subota, 20. kolovoza 2016.

Slap Peričnik, Planica, Lago di Fusine, Mangart 2016.

Slap Peričnik, Planica, Lago di Fusine, Mangart (625 km - 7 

20.8.2016.

Aprilia SRmax - Ivica
X10 - Suzana&Darijo

Ove godine sam odvozio malo kilometara i imao sam jaku želju za vožnjom. Nikako dobiti slobodne dane i još da se poklopi sa nekim da odem na neku vožnju. Dogovorio sam se sa svojom najdražom da ide sa mnom u planine. Inače je zimogrozna i to ju ne privlači pa sam uvrstio u krug malo jezera, malo rijeka, pa je pristala. Bilo je u planu ići još sa nekima, ali zbog privatnih razloga su odustali. Kolega sa posla me pitao da li on može ići sa nama i tako smo dobili društvo.
Ivek je gušter kaj se tiče vožnje na motoru, ali je vozač profesionalac pa mu je uz đombu bilo lakše na prvom većem putovanju. Do sada je vozio manje skutere, većinom po gradu, ali bez obzira na sve to, bio je izvrstan suputnik.
Dogovor je pao da krećemo u 8h i nakon ispijene kave smo i krenuli....oko pola 9:-)
Autoputom smo odlučili ići do Kranjske Gore, a onda lokalnim cestama uživati po prirodi.
Stali smo malo naravno koji puta da protegnemo noge i da nabacimo doručak.
Prva zanimljivost je bila slap Peričnik u blizini mjesta Mojstrana prije Kranjske Gore.










Posebnost ovoga slapa je što se može proći skroz oko njega, ispod stijene sa unutarnje strane. Ima dva slapa. gornji je manji i trebalo se penjati još više, a nekako u čizmama i moto hlačama to i nije idealno pa smo ostavili to za drugi puta. Nakon slapa smo nastavili prema skakaonici Planici. Uživo izgleda impresivno. Rekorder je slovenski skakač Peter Prevc koji je 2015. god. doletio do 248,5 metara. Inače svjetski rekord drži norveški skakač Anders Fannemel koji je u svojoj Norveškoj u gradu Vikersund doletio do 251,5 metara. A navodno kada preurede Planicu na njoj će se moći skakati i do 270 metara. Planica je inače bila 20 godina najveća skakaonica do spomenute Norveške koja je novo preuređena 2011. god. i uzela titulu najveće pa je vrijeme da vrate te rekorde u Sloveniju. Svaka čast hrabrim skakačima.










Pored velike Planice ima 7 manjih skakaonica za djecu i za treninge koje, dok nema snijega, koriste umjetnu plastičnu travu koju polijevaju sa vodom pa se može koristiti sa sigurnošću. A Planica preko ljeta služi amaterima željnima adrenalina i spuštanja po sajli ili poznatije zipline.
U blizini Planice ima i zanimljivih slapova kao i potoka koji izviru iz stijene, ali i to smo ostavili za drugi put.
Nakon Planice se odmah nalazi Italija i tu smo nakon nekoliko kilometara skrenuli prema jezerima koji se vide sa Mangarta i mame da ih posjetiš. Ovo je treća godina da idem na Mangart pa je vrijeme da posjetim i ta jezera.








Kada smo vidjeli da se kupaju točno kod znaka zabranjeno kupanje, onda smo i mi napravili nekoliko zanimljivih slika.



Prvo jezero je mnogo ljepše i čišće, a gornje jezero koje se preljeva u ovo je manje lijepo i manje zanimljivo. Oko ovoga je šetnica, ali naravno da je to bilo previše za nas pa smo zajahali motore i otišli do gornjeg jezera. Tamo je puno više praznog prostora pa tako ima veliki broj kampera i raznih štandova.




Tu dolaze vikendom uživati u svježem zraku, biciklirati po okolini ili penjati po obližnjim planinama ili jednostavno pojesti kobasice i popiti pivo.
Odavdje je prekrasan pogled na Mangart, koji nam je slijedeća stanica.
Nekoliko slika prema Mangartu, 2679 mnv.




Još se nisam nikada sa ove strane penjao na Mangart, koji je i granica Slo-Ita.
Posjet Mangartu se plaća 5 € po motoru kao ekološki porez. Mala cijena za cestu koju je trebalo izgraditi u stijenama. Cestu je gradila talijanska vojska za obranu u ratu. A kada je asfaltirana bila je najviša cesta u bivšoj Jugoslaviji, 2095 mnv.
I tako mi konačno sa makinama došli na....



Pogled sa Mangarta na jezera koja smo obišli.












Uživali na vrhu kojih sat vremena, pojeli ostatke hrane koje smo ponijeli i krenuli predivnom cestom prema Tolminu, Mostu na Soči gdje smo popili još jednu kavicu i nastavili prema Logatecu i dalje autoputom, već po mraku, prema Zagrebu. Predivno proveden dan, a naš gušter je položio sa odličnim prvi zadatak, prvu malo ozbiljniju vožnju!!!!
Veseli pozdrav od ekipe skuteraša ;-)

Ovo je ujedno i zadnja naša ozbiljnija vožnja u ovoj godini.
Suzana i Darijo.

utorak, 2. kolovoza 2016.

Malo Slovenije, malo Hrvatske 2016.

Zagreb-Otočec-Žužemberk-izvor Krke-Čabar-Delnice-Zagreb (400 km - 7 h)

2.8.2016.

TDM - Dragec
X10 - Darijo

Dogovor o nekoj vožnji je brzo pao. Dragec je pitao: Kume, hoćemo na neku vožnju, a ja sam samo čekao nekoga da se malo provozam jer ova godina je totalno podbacila, što zbog bolesti, što zbog malo slobodnog vremena.
Ja sam napravio rutu, a Dragec je dao blagoslov. Krenuli smo starom cestom kroz Sloveniju uz Savu, pa dalje uz Krku i prvo stajanje je bilo u Otočecu. Ja sam bio prije dvije godine, ali na lijepa mjesta se može uvijek vratiti. Malo smo prošetali, malo slikali.
















Nastavili smo dalje do Žužemberga pa do izvora Krke gdje smo obavili i gablec da izdržimo do Zagreba jer je dogovor bio da idemo na ćevape u kajmaku.






Nakon izvora Krke smo skrenuli za Videm i na vrhu u šumi sreli jednu uplašenu srnu. Nastavili smo prema Čabru i dalje prema Delnicama gdje smo stali na kavi i nakon toga samo gas i peglanje zavoja na poznatoj nam cesti.
Čista uživancija. I na kraju još veća - ćevapi u Batku.