.
Nekako sam imao osjećaj kao da svi rade van centra, a centar je kao spavaonica grada. Nismo obišli sve zanimljivosti jer nismo znali kaj nas danas čeka na putu. Danas je plan proći više od 500 km, a to je već ozbiljna kilometraža ako se želi još nešto po putu razgledati, a plan je bio Luxembourg.
Pozdravljamo Metz i krećemo prema Luxemburgu koji je udaljen svega 50 km.
Za Luxembourg sam prepustio Suzani da napravi plan obilaska. Relativno smo razočarani gradom. Ne da nije lijep ili da je prljav, baš suprotno - vrlo je čist i "uglancan", ali nekako hladan. Jednostavno, očekivali smo više. Grad izgleda kao da nema stanovnike, državljane, već samo goste i radnike. Kao da nema domaćih ljudi. Obišli smo Grund. Malo smo teže našli put jer se ide dosta okolo cestom ili besplatno liftom. Pitali smo i pronašli....uz malo traženja, jer nam nisu rekli za lift. Mi smo tražili put ili stepenice....
Lijep je taj stari dio grada, ali i ovdje smo osjećali kao da i tu svi samo rade i spavaju...
Jedino malo posebno što smo vidjeli je skate-park, ali slabo posjećen.
Osvježili smo se u jednom lijepom kafiću, ali niti u kafiću nije bilo gostiju.
Nakon 2-3 sata pozdravili smo se i sa Luxembourgom i krenuli prema Belgiji pa onda prema Parizu.
U Luxembourgu smo točili najjeftinije gorivo, otprilike 30% jeftinije od okolnih zemalja. U okolnim zemljama je od 1.4-1.6€ litra, a tu ipak 1.154€.
Vozili smo lokalnim cestama i nekim autoputevima, ali bez naplate. Nakon nekih 200-tinjak km počinjem tražiti benzinsku. Sa skuterom sam maximalno prošao oko 340 km sa tankom, a do Pariza je od benzinske bilo oko 360 km pa nisam htio riskirati jer smo i u dvoje i natrpani pa motor više troši. Prolazili smo kroz jedno mjesto i stali na benzinsku, ali nije radila tj. radila je, ali nije imala goriva. Prvo nisam skužio da li ne znam natočiti ili u čemu je fora. Onda je došao neki lokalni bajker, pogledao, promrmljao nešto i otišao. Na odlasku je pogledao prema nama i skužio po registraciji da smo stranci pa se vratio do nas i pozvao nas da ga pratimo jer zna drugu benzinsku 2 km udaljenu na drugoj strani sela. Pratili smo ga, a on se obzirno okretao i gledao da li ga stižemo pratiti. Došli smo do druge benzinske, a tamo su bili deseci automobila i skroz je bila zakrčena prometnica. Zagradili su benzinsku i nisu više primali. Pitao nas je kolega bajker koliko još možemo proći sa rezervoarom, na što sam mu ja odgovorio 80-tak km. Onda nas je ponovo vratio na mjesto gdje smo se i našli prvi puta i rekao je da na 20 km ima benzinska koja sigurno radi i da možemo tamo natočiti. Pozdravili smo se i zahvalili i krenuli dalje prema Parizu. Lijepo je kad ti tako na putu neki stranac pomogne. Bajkerska solidarnost na djelu.👍
Prolazili smo prekrasnim krajolikom, ali smo više pažnje ovaj put posvećivali benzinskim stanicama.
Vozili smo se nekih 20 km i stvarno došli do benzinske, ali niti ta nije imala goriva. Nastavili smo dalje jer sam u mobitelu na navigaciju ukucao sljedeću benzinsku koja je bila udaljena 15-tak km. U tom trenutku smo bili na autocesti i morali smo se okrenuti nekih 3 km dalje da se vratimo na benzinsku jer je bila u kontra smjeru. Došli smo do nje, izvadili pištolj za točenje, ali gorivo nije išlo. Poslao sam Suzanu u benzinsku da pita da li treba prvo njima platiti ili u čemu je štos, a oni su samo rekli da nemaju goriva i ostali gosti su se smijali. U tom trenutku smo bili već nekih 70 km do Pariza, a na skuteru više nije niti pisalo koliko mogu preći sa benzinom, već samo je svjetlila rezerva, a to pokazuje kada putno računalo kaže da imam benzina za još manje od 20 km. Uglavnom, hvatala me panika, ali nisam htio to pokazati pred Suzanom već sam kao znao da imam još dosta benzina. Nastavili smo vožnju sa jako malom brzinom cca 70 km/h da što dalje prođemo jer smo računali da je Pariz širok oko 50 km u krugu i da se budemo nekako dokotrljali bar do predgrađa. Na tom putu sam pronašao još jednu benzinsku i skrenuli smo, ali to je bila benzinska samo za kamione i imala je samo diesel😠😤
Odlučili smo da više ne idemo na autoput već da ćemo voziti kroz ta predgrađa i pitati uz put za benzinske....
