Sesvete-Karin-Dubrovnik-Crna Gora-Dubrovnik-Karin-Sesvete (2050km-30h)
14.9.2014.
TDM-Dragec
X10-Darijo
Jesenski dio godišnjeg je počeo bez plana kuda ću se provozati. Zadnje sam po netu gledao o Crnoj Gori. Kada sam se čuo sa Dragecom, koji je isto na godišnjem i nalazi se u Karinu, rekao je da bi on išao za Budvu i da bi nam mogao srediti smještaj. Odmah su poiskakali uskličnici iznad glave i ruta je brzo napravljena u jednom danu.
 |
| Cijela ruta |
 |
| Ruta po Crnoj Gori |
Prvo sam mislio da krenem rano ujutro oko 6h do Karina pa da nastavimo odmah za Budvu. To je bilo taman nakon drugih jakih kiša to ljeto i poplava. Prognoza je bila prijepodne kiša, poslijepodne razvedravanje. Ustao sam uzbuđen oko 8h i za sat vremena sve sam spakirao u motor. Bilo je suho, ali oblačno. Još sam po netu skupljao neke informacije i čekao ručak, pa punoga želuca na put. Oko 1h je tek počela kiša i nakon ručka sam tada čekao da stane...a mogao sam prijepodne krenuti. Stala je na kratko oko 3h i tada sam krenuo. Nije mi teško voziti po kiši koliko mi je teško krenuti od kuće ako pada. Išao sam zaobilaznicom i autoputom do Karlovca. U Karlovcu vraćaju sva vozila jer se Mrežnica izlila preko kolnika. Nazad na autoput i po kiši vožnja do Velebita, gdje se razvedrilo čim sam prošao Sveti Rok. Došao sam u Karin oko 7h. Malo se prošetali, popričali i otišli na spavanac.
prvi dan
Buđenje je u 8h, a krenuti smo trebali do 9h. Malo smo zakasnili i krenuli oko pola 10. Nema veze. Konačno polazak na prvo pravo putovanje u inozemstvo na nekoliko dana. Išli smo autoputom do Ploča uz pauzu za kavicu.
 |
| Mjesto polaska, Karin |
 |
| Autoput, negdje iznad Splita...kavica |
Od Ploča uz krasnu Neretvu i Opuzen prema Neumu. Stali smo, kupili malo voća, slikali i nastavili dalje.
Na polasku smo odlučili da budemo u Bosni jeli ćevape, znači u Neumu. Nismo imali nikakvu posebnu želju i sjeli smo u prvu ćevapđinicu i naručili ćevape i colu.
Upravo gledate u najskuplje ćevape koje sam u životu pojeo. Dakle, cijena je 20 maraka, a cola je 4 marke. Mi smo bili sjeli i naručili bez gledanja cjenika jer znamo da je u Bosni jeftinije nego kod nas pa se nismo htjeli blamirati sa cjenikom. U prolazu je bio jedan par na motoru i vidjeli nas pa mislili kako mi znamo gdje se dobro jede, pa stali i oni. Mi smo skoro već pojeli, a oni su se nešto čudili gledajući u cjenik. Mi naravno ništa ne kužimo. Pojedemo i ja zatražim račun, a konobar pita sa čime plaćam? Rekao sam sa kunama ako može, na što je on rekao da može. Donio je račun i kaže 192kn, a Dragec je taman otišao na wc. Ja kažem 92, a on kaže 192kn i pokaže mi račun. Nisam mogao a ne prasnuti u smijeh, što od tuge, što od jada. Platim i na to dođe Dragec i ja stavim račun ispred njega. On se počeo tako glasno smijati da su se počeli i ono dvoje s motorom smijati skupa sa nama. Složili smo se svi četvero da skuplje ćevape nismo nigdje jeli i nismo nikada ovako glupo nasjeli na foru. Pitamo konobara da kako je tako skupo? A on kaže da svi tu dođu jednom i odu pa je gazda odlučio staviti takve cijene. Dobro smo se nasmijali i krenuli dalje i naravno svima to pričali, i još dan danas pričamo kako smo nasjeli. Granicu prolazimo bez problema i stajemo u Dubrovniku kod mosta Franje Tuđmana.
Ja sam bio prije dvije godine bio u Dubrovniku, ali Dragec nije pa sam ga odveo na Srđ da vidi prekrasan pogled na Dubrovnik i okolne otoke.
