Bregana, Žumberak 2014.

Sesvete-Samobor-Bregana-Žumberak-Draganić-Rakov Potok-Sesvete (165km-3h)

30.4.2014.

X10-Darijo i Mihael B.



Ruta

Nakon obavljenih obaveza krenuli smo ponovno u "osvajanja". Ovaj puta sam koristio autocestu do Samobora da bi dobili na vremenu da popijemo kavu.

U Samoboru je bilo krasno sunčano. Kada smo krenuli prema Bregani malo se radila naoblaka, ali mi se ne predajemo lako. Prije same "male" granice skrenuli smo lijevo i prolazili uz potok ili rijeku koju smo nekoliko puta prelazili mostićima. Tu je zanimljivo pogledati navigaciju koja malo pokazuje da si u Sloveniji, malo da si u Hrvatskoj. Cesta je jako lijepa kao i okolina. Prošli smo pored bio-parka Divlje vode koji ću svakako slijedeći puta obići. Tu počinje uži kolnik i puno lošiji asfalt sa jako nepreglednim zavojima, ali priroda oduševljava. Naletjeli smo tada na totalno mokru cestu i shvatili da smo imali sreću izbjeći kišu, tj. da je vjerojatno padala prije 10-tak minuta.

Malo fotkanja na vrhu. Sljedeća stanica nam je bila Gornja Vas gdje prijatelj ima kuću, ali tu ne živi. Poslikali se da mu pošaljem i nastavljamo dalje.

Kada smo se počeli spuštati prema Krašiću i Draganiću počela je slaba kišica pa je Mihael dao prijedlog da stanemo i pričekamo da prođe jer nema moto hlače. Nije bilo pogodnog mjesta pa smo se sparkali na cesti ispod jednog velikog drveta  :)
Drvo je ubrzo počelo prokišnjavati i mi smo kisnuli. To je izgledalo ovako:

Ja imam Suomy moto odijelo i nije uopće promočilo, osim za vrat dok smo stajali. Ubrzo smo krenuli i dočekali ponovno sunce kod Draganića.

Do Zagreba smo se osušili, ali u Zagrebu su kolnici bili prepuni vode i do kuće je Mihael ponovo "oprao" traperice.

Kravarsko, Vojnić 2014.

Sesvete-V.Gorica-Kravarsko-Vojnić-Karlovac-Sesvete (217km-3h45min)

30.4.2014.

X10-Darijo i Mihael B.



Ruta

Godišnji mi je došao nenadano tjedan dana ranije, tj. trebao sam ići 2 tjedna, ali sam dobio 3 pa sam probao to iskoristiti što bolje, ali vrijeme mi nije bilo naklonjeno, kao i svima na žalost tokom cijele 2014. god. Dok se temperatura podigla na 18 stupnjeva krenuli smo put Kravarskog. Cesta se na više dionica renovira pa je bilo dosta prašinarenja po makadamu. Podneblje je prekrasno brdovito sa stalnim usponima i spuštanjima. Uživali smo u prirodi i došli do Kupe u blizini Pisarovine koja se tokom godine nekoliko puta  izljevala iz korita.

Iako je nemoguće fulati ako postoje dvije ceste, ja sam uspio. Umjesto prema sjeveru, prema Pisarovini, ja sam skrenuo preko mosta sa slike jer mi se baš dopao...
Prošli smo sela Čremušnica, Gornju Čemernicu i došli na cestu Glina-Vojnić. Tu smo odlućili ići za Vojnić pa prema Karlovcu i pravac Sesvete, jer sam se morao vratiti kući do 15h.
Stali smo u Turnju pogledati oklopna vozila i nastavili kući.

Sljeme, M.Bistica, Konjščina 2014.

Sljeme-Donja Stubica-Bedekovčina-Marija Bistrica-Konjščina-Komin-Vinkovec (142km-3h)


X10-Darijo i Mihael Bertović

Ruta u obliku srca

Ponedjeljak, vrijeme oblačno i malo hladnjikavo, 12-13 stupnjeva. Pozvao sam nećaka da se ide sa mnom provozati preko Sljemena, što je on sa oduševljenjem prihvatio. Cesta je bila vlažna, ali ne i opasna. Uspon na Sljeme je bio sasvim ok, dok je spust sa zagorske strane bio poprilično neugodan. Cesta je bila skroz mokra i prepuna lišća što nas je natjeralo da vozim polako i oprezno kao po ledu.

Mihael na zagrebačkoj strani

Ja na zagrebačkoj strani

Zagorska strana, na kojoj još niti ne slutim što me čeka na spustu

Napokon kada smo dopuzali do podnožja Medvednice mogli smo nastaviti sa vožnjom. Nakon nekoliko kilometara dolazimo do Stubaka gdje se častimo u zgodnom kafiću iznad potoka.

Do tuda smo znali kuda idemo, dalje nije bilo plana. Mihael je rekao da je gladan pa smo se odlučili još malo provozati i navratiti do mojih roditelja u selo Vinkovec da nešto prezalogajimo.

Dok mu je baka spremala 4-5 jaja, vrijeme je iskoristio za grijanje ruku

Bakin specijalitet, jaja sa brašnom i mlijekom

A ja sam malo bacio foto session.

Asi, mješanac labradora i brzog nepoznatog mužjaka

I tako smo se proluftali i vratili kući. Kasnije sam uočio da je ruta koju smo prošli bila u obliku srca.

Kalnik 2014.

Sesvete-D.Selo-Križevci-Kalnik-Sudovec-Komin-Vinkovec-Sv.Helena-Sesvete (148km-2h45min)

27.4.2014.