Upali smo u neku arapsku četvrt. Nismo se baš osjećali dobrodošli pa tamni vizir nismo dizali sa glava kao niti skidali kacige kada smo pitali mještane za benzinske. Upućeni od jednog starijeg gospodina pronašli smo benzinsku, ali niti tamo nije bilo goriva. Polako smo počeli luditi i cerekali smo se od nemoći i jada. Da mi netko priča takvu priču ne bi mu vjerovao...u zapadnoj Europi da nemaš gdje natočiti benzina!!!!
Već sam se okretao oko sebe i šalili smo se da je sigurno skrivena kamera. Traženjem benzinski već smo došli na 360 pređenih kilometara vozeći se naokolo, a mogli smo već biti na našoj destinaciji.
U Parizu smo trebali ostati 3 noćenja kod Suzanine tete Marije. Odlučili smo da sada idemo direktno prema teti i da kad stanemo budemo nju nazvali da nam pošalje taxi sa benzinom za motor. Teta Marija je starija gospođa i planirali smo doći oko 21 h, ali sa našim lutanjima i laganom štedljivom vožnjom u 22 h još smo bili udaljeni 40-tak km i na teškoj rezervi. Dalje sam u google maps-u ukucao da izbjegava autoputeve i da nas vodi kroz centar da ne bi ostali bez goriva na nekoj brzoj cesti ili zaobilaznici. Ulazak kroz grad je značio vožnju kroz mnoge tunele sa 3-4 vozne trake bez zaustavne, a još k tome tuneli su naravno i podvožnjaci pa je strah bio još veći jer je bezbroj kamiona prometovalo oko nas kao da je podne, a ne blizu ponoć. Poslije svakog izlaska iz tunela mislim da sam se ponovo rodio jer ostati u tunelu u podvožnjaku u mraku gdje svi jure oko tebe, a ti se nemaš gdje skloniti je ravno samoubojstvu. Suzana je naravno već shvatila da se vozimo na benzinskim parama, ali ja sam ju pokušavao uvjeravati kao "ma prošao sam ja i više km sa rezervoarom", nije to ništa....
Na kilometar satu je već pisalo 390 km pređenih. Nisam mogao vjerovati jer rezervoar je kao 14.5 litara, a trošio nam je prosječno oko 4.4 l/100 km, što bi značilo da smo trebali ostati bez benzina prije 60 km, a mi i dalje se vučemo....
Naravno da smo po raznim kružnim tokovima fulali po nekoliko puta jer googlova navigacija radi po GPS-u i ne pamti na kojoj si cesti pa kada se preklapaju ceste ili su jedna iznad druge, ona jednostavno poludi i šalje svukuda. Na nekim kružnim tokovima sam jednostavno morao prolaziti po osjećaju. I tako nakon jednog izlaska iz tunela uzbrdo dolazimo do semafora na kojem je crveno i stajemo i tako se naš Bijelko ugasi bez kapi goriva. Pod zamahom smo skrenuli na nogostup a na satu je pisalo 397.8 km !!!!!
Po navigaciji smo bili 1500 m od tete i prvo što sam htio napraviti je ostaviti motor uz jednu zgradu, ali Suzana je rekla da nema šansi i da će me ona gurati "u ponoć po Parizu". Prvo sam izljubio doslovno skuter, popili vode, skinuli jakne i krenuli. Ispred nas je bio jedan od mnogobrojnih mostova preko rijeke Seine i od semafora je most ravan i počinje blago spuštanje kojih 500-tinjak metara. Zatim smo gurali motor uz kafiće gdje se mladi ljudi zabavljaju, a mi glumimo kao da gledamo gdje bumo se sparkirali....i tako kroz 15-tak minuta dolazimo do tete Marije. Odahnuli, pozdravili se sa tetom i tek kad sam istovario stvari sa motora i sjeo shvatio sam koliko smo sreće imali....