Vratili smo se istim putem i nastavili prema Ćilipima i granici Karasovići. Već se počeo spuštati mrak i polako u koloni uz stalna ograničenja brzine 50 vozili smo se do trajekta. Nismo htjeli ići oko Boka Kotorskog zaljeva jer tim tempom ne bi stigli do ponoći u Budvu. I ovako smo stigli oko 21:30.
U Budvi smo pronašli obećani besplatni smještaj, raspremili se i otišli u šetnju do plaže. Spavali smo u kompleksu Slovenska Plaža. Jako lijep kompleks.
Popili piće i otišli spavati.
drugi dan
Probudili smo se oko pola 9, otišli popiti kavu, uzeti nešto za jesti, malo prošetati i nazad u apartman. Obavili sve potrebne radnje i krenuli oko 11.
Plan je bio preko Cetinja na Lovćen, pa se spustiti u Kotor.
Vozili smo u full opremi i čak nam je na usponu od Budve pala temperatura na 10 stupnjeva i lagana kratka kišica.
 |
| Pogled na Budvu i otočić preko puta sa plažama |
 |
| Budva |
 |
| Otočić i plaža na njemu |
 |
Pogled prema Sv.Stefanu
 |
 |
| Prekrasan Sv.Stefan |
Kada smo se spuštali prema Cetinju stali smo da iz daljine poslikamo Lovćen.
Nevjerojatno, ali u Cetinju sam se dva puta izgubio. Nismo znali kuda se penje prema Lovćenu pa smo napravili krug i nigdje nismo vidjeli putokaz. Stali smo i pitali jednu gospođu, a ona kaže da treba proći kroz semafor pa skrenuti desno i rukom pokazuje u lijevo. Tada sam znao još manje nego prije. Produžili smo ravno na semaforu i poslije mogli samo lijevo i naravno vratili smo se u krug. Tada smo opet pitali, ovaj puta gospodina, koji nam je dobro objasnio. Uglavnom, žena nam je trebala reći na semaforu desno pa druga ulica lijevo, ali dobro. Kartu čitaj i seljaka ništa ne pitaj.
Penjanje prema Lovćenu je jako ugodno i lijepo. Ulaznica se plaća mislim 2€ po motoru. Priroda je krasna i šteta samo što nam nije bilo vedro vrijeme jer sa Lovćena se vidi daleko, čak do Albanije.
Krasno je na vrhu, kao i na bilo kojoj drugoj planini kad gledaš sve prema dolje, ispod sebe (Lovćen-1749mnv).
Nastavili smo ucrtanom cesticom prema Kotoru i došli do jednog prekrasno uređenog vidikovca, "vjerojatno" sa pogledom na cijeli zaljev. Boka-Kotorski zaljev je najjužniji fjord u europi.
 |
| Vidno tužan Dragec |
Sada smo tu i ko zna kada opet, a oblak se spustio i ne vidi se niti 20m. Jadni, tužni, željni dobrog pogleda i slika, odlučili smo pričekati pola sata, ali nismo imali sreće. Nastavili smo sa spuštanjem i kasnije uživali u pogledu. Stvarno je veličanstven, sada smo bili još tužniji što sa vrha nismo mogli to vidjeti u još širem kutu.
 |
| Prve slike ispod oblaka |
Spustili smo se u Kotor, pojeli finu pizzu i popričali sa konobarom koji je naravno u Zagrebu služio vojsku. Prošetali smo, ali se nisam dao Dragecu nagovoriti da se u čizmama penjem po zidinama jer su zidine dosta visoke. Kada smo izašli iz starog grada spustila se kiša. Sreli smo jednog bajkera iz Tivata i rekao da odemo u Tivat jer kao kiša pada samo u Kotoru, a tada je u Tivatu sunčano....i bilo je tako.
Nismo htjeli ići za Tivat već smo krenuli nazad za Budvu.
 |
| Naše makine u blizini smještaja |
Otišli smo se prošetati po Budvi, pojeli još spužvasti hamburger i na spavanje.
treći dan
Probudili se ponovno oko pola 9, uobičajena ceremonija, kavica, gablec, potrebe, pa na put.
Dragec je zaboravio podmazati lanac navečer pa smo rekli da mora večeras.
Plan je bio ići uz Sveti Stefan, Petrovac pa prema Skadarskom jezeru.
 |
| Bečići, 1935g u Parizu je proglašena najljepšom plažom Europe |
Ceste po Crnoj Gori nisu vrhunske, ali nisu niti loše. Treba biti oprezan jer često se naleti na neki odron ili neku rupu, ali inače su zadovoljavajuće kvalitete, ipak je podloga kamen. Sa policijom na sreću nismo imali bliske susrete, a lijepo smo se vozili :))
Od Petrovca preko brda smo prošli za Skadar.
