02.04.2017.
X10 - Mile
X10 - Darijo
Krajem prošle godine se radilo nekoliko planova za malo veće putovanje, ali ništa nije bilo još definirano. Na ovom jednodnevnom izletu su se pojavile neke ideje kuda i sa kim, jer godišnji koji mi počinje 13.5. traje tri tjedna, a svake godine to koristim za putovanje na dalje relacije. Do sada uvijek je to bilo sa Suzanom, ali ovaj put je izbio problem sa njenim poslom pa je mogla koristiti samo tjedan dana. Zato sam razmišljao o još kojem putovanju u tom razdoblju sa nekim drugim. Godišnji se preklapao sa Mileovim pa smo počeli raditi neke planove ...
Gume i servis sam napravio najesen pa sam planirao negdje između ta dva putovanja napraviti i servis i staviti nove gume jer ću napraviti veću kilometražu ... a već sam rano počeo sa malo većim izletima.
Prognoza za danas je bila, kako bi rekli, li-la sa kišom, ali mi okorjeli skuteraši se nismo dali prestrašiti. Krenuli smo oko 8h i plan je bio za cca 2-2:30 h stići do Virovitice i popiti tamo kavu u centru. Sve je išlo po planu i oko 10 h smo stigli u centar Virovitice. Malo smo čudno gledali jer nismo nigdje vidjeli sparkirane motore i skutere, a bilo ih je dosta u prometu. Inače uvijek gledamo da se parkiramo gdje i domaći bajkeri da ne bi "smetali" tj. parkirali se kako ne bi trebalo. Vidjeli smo jednu lijepu terasu za popiti kavu i stali smo na nogostup širok 3 m uz rub kolnika ispred stupa rasvjete da nikome ne smetamo tako da je pored nas po nogostupu mogao proći i auto, a kamoli ne i pješaci. Skinuli smo stvari i ostavili ih ispod sjedala i u koferu, a sa sobom smo ponijeli kacige da ih očistimo uz kavicu jer su bile prepune mušica . Dok smo prilazili kafiću sa jednoga stola se ustao neki čovjek, kasnije smo shvatili gazda kafića, koji nas je upozorio da maknemo skutere sa nogostupa i stavimo u njegovo dvorište (hotelsko, odmah uz kafić), koje je bilo puno, ali nam je rekao koji je njegov auto pa da kao stanemo iza njega da neće smetati. Rekao nešto kao da policija to ne tolerira. Tako smo napravili i vratili se nazad za stol, zahvalili se na upozorenju i začudili se jer svugdje parkiramo na sličan način, a da ne kažem da inače (kao i drugi) stajemo i parkiramo u pješačke zone, kao što smo kasnije napravili i u Osijeku. On je samo odgovorio da je ovdje tako, a mi smo rekli da nema problema i da ne želimo imati problema sa šerifima. Nakon nekoga vremena smo skužili da je za stolom pored nas sjedio bivši ministar, sadašnji gradonačelnik Virovitice, Ivica Kirin. Bilo je to malo smiješna situacija, ali dobro. Čovjek želi red kakav nismo vidjeli u niti jednom gradu Europe koji smo posjetili.
Nakon fine i jeftine kave nastavili smo u dobrom ritmu prema Osijeku uspijevajući izbjegavati radare i policiju. Za nekih sat i pol smo stigli do Osijeka gdje smo se lijepo prošetali uz Dravu. Jednoga radnika, koji je gradio terasu za kafić, smo upitali za neku pizzeriju gdje se dobro jede. Preporuka je bila pizzeria Rustika nedaleko od centra. Prošetali smo do tamo i stvarno se dobro najeli u prepunoj pizzeriji.
Nakon dobroga jela odlučili smo se preseliti u susjedni grad, Đakovo, na cugu.
Popili smo kavu i krenuli prema Zagrebu. Odlična i uzbudljiva cesta, ali jako napuštena područja su djelovala tužno i zaboravljeno. Dobrim ritmom za otprilike 3, 3 i pol sata smo stigli do Sesveta i otišli svaki svojoj kući na odmor i spavanje.