Kakav dan. Avantura kakvu nismo niti u snu očekivali. Kada smo se istuširali, pojeli što nam je teta Marija pripremila za "večeru" pogledali smo vijesti i teta nam je onda prevela. Zadnja tri dana su u Francuskoj prosvjedi tj. štrajkovi vozača opasnih tereta i kamiona uopće zbog...nekog njihovog razloga i cijela Francuska je na minimalnim količinama goriva na benzinskima. Oni rade, ali sa nekih 30% kamiona kako ne bi došlo do totalnog kolapsa. Ovih dana nismo imali problema sa točenjem vjerojatno zato jer smo bili u pograničnom djelu Francuske. Otišli smo kasno spavati i ujutro smo odlučili ići prvo nabaviti gorivo. Spavao sam kao da dva dana nisam oka sklopio koliko je bilo to opterećenje voziti bez goriva. Danas smo ukupno napravili oko 520 km. Smještaj u sljedeća dva dana je besplatan😏
Tetina maca koja nas je čuvala ispred sobe.
Probudili smo se oko 10 h odmorni. Spustili se na raznovrstan doručak kod tete i nakon doručka smo sa tetom išli do obližnje benzinske gdje je ona sa radnikom u razgovoru saznala da će dobiti goriva predvečer. Nismo htjeli čekati pa smo ju zamolili da pita da li ima gdje u blizini benzinska i da li možda ima kakav karnister. Rekao je da km od njega ima goriva na jednoj benzinskoj i dao nam je jedan prazan karnister od 5 litara što je netko istočio tekućinu za pranje stakla i ostavio. Oprao nam je karnister i mi smo krenuli do druge benzinske, a teta se vratila kući. Benzinska je dalje nego smo mislili i bogme smo se nahodali do nje, a i nazad, ali sa punim karnisterom. Tamo je bila velika kolona vozila i bilo je malo opasno tražiti nekog preko reda, ali Suzana je sa svojim osmjehom uspjela nagovoriti jednog zaposlenika da nam natoči na drugoj strani benzinske koja je bila zatvorena radi toga kaj bi bila gužva u drugom smjeru i bio bi problem za promet iz centra. Sretni kao da smo dobili na lotu, nešto poslije podne vratili smo se do motora i natočili trećinu rezervoara. Navečer idemo u daljnju potražnju. Odmorili smo nakon prinudne šetnje i ručka i krenuli u grad. Teta živi 10-tak km od centra grada pa nam je dala karte za autobus i za metro. U Parizu smo već bili, ali sa avionom prije 12 g, a Suzana je bila i prije toga pa smo dobro znali kuda želimo ići.
Umorni od jučerašnjeg dana i jutrošnje šetnje nismo baš željeli pretjerivati sa hodanjem već smo se zadovoljili sa obilaskom crkve Notre Dame i okolice. Plan je bio drugačiji, ali....
Kao što bi pravi putoholičari rekli, ostavimo nešto za drugi put. Meni je bila želja ići na Eiffelov toranj, jer je zadnji put bila gužva za ulazak, a drugi dan kad smo došli je bila magla i nitko nije išao pa nismo niti mi. Sada smo zbog situacije sa gorivom odlučili da ne idemo po planu prema oceanu pa na jug do Bordeauxa kojem sam se ja veselio da ću ga ipak posjetiti jer sa Mileom nisam, ali opet Bordeaux ostaje za bolje dane...
Metro vagoni na kat!!
Nova metro stanica u centru grada sa šoping centrima i ko zna čim već skroz ispod zemlje.
Impresivno.
Pogled prema tornju i neostvarenoj želji....ali poslije onoga jučer, zar mi treba više uzbuđenja!??!
Pariz je jako lijep. Takav nam je ostao u sjećanju, a takav je i sada.
Notre-Dame je jedna od najljepših crkva koje smo obišli.
Sviđa nam se kako su uz rijeku Seinu sve šetališta i hladovina uz obalu.
Hotel de Ville, Gradska vijećnica.
Poznata zgrada: Centar Georges Pompedou.
Nakon razgledavanja morali smo se vratiti da natočimo benzin, dok ga još ima.
Napunili smo do vrha čekajući u redu sat vremena i odlučili da moramo sa tim tankom uspjeti izaći iz Francuske jer ne želimo više moliti za "crno zlato".
Lijepo smo se podružili sa tetom i na žalost se rastali prije nego smo željeli.
Teta Marija i Suzana
Naš čuvar.
Naš vjerni ljubimac ispred tetine prekrasne kuće. Kuća je stara, ali je očuvana i jako me se dojmila.
Navečer je pala odluka da se vraćamo na sjever prema Belgiji i da idemo za Bruxelles. Moralo je tako biti jer je Belgija jedina na manje od 300 km od Pariza i na dohvat našeg rezervoara bez dodatnog točenja. Do Njemačke je oko 450 km i nije nam bila na dohvat. Plan nam se mijenjao, ali nije bilo nešto što nas ne zanima, ali nismo bili tako planirali. Otišli smo spavati i drugo jutro se pozdravili sa tetom Marijom i krenuli za glavni grad Belgije.