Spidermax-Renato

TDM-Dragec
X10-Darijo


Ruta

 Od danas sam tri tjedna na godišnjem :)

Nadam se samo lijepom vremenu da ga provedem sa svojim ljubimcem Lijepom Našom...

Do zadnjeg trenutka nismo znali 100% kakvo će biti vrijeme pa i nismo radili veliki krug. Cesta je suha, vrijeme odlično, guštamo. Krenuli smo dobro raspoloženi i malo smo si dali oduška i vozili brže. Bilo je par nezgodnih situacija zbog toga. Na nekim mjestima kada smo zaobilazili zaostali šljunak po cesti naletjeli smo na vodu koja je tekla preko ceste pa je bilo malo plesanja i zabavljanja publike uz cestu, iako nama i nije bilo zabavno. Kada smo došli do Kalnika sve smo zaboravili u miru koji tamo vlada. Slike govore više od riječi:

Vrh Kalnika i repetitor



Sa vrha starog grada pogled seže stvarno daleko



Pogled na cestu po kojoj smo došli i planinarski dom gdje smo se sparkali

  

Na vrhu smo uživali u pogledu kojih pola sata pa smo se spustili do planinarskog doma i popili kavu, pojeli štrudlu, bacili koju fotku i nastavili kroz manja sela do Sv.Helene gdje smo otišli na autoput 11 km da malo proluftamo cilindre. Nije bio dugačak đir, ali smo stvarno uživali, što opet govori kako u blizini Zagreba imamo predivne krajeve za izlete.



Veliki Tabor, Trakošćan 2014.

Sesvete-Veliki Tabor-Trakošćan-Ivanec-Novi Marof-Sesvete (251km-5h)

23.4.2014.

X10-Darijo



Ruta

 Konačno slobodan dan i lijepo vrijeme. Krećem, bilo kuda. Prvo mi je na pamet pala ideja stara Zagorska, pa do Tuhelja. Kod Tuhelja vidim putokaz za Kumrovec. Super, niti tamo nisam bio od osnovne škole. No međutim radovi na kolniku, obilazak...nekuda. Ok. Ionako nisam imao prioritetnu cestu. Obilazna cesta naglo ide uzbrdo otkud puca prekrasan pogled prema Tuheljskim Toplicama i okolnim brdima. Zastajem na trenutak i krećem odmah dalje. Put me vodio okolo naokolo i upoznavao sa krajem kojega nisam niti mislio obići. Laganom vožnjom potrajao je put do Kumrovca. Kada sam stigao tamo, dočekalo me nekoliko autobusa turista. Odmah sam odlučio da ću vidjeti Tita drugi puta. Okrenuo sam ručicu gasa i krenuo dalje kroz Zagorska Sela prema Velikom Taboru. Lijepi krajolici se nastavljaju. Kada sam došao do Velikog Tabora počeo sam razmišljati kada sam tu bio zadnji puta, tj. da li sam tu ikada bio?? Hm...stvarno će me moj ljubimac upoznati Lijepom Našom.

   

Predivan je dvorac

A i pogled je stvarno lijep i opuštajući

Pošto nikada ne krećem od kuće na vožnju bez litre-dve vode i čokolade, tako sam odmah odlučio napraviti pauzu i malo uliti tekućine i energije u tijelo. Pogledao sam u kartu kuda bi mogao dalje i ispalo je da mi odgovara put prema Trakošćanu. Prošao sam kroz Hum na Sutli i uz granicu sa Slovenijom došao do Đurmanca i onda paralelnom cestom sa autoputom prema Macelju gdje se skreće za Trakošćan. Odlična cesta za brzu vožnju, ali i za laganu. Vožnja uz rijeke i kroz šume me oduševljava pa sam pojurio polako i guštao. U Trakošćanu sam popio kavu i Colu i prošetao oko dvorca. Nisam želio ulaziti jer sam ga obišaoprije nepunu godinu.

Nastavio sam dalje cestom kojom još nisam vozio. Redala su se mjesta Bednja, Lepoglava, Ivanec. U Ivanecu sam vidio putokaz za Ivanščicu i odmah dao žmigavac. Došavši do mjesta Prigorec ljudi su me malo čudno gledali, kao da tu baš i ne prolaze turisti, pa sam odlučio da bi možda bilo bolje da se vratim jer sam se i bojao da cesta dalje nije asfaltirana. I taman kada sam se htio okrenuti naletio sam na predivan mlin i izvor vode iznad kojeg je pisalo ovo:

Vratio sam se nazad do Ivaneca i nastavio put Novog Marofa, ali kroz sela prečicom. Vidio sam putokaz Gačice i pomislio zašto ih nitko nije odnio u Državni ured za izgubljene stvari, jer sam siguran da postoji, nego je išao raditi putokaz ako netko primjeti da ih je izgubio...dalje prolazim selom poznatog imena Remetinec i dolazim u Novi Marof. Nastavljam starom cestom kroz Sv.Ivan Zelina, Popovec kući. Skuter ima rezervoar od 15.5 litara i rezerva se pali tek kada se dodje na 300-tinjak kilometara, a na rezervi sam uspio proći još 50-tak km. Najveća pređena kilometraža je 383 km, a najmanja potrošnja nešto manja od 3.5 litara.

Oduševljen viđenim sve više shvaćam zašto govorimo "Lijepom Našom" kada želimo nekome reći nešto o Hrvatskoj. Jedva čekam slijedeći slobodan dan da mogu ići istraživati dalje. Tu sam shvatio da želim skuterom prije svega obići i vidjeti sve dijelove prelijepe nam domovine, a tada se tek uputiti u dalja osvajanja.