Prekrasna ruta za odvoziti. Ja sam ju već odvozio sam, ali je svakako ljepše voziti sa nekim.
Koliko je bilo mušica, možete vidjeti na mojem motoru. Kaciga nije bila za slikanje :-)
Slijedeći dan me čekalo dugo natapanje i pranje ljubimca i kacige.
Gume i servis sam napravio najesen pa sam planirao negdje između ta dva putovanja napraviti i servis i staviti nove gume jer ću napraviti veću kilometražu ... a već sam rano počeo sa malo većim izletima.
Prognoza za danas je bila, kako bi rekli, li-la sa kišom, ali mi okorjeli skuteraši se nismo dali prestrašiti. Krenuli smo oko 8h i plan je bio za cca 2-2:30 h stići do Virovitice i popiti tamo kavu u centru. Sve je išlo po planu i oko 10 h smo stigli u centar Virovitice. Malo smo čudno gledali jer nismo nigdje vidjeli sparkirane motore i skutere, a bilo ih je dosta u prometu. Inače uvijek gledamo da se parkiramo gdje i domaći bajkeri da ne bi "smetali" tj. parkirali se kako ne bi trebalo. Vidjeli smo jednu lijepu terasu za popiti kavu i stali smo na nogostup širok 3 m uz rub kolnika ispred stupa rasvjete da nikome ne smetamo tako da je pored nas po nogostupu mogao proći i auto, a kamoli ne i pješaci. Skinuli smo stvari i ostavili ih ispod sjedala i u koferu, a sa sobom smo ponijeli kacige da ih očistimo uz kavicu jer su bile prepune mušica . Dok smo prilazili kafiću sa jednoga stola se ustao neki čovjek, kasnije smo shvatili gazda kafića, koji nas je upozorio da maknemo skutere sa nogostupa i stavimo u njegovo dvorište (hotelsko, odmah uz kafić), koje je bilo puno, ali nam je rekao koji je njegov auto pa da kao stanemo iza njega da neće smetati. Rekao nešto kao da policija to ne tolerira. Tako smo napravili i vratili se nazad za stol, zahvalili se na upozorenju i začudili se jer svugdje parkiramo na sličan način, a da ne kažem da inače (kao i drugi) stajemo i parkiramo u pješačke zone, kao što smo kasnije napravili i u Osijeku. On je samo odgovorio da je ovdje tako, a mi smo rekli da nema problema i da ne želimo imati problema sa šerifima. Nakon nekoga vremena smo skužili da je za stolom pored nas sjedio bivši ministar, sadašnji gradonačelnik Virovitice, Ivica Kirin. Bilo je to malo smiješna situacija, ali dobro. Čovjek želi red kakav nismo vidjeli u niti jednom gradu Europe koji smo posjetili.
Nakon fine i jeftine kave nastavili smo u dobrom ritmu prema Osijeku uspijevajući izbjegavati radare i policiju. Za nekih sat i pol smo stigli do Osijeka gdje smo se lijepo prošetali uz Dravu. Jednoga radnika, koji je gradio terasu za kafić, smo upitali za neku pizzeriju gdje se dobro jede. Preporuka je bila pizzeria Rustika nedaleko od centra. Prošetali smo do tamo i stvarno se dobro najeli u prepunoj pizzeriji.
Nakon dobroga jela odlučili smo se preseliti u susjedni grad, Đakovo, na cugu.
Popili smo kavu i krenuli prema Zagrebu. Odlična i uzbudljiva cesta, ali jako napuštena područja su djelovala tužno i zaboravljeno. Dobrim ritmom za otprilike 3, 3 i pol sata smo stigli do Sesveta i otišli svaki svojoj kući na odmor i spavanje.
Prekrasna ruta za odvoziti. Ja sam ju već odvozio sam, ali je svakako ljepše voziti sa nekim.
Koliko je bilo mušica, možete vidjeti na mojem motoru. Kaciga nije bila za slikanje :-)
Slijedeći dan me čekalo dugo natapanje i pranje ljubimca i kacige.