Skadarsko jezero je dugačko 44km, a široko 14km. Dubina je oko 40m i praktično se nalazi i do 30m ispod razine mora. Ima 50-tak otočića, a na nekima i manastire. Iz jezera rijeka Bojana istječe u Jadransko more, a kada je niska razina jezera, onda zna Bojana teći "uzvodno" jer u nju utječe pritoka Drima pa se rijeka praktično ulijeva u jezero.
Nastavili smo prema Podgorici i zadržali se svega pola sata.
U Podgorici smo točili gorivo i Dragec se sjetio da nije ponio iz apartmana sprej za lanac, a večeras se ne vraćamo u Budvu pa bi ga bilo dobro kupiti. U Podgorici su ga uputili u Tokić. Kada je došao u dućan i tražio sprej rekli su da imaju, ali da li bi mu bio problem da dođe sutra po to. Malo ih je čudno pogledao i rekao da je samo na proputovanju kroz Podgoricu i da bi ga trebao odmah. Prodavač mu je rekao da malo pričeka. On je čekao i nakon pola sata pita da li su zaboravili na njega, a oni odgovaraju da je prodavač otišao u drugu trgovinu po sprej.
Nastavili smo dalje uz rijeku Moraču pa uz brda prema Kolašinu.
Crna Gora je planinska zemlja, 40% zemlje se nalazi između 1000-1500mnv, a 15% preko 1500mnv.
Par slika rijeke Morače:
Kanjon Morače nas je jako dojmio. Baš izgleda sirovo lijepo.
Penjali smo se dugo prema Kolašinu kroz puno tunela i serpentina. Cesta je jako dobra i uživali smo. Na vrhu prijevoja Crkvine - 1040mnv smo pojeli jako fini obrok.
Nakon odmora smo nastavlil prema Kolašinu i dalje uz kanjon rijeke Tare do Mosta na Đurđević Tari.
Tara je najduža crnogorska rijeka i najčistija rijeka Europe. Ona je najveći rezervoar pitke vode u Europi. Tok joj je dugačak 150km, a izvire na 1850mnv. Kanjon Tare je najduži i najdublji kanjon u Europi, a po dubini drugi u svijetu poslije Colorada. Dug je 78 kilometara, a dubok do 1300 metara. U kanjonu Tare nalazi se 80 većih pećina. Biogradska gora, jedna od dvije prašume u Europi nalazi se također u kanjonu. Cesta uz Taru je uklesana u stijene i prava je atrakcija. Treba paziti na mnoge odrone i na rupe koje nastaju padanjem stijena po asfaltu.
Već je padao mrak kada smo stigli do Đurđević Tare pa smo tamo pronašli smještaj. Slikali smo drugi dan, iako je bilo maglovito, bilo je više svjetla. Cijena noćenja 10€ po osobi, dobili smo 5-tero krevetnu sobu. Kreveti su stari i škripavi, ali na toj visini i toj prirodi smo spavali ko bebe.
četvrti dan
Probudili smo se oko 8 i spustili u prizemlje gdje nas je domaćin počastio kavom. Ispričao se što jučer nije imao pive jer zna što bajkeri konzumiraju! Malo smo popričali uz kavu, pozdravili se i nastavili svoj zamišljeni put. Ali naravno prije starta sve smo poslikali.
Najveća visina od mosta do rijeke Tare je oko 160m. Tu je jedan od poznatijih bungee jumpinga u Crnoj Gori i šire. U Hrvatskoj je najviši skok sa Masleničkog mosta 56m.
Krenuli smo prema Žabljaku gdje smo mislili i doručkovati. Žabljak je grad sa 5000 stanovnika i nalazi se na 1450mnv, što ga čini najvišim gradom na Balkanu.
 |
| Pogled na kučicu gdje smo spavali |
U blizini se nalazi poznato Crno jezero koje smo u želji za brdima i Durmitorom zaboravili.
Slika posuđena sa neta:
Bili smo u supermarketu "Voli" i uzeli sve za doručak u prirodi. Nažalost prema prijevoju Sedlo su bili crni oblaci pa smo doručak pojeli prije završnog uspona. Kako smo jeli, tako su se oblaci razilazili. Krenuli smo i uživali u predivnoj prirodi, neopisivo riječima...
Prijevoj Sedlo je asfaltiran do visine 1907mnv. Najviši vrh Durmitora i Crne Gore je Bobotov Kuk 2523mnv. Durmitor ima 48 vrhova viših od 2000m, a od toga 20 viših od 2300m.