6. dan - noćenje Bruxelles, Belgija
Nakon doručka i rastanka najkraćim putem smo izašli iz Francuske. Ubrzo dolazimo do smještaja, presvlačimo se i odlazimo u centar. Na putu prema centru nismo baš išli najkraćim putem, već uz pomoć karte iz hotela obišli smo neke znamenitosti.
Zanimljiva fasada.
Nismo impresionirani okolicom, ali centar je već bio zanimljiv.
Poznate belgijske čokolade i praline.
Nismo mogli odoliti😋😋
Nakon slatkoga na glavni Trg koji je sav obojen zlatnim bojama ili je možda pozlaćen.
Sviđale su nam se terase u centru.
U centru sjede po podu kao i u Sieni.
Ono kad dođeš u Belgiju i ne znaš koju pivu odabrati.
Kažu da je ovo najpoznatiji pišonja Belgije😉
Jedna majica za vikend.
Ništa bez pišonje.
Sada kada pišem o Bruxelesu i pregledavam ove slike izgleda mi lijep i topli, ali kada smo tamo bili nije ostavljao takav dojam. Da li je to zato što smo nakon Pariza došli ovdje ili nas jednostavno nije osvojio. Nema druge nego da ponovimo posjet Bruxelesu i provjerimo za koju godinu😎
Danas smo napravili 325 km, a odsjeli smo u Best Western City central hotelu za 71€
7. dan - noćenje Karlsruhe, D
Dobro smo spavali, a Bijelko je bio u blizini nekih policijskih čuvara koji su vjerojatno štitili ulaz u zgradu neke važne osobe. Doručak je bio odličan i nakon toga smo otišli posjetiti Atomium.
Nakon Bruxelesa smo prošli kratko kroz Nizozemsku i uputili se u Köln.
Köln je totalno drugačiji grad. Topao na prvu. Obišli smo katedralu koja je prekrasna i posebna.
A zanimljivo je i oko katedrale.
Prošetali smo uz rijeku Rajnu gdje teče život Kölna.
Smještaj je bio vjerojatno najlošiji i skoro najskuplji. Ujutro nakon doručka smo imali drugačije mišljenje😁 A o Karlsruhe sam čitao da je lijep studentski grad, ali nama se nije previše svidio.
Danas smo prošli dosta velikih 535 km.
Spavali smo u hotelu Ambassador po cijeni 79€.
8. dan - noćenje Sauerlacher, D
Kako smo nakon Pariza dalje morali improvizirati putovanje tako smo odabrali Bruxelles kao prvi dan, a dalje smo lagano kombinirali prema povratku pa što nam se činilo zanimljivo. Köln je bio odličan, ali htjeli smo još nešto pogledati da nas iznenadi ljepotom. Navečer prije spavanja smo dogovorili da idemo u Strasbourg i dalje onda prema Münchenu i provjerenim putem za Zagreb.Put smo, na žalost, skratili za 2-3 dana od planiranog i bilo je teško popuniti nastavak sa zanimljivim sadržajem, a da bude kaj nas zanima uz Suzanin uvjet da nisu planine😏
Nakon putovanja sam malo istražio i vidio da smo mogli obići dvorce Bavarske, ali nam nisu pali na pamet u tom trenutku.
Dakle, nakon odličnog doručka spakirali smo se i krenuli za Strasbourg. Nakon nekih sat vremena smo stigli. Dok smo vozili po gradu, jedan automobil je stao pored nas i rekao na "naški" da se pazimo ograničenja jer je cijeli grad pokriven kamerama.
Sparkirali smo se u centru, na rubu pješačke zone, gdje su se nalazili i ostali motori. Sami ulazak u bliži centar nam se jako dopao, nekako je prijateljski grad, prepun turista.
Ulice su prekrasne za šetnju, fasade i očuvane kuće, predivno se osjećamo, a još nismo niti ušli kak spada u grad.
Prekrasna katedrala i zanimljivo društvo okolo vani. Za nekih 10-20€ možete biti nacrtani na platnu od profesionalaca. Pogledali smo i baš nam se dopao stil slikanja. Kao što primjećujete, sve nam se svidjelo, ali svejedno ću to još puno puta napisati jer je stvarno tako.
Trg gdje se nalazi katedrala.
