28.7.2014.
TDM-Dragec
X10-Darijo
Vrućina, sparina, znoj, pa kiša....i tako se ponavlja nekoliko tjedana. Slobodan sam tri dana i odlučio sam otići rashladiti se u planine. Plan je bio da jedan od ta tri dana idem, makar i kiša padala. Pričao sam Dragecu da se spremam, a on je rekao da bi i on išao, ali kada bude ljepše vrijeme. Ja sam odgovorio da ja idem 100%, a ispalo je da moram ići prvi ili drugi slobodan dan, jer treći dolazi veliko nevrijeme.
 |
| Ruta |
Prognoza je bila: mogućnost kiše od Zagreba do Kranjske Gore, a preko planina suho. To mi je i bilo najbitnije. Krenuli smo oko 9h i stali na prvoj benzinskoj poslije granice da Dragec kupi vinjetu što smo odmah iskoristili da riješimo dio hrane iz kofera :)
Vrijeme je bilo suho i vruće, ali su dolazili crni oblaci od Ljubljane. Dragec nije želio voziti po kiši niti po noći, ali, na kraju je oboje :))
Pitao sam ga da li oblačimo odmah kišnjake ili ne. Rekao je da neće kišnjak jer preko moto jakne i hlača se sav oznoji, što je i istina. Meni je bilo svejedno. Obojica imamo vodonepropusna odijela, čizme, ali kada počne jača kiša naravno da promoči. Krenuli smo. Nakon 10-tak km počinje lagana rosulja, nešto kao magla. Meni se kroz vizir od skutera pogled zamućuje, sve dok kiša ne počne jače padati i prati ga. Imam povišeni vizir i moram se malo jače ispraviti da bih gledao preko njega na cestu. Držimo tempo i dalje 130km/h i kiša lagano pojačava. Meni se ne čini da je jako počela i vozimo dalje. Mislio sam stati negdje ispod nadvožnjaka ili na parking da se obučemo, ali nije bilo prilike. Vozili smo tako 20-tak km do jedne benzinske gdje smo stali. Dragec dolazi do mene i pokazuje na sebe. Kaže: Pogle me, do gaća sam mokar! A ja umirem od smijeha jer sam ja totalno suh. Meni se sic namočio tek kada smo stali. On skida sve sa sebe i oblači suhu opremu, odmah i kišnjak. Nije imao druge hlače pa je njih sušio vozeći se. Jaknu, majicu i rukavice smo stavili kod mene ispod sica da motor to suši koliko može. I danas kada poželim skuter zamijeniti motorom, sjetim se toga iiiii nekak mi se to ne sviđa. Ostajem i dalje skuteraš, a ne bajker ;)
I dalje je kišilo, do Ljubljane, ali nismo skidali kišnjake jer je nebo bilo sivo i crno. A da je Dragec nešto rekao na parkingu, da smo mogli drugi tjedan i tak dalje...ne moram spominjati. Je...e kiša i Slovenija....i druge "lijepe" stvari. Žao mi je bilo njega, ali ja ga nisam nagovarao. Ja sam na to bio spreman i to sam "suh" i podnio:) Prije silaska s autoputa u Kranjskoj Gori natočili smo pune rezervoare, popili cugu, skinuli kišnjake jer se sunce pokazalo, i krenuli u planine. Kranjska Gora je prekrasna. Krenuli smo uz brdo, a gore su nas čekali oblaci, bijeli. Vozili smo oprezno po kamenim kockama u zavojima. Ne razumijem zašto je cesta skroz asfaltirana, a zavoji u kockama?
Vidio sam to već i na drugim brdima, ali nisam shvatio razlog. Priroda je krasna i svakim zavojem sve ljepša što se više primičemo vrhu. Stali smo kod Erjavčeve Koče da malo uživamo.
Nismo znali da je par zavoja dalje vrh pa smo i tamo malo stali i bacili koju fotku. Na drugu stranu sa vrha je puno bolji pogled. Iako ponedjeljak, bilo je dosta turista i prolaznika.
Nakon 500m smo primjetili nekakav vidikovac i stali smo još jednom slikati. Krasno mjesto.
 |
| Dragec je iskoristio priliku i zaklopio oči na klupi par minuta na tom prekrasnom mjestu |
Kada bih opisivao boju rijeke Soče, rekao bih da je ledena. Bijela podloga kamenja, a okolo šuma. Ona stalno brbućka i baš je ledeno svijetlo plava. Jako lijepa. Nastavili smo uz Soču prema Bovecu i skrenuli prema Trevisu, Predelu pa odvajanje onda za Log pod Magartom. Na putu se nalazi tvrđava Kluže gdje je jedan zanimljiv most i tvrđava.
 |
| 61m je visina od mosta do rijeke Koritnice, koja se ulijeva kasnije u Soču |
Ulazak na Mangart se plaća 5 eura po motoru. Bio sam nestrpljiv da se popnemo jer sam gledao na street view-u i izgledalo je fascinantno. Od naplatne rampe ima još cca 10km. Bilo je puno niskih oblaka i pokušavali smo slikati kada su se malo razmaknuli. Pogled me je stvarno oduševio i znam da ću na godinu opet posjetiti Mangart. Blizu je i može se obići u jednom danu pa spavanje ne stvara dodatni trošak, što austrijske, talijanske, švicarske... prijevoje čini skupljim destinacijama.
Opisivati ljepotu Mangarta je teško riječima pa zato uživajte u slikama.
 |
| Vrh u oblaku |
 |
| Pogled na "Laghi di Fusine Inferiore" |
 |
| Ja |
 |
| Dragec |
 |
| Ljudi kreću u osvajanje vrha Mangart kojega mi niti ne vidimo :( |
 |
| Najviša asfaltirana točka 2072mnv |
 |
| U podnožju je temperatura bila 10-tak stupnjeva veća od vrha |
Sami uspon na Mangart počinje na 1100mnv, a vrh Mangart je 2679mnv. Mi smo došli cestom do 2100mnv. Možda drugom prilikom osvojimo i Mangart ;)
Nakon 2-3 sata uživanja krenuli smo u spuštanje prema Bovecu, Tolminu, Idriji. Stali smo uz rijeku Idrijicu na osvježenju i tu je počela kiša. Popili smo cugu i čekali možda stane. Nije jako padala, ali zašto da vozimo po kiši ako bude stala. Nije stala.
Obukli smo se i oprezno vozili po skliskom kolniku na kojem je bilo puno radova. Cesta je odlična za vožnju motorom, ali da nije te dosadne kiše i radova. Dovukli smo se do autoputa i krenuli prema kući. Kiša je stala. Kod Ljubljane smo stali točiti gorivo i otuda nas je kiša prala do Zagreba, a bila je već i noć. Ja sam mogao držati brzinu 120km/h, ali Dragecu je bilo jako teško pa smo usporili na 90.
Bilo nam je jako lijepo, ali i teško putovanje zbog kiše. Meni po autoputu nije stvarala veće probleme, ali nije bio ugodan osjećaj. Drugi puta ćemo ići na bar jedno noćenje pa obići i Bled i Bohinj.
