utorak, 30. lipnja 2015.

Biokovo 2015.

Zagreb-Karin-Biokovo-Karin-Zagreb (1070km-15h)

30.6.2015.


TDM-Dragec
X10 - Darijo


Ruta za 3 dana
Još prošle godine mi je želja bila ići na Biokovo, ali nije se nikako moglo uklopiti u raspored pa sam ove godine uspio, već 5 dana nakon Mangarta. Iz Zagreba sam kretao sam i išao uobičajenim putem kroz Liku do prijatelja Drageca koji je već bio na godišnjem u Karinu, a ja sam spojio 4 slobodna dana uz pomoć 2 dana koje dobivam kao dobrovoljni davatelj krvi. Prvi dan plan je bio doći do Karina, malo se odmoriti i ujutro krenuti za Biokovo i vratiti se natrag u Karin, što je bilo oko 560 km za drugi dan. Kada sam dolazio u mjesto Karin uhvatio me radar kod samog skretanja u Dragecovu ulicu, ali uz malo razgovora policajac me pustio. Išao sam oko 90 km/h, a ograničenje 50 :-). A da nisam usporio radi skretanja bilo bi i mnogo više jer sam prije toga vozio barem 140, ali to plavci nisu uhvatili :-)))


Kada sam odlazio iz Zagreba nije bilo baš neko vrijeme, ali zato u Karinu sunce cijeli dan.
Ujutro smo se probudili, pojeli burek i spremili se za put, kada mene izdaje moj Bjelko. Neće primati gas :-((
Morao sam se ići preskinuti u kratke hlače jer je u 9h već bilo 25 stupnjeva. Kako sam već imao iskustva sa tim kvarom u Sloveniji prošle godine, imao sam rezervnu lulicu i promjenio ju za 5 minuta. Dok sam ja prao ruke i oblačio se Dragec je isprobao Bjelka i mogli smo krenuti. Izgubili smo sve skupa pola sata pa je povratak opet bio u noćnim satima.
Krenuli smo magistralom uz more i uživali u prekrasnim pogledima koje inače ne možemo doživjeti iz automobila. Vozili smo i brzo i sporo, ovisno o situaciji i krajoliku. Stali smo na jednoj plaži i pokazali se u čizmama i moto opremi u kafiću na kavi. Naravno odmah upoznajemo jednog bajkera....i nakon nekih pola sata nastavljamo dalje.
Ubrzo prolazimo Makarsku i google maps nas šalje u brdo po nekim uskim cesticama i dolazimo do planine i nema dalje. Jedan stanovnik u blizini nas je pitao što trebamo i mi mu kažemo, a on kaže da smo trebali produžiti dalje, da je ovdje staza za planinare. Gledam na google i vidim da je ukucano da idem autom, znači ne bi me smio slati na plan. staze. Ajde neka i taj google nekad nije u pravu. Sada to mogu svima i dokazati - samo pokušajte ukucati na google mapsu put za Sv.Juru.
Vratili smo se nazad na magistralu i nastavili po uputama gospodina i nakon nekih 15-tak min došli do ulaza. Plaćam ulaznicu, a Dragec koristi svoju planinarsku iskaznicu i dobiva 50% popusta....zato je poslije morao za kaznu platiti cijeli gablec :-)
Uspon na Sv.Juru je jako lijep, pravi primorski. Uživali smo i slikali gdje god smo stigli. Uspon traje nekih 45 min bez stajanja, a nama je ukupno trebalo skoro dva sata. Malo slika sa uspona i pogled na najljepše more na svijetu...za one koji ne znaju.





Stajali smo svako malo, ali nismo slikali, nego smo to obavili u povratku. Na vrhu je pogled jako lijep, ali je malo udaljen od mora. Vide se svi otoci u blizini....Brač, Hvar, poluotok Pelješac, a čini mi se da se vidi i Korčula i Vis.










Ispod repetitora se nalazi crkvica na najvišoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj.






Na posljednjoj dionici uspona se nalaze serpentine po uzoru na velike i poznate prijevoje diljem Europe i svijeta.






Kada smo se spuštali nismo se toliko zadržavali već smo samo slikali ono što smo vidjeli, a stali samo tamo gdje nam je nešto promaklo kod uspinjanja.

































Nakon prekrasnih kilometara po Biokovu spustili smo se i sjeli na ručak koji je morao platiti Dragec zbog već navedenog švercanja sa cijenom na Sv.Juru. Stali smo odmah blizu ulaza u Park prirode u Konobu Veza.
Kada smo došli pored nas je sjela mačka i odmah zaspala kao da nas nema, ali kada je došla klopa odmah se probudila i žicala.








Nakon ručka se nismo htjeli vraćati istim putem, a i bila je dosta velika gužva po magistrali pa smo skrenuli u Zagoru i vozili se kroz Cistu Provo, Trilj, Sinj, Vrliku i u Vrlici skrenuli kroz brda za Drniš kroz selo poznatog prezimena Miočić. Tu smo napravili još neke prekrasne slike i nastavili prema Nacionalnom parku Krka.






Sunce je bilo na zalasku, a mjesec već visoko na obzoru.
Kada smo kod mjesta Rupe prešli mostom preko Krke i vidjeli da nema rangera koji naplaćuju ulaz, prošetali smo se u sami zalazak Sunca i uz komarce klikali fotićem.










Krka je stvarno predivan Park. Nakon šetnje smo, kroz Benkovac, već po običaju po mraku, stigli oko 22h u Karin na spavanac.
Drugi dan, nakon kupanja na Dragecovoj "privatnoj" plaži, odmora i ručka, otišao sam kući i ostavio ga da dalje uživa na godišnjem.




Ja sam kući išao najdražom rutom preko Karlobaga i Senja za Brinje, Duga Resu pa na autoput od Karlovca i do kuće. Prekrasan izlet od tri danu u odličnom društvu. Za preporuku svima koji ljetuju u blizini Makarske da idu na Sv.Juru i uživaju u prirodi na mnogo manjoj temperaturi. Nama je gore bilo nekih 12 stupnjeva manje nego u Makarskoj.