Nakon 2-3 sata boravka u predivnom okruženju krenuli smo prema Pivskom jezeru. I ovdje je pogled prekrasan....
Cesta preko Durmitora i spuštanje prema Plužinama je klasična planinska cesta sa puno serpentina, a ovdje su serpentine često i u tunelu. Kvaliteta ceste i nije upitna jer se svako malo staje i uživa u pogledu. Nastavili smo uz Plužine prema Nikšiću. Ovdje je cesta puno brža i kvalitetnija. Nekoliko policijskih kontrola smo prošli, na sreću uvijek su bili zaposleni :)
Kod Nikšića smo skrenuli za Slansko jezero da ga pogledamo i slikamo. Zanimljivo i iznenađujuće lijepo jezero koje se previše ne spominje na netu.
Vratili smo se nazad prema Nikšiću i krenuli prema manastiru Ostrog, jednom od najposjećenijih znamenitosti Crne Gore. Cesta je lijepa i pruža krasan pogled.
Manastir Ostrog veliko je pravoslavno iscjeljiteljsko svetište. Sagrađen je doslovno u stijeni. Ništa slično nisam do sada vidio. Jako lijepo. Nastavili smo prema Podgorici, Cetinju i nazad u Budvu u bazu. Ovu cestu smo prošli dva puta od Cetinja prema Budvi i ovaj put smo se malo opustili i uživali u vožnji bez gledanja okoline. Začudili smo se kako smo brzo došli do Budve. Istuširali smo se i otišli u stari grad jer tamo još nismo stigli do sada.
Bravo za Budvu. Već je prošla polovica 9.mjeseca, a turizam još živi. Nije da je gužva, ali 20-tak posto je popunjenost, naša procjena. Sada već nakon poduže vožnje i dosta šetnje, umorni smo zaspali u trenu.
peti dan
Probudio sam se prije Drageca oko 7 i iskoristio prekrasno jutro za obilazak i fotografiranje praznoga grada.
A da ne bi sve bilo tako predivno, pobrinule su se vlasti i svu vodu sa okolnih brda puštaju direktno na plaže. Šteta. Nadam se da će u budućnosti riješiti taj problem, jer iako sve ovako lijepo izgleda, nakon slijedećih fotografija nekako se gubi želja za kupanjem na ovoj plaži. Nekoliko potoćića se ulijeva, a čak ima i nekoliko cijevi, sumnjivih, koje čak ne završavaju u moru nego i prije vode na plaži....
Veliki minus vlastima za turizam.
Kompleks Slovenska plaža je prekrasan....
Vratio sam se oko 8 u apartman. Otišli smo na redovitu ceremoniju ispijanja kave na plaži, po gablec i lagano se spakirali i nevoljko napustili jednu jako lijepu zemlju sa jako prijaznim ljudima.
Vraćali smo se ponovo preko trajekta jer nam je namjera bila pojesti ćevape u Neumu, šalim se naravno, jer nam je bila namjera ići na Stradun i zidine.
Dubrovnik je već svima poznat po svojoj ljepoti iz novina, televizije ili su ga obišli. U Dubrovniku je bilo stvarno dosta turista, ali nije niti čudo koliko je cruisera bilo. I da, na Stradunu su jeftiniji ćevapi nego u Neumu. Provjerili smo cijene, ali nismo jeli. U blizini staroga grada nismo uspjeli naći mjesta niti za sparkirati jedan skuter pa smo se morali malo vratiti da bi sparkirali makine. Prilikom prolaska uličicama vidjeli smo stabla limuna, narandža, šipka. Čak smo jedan šipak i pojeli :))
Poslije Dubrovnika smo krenuli za Karin istom rutom. U Karinu sam prespavao i ujutro se pozdravio sa prijateljem i vratio se u Zagreb sam.
Zaključak: proveo sam predivnih 7 dana na putu, vidio prekrasna mjesta, upoznao divne ljude, uživao u prirodi, niti jednom nismo imali neugodnu situaciju.
Ili jednostavno rečeno....sve bih ponovio!!!!
Motori su nas odlično služili. Meni je po autoputu trošio oko 5,5 litara, dok je po Crnoj Gori oko 3,7. Dragecu je motor trošio 5- 5,5 litara na svim dionicama. Prošao sam 2050km i ukupno potrošio oko 2000kn, zahvaljujući 3 besplatna noćenja u Budvi i 2 kod Drageca.