Grad se nalazi uz granicu sa Njemačkom, a granica je rijeka Rajna. Ne znam da li se to Rajna kao razlila okolo ili su to pritoke Rajni. Negdje sam pročitao da je jedna od najvećih luka na Rajni Strasbourg, ali svejedno nisam siguran da li su to pritoke koje prolaze gradom. Voda je dosta mirna, stajaćica, pa bi mogla to biti Rajna. Eto, riješio sam svoju dilemu😉
Kao i obično, slikamo se za uspomenu.
Suzana.
I Ja😁
Pošto nosimo po gradu kacige i jakne, zašto se ne bi i slikao sa njom, pa samo je 30-tak stupnjeva...
Lijepo je sve uređeno oko zamazane rijeke.
Šetnja tim uskim uličicama sa puno kafića, restorana i raznih drugih dućana mogla bi trajati satima.
Pokupovali smo uobičajeno puno suvenira i nastavili dalje razgledavati noviji dio grada.
Snimio sam i lijepi tramvaj.
Nakon toga smo se otišli slikati kod Europskog Parlamenta.
Nakon što sam održao govor i dobio veliki pljesak morali smo krenuti prema našem smještaju koji je udaljen nekih 400 km, a prošlo je već 2 sata popodne. Lijepo smo se zadržali u gradu i baš nam je sjeo.
Na putu prema Sauerlachu, na jednoj benzinskoj, Suzana je primijetila da nam nešto kapa iz motora.
Ustanovili smo da je vodena pumpa počela curiti i uz telefonski poziv i par poruka sa slikama motora, majstor Gedora je rekao da to nije ozbiljan problem, da kupim antifriz i pratim stanje vode i da ne bi trebali imati problema do Zagreba jer u vožnji ne bi trebalo curiti osim kada stanemo.
I tako smo došli do našeg posljednjeg smještaja na ovoj avanturi i ostali malo iznenađeni pri dolasku u hotel. Naime, kako rezerviramo dan za dan preko bookinga, tako sam i ovaj puta, ali se nekako dogodila greška i ja sam rezervirao za tjedan dana kasnije. Susretljiva recepcionarka nam je dala drugu slobodnu sobu jer ova koju smo mi rezervirali (jeftinija) bila već zauzeta. Objasnila nam je da mailom kontaktiramo booking i da bi nam oni trebali vratiti novac tj. prihvatiti našu grešku i rezervaciju prebaciti za danas. Poslali smo mail iz sobe i dok smo se otuširali i spustili nazad do recepcije već je bilo odobreno i recepcionarka nam je rekla da je sve sada u redu i da je dobila odobrenje od bookinga. Danas smo prošli 485 km, a smještaj je bio u hotelu Sauerlacher Post po cijeni od 83€, iako smo dobili komforniju sobu.😁
Prošetali smo se, i na žalost, kuhinja je bila već zatvorena i gladni smo otišli spavati.
9. dan - noćenje Sesvete
Ujutro smo se probudili i prvo sam otišao do motora da vidim stanje. Bila je samo manja flekica i nisam trebao dolijevati antifriz. Krenuli smo odmah nakon doručka i u laganom ritmu, bez previše forsiranja, autoputom smo se vozili prema Sesvetama. Pojeli smo nešto po putu i kao što svaka priča kaže: svi putevi vode od sjevera prema jugu ili sve rijeke teku od izvora prema ušću, tako i naš svaki put vodi kroz Oroslavlje i OroGoro.
Počastili smo se pizzom i siti došli sretno kući.
Na kilometar satu je pisalo ovo stanje.
Prošli smo 3775 km u 50 h i 10 min vožnje.
Potrošili smo 225€ za gorivo (prosječno 4,4 litre na 100km (45kn)).
Cestarine: slo vinjeta 30€ (6 mjeseci), austrijska vinjeta 5,10€ za 10 dana, Karavanke 7,20€, Salzburg 11,50€, Linz 8,50+5€, HR Krapina 1,90€, Bregana 0,50€
=70€ za cestarine
Suveniri 140€ i 200€ na klopu.
Na noćenja smo potrošili 433€ (6 noćenja), prosječno 72€.
Ukupno oko 1100€
Prosjek 471 km dnevne vožnje (bez onog dana kada nismo vozili) 6:30 h vožnje, 28€ dnevno za benzin.
Kao što bi jedan kolega bajker sa foruma motori.hr, Super Jura, rekao: ovo su naši troškovi, naravno da se može proći skuplje i jeftinije, zavisi od vaših financijskih mogućnosti.
Mi smo, kao što se vidi, bili škrti za restorane i jeli smo na jeftinijim mjestima.
Drugo jutro sam vidio poveću mrlju ispod skutera i počastio sam ga uskoro sa novom originalnom vodenom pumpom.
Hvala na čitanju našeg putopisa.
Pozdrav od Suzane i Darija.
