Kao mali sam maštao o putovanjima, a eto, u 40-tim godinama sam počeo to ostvarivati uz Bjelka. Predivne planine, jezera, rijeke, razna mora. Toliko sam uživancije, adrenalina, iskustva sa njim doživio da mi ga je bilo jako teško prodati. U ovih 4 godine sam imao 2 kvara na putu i jedan koji sam riješio u Zagrebu po povratku iz Francuske. Odluka o prodaji je došla tako kaj smo počeli pričati o nekim još daljim destinacijama pa sam počeo razmišljati o tome kako je već bio star 5 godina, a i puno kilometara je to za skuter. Iako sam prije prodaje sve promijenio u velikom i malom servisu, nove i originalne dijelove, nove gume... i nisam imao niti najmanje sumnje da odem npr. do Grčke, a da on to ne bi mogao podnesti. Ali na udaljenost od 4-5 tisuća km u jednom smjeru, ipak bih radije sjeo na novi, makar i isti takav skuter sa garancijom. Motor je bio u boljem stanju nego neki koji imaju 3x manje kilometara, ali koji su voženi po gradu i silovani. Siguran sam da on može napraviti još 50 000 kilometara sa novim vlasnikom uz adekvatne servise i druge male, ali bitne stvari održavanja. Naravno, ovo je moje razmišljanje.
Kada smo počeli pričati o putovanju na Nordkapp, najsjeverniju točku Europe, pa kad sam gledao da bih napravio 10 000 km do gore i nazad, naravno da sam razmišljao da bi sigurniji bio pravi motor, a i k tome novi. Uštedio sam neki novac i odlučio to što prije napraviti. Pregledao sam oglasnik i stavio 500 kn manju cijenu od najjeftinijeg da ga što prije prodam i da se ne dvoumim. Nakon niti sat vremena sam primio poziv i rekao je novi, sadašnji vlasnik da ga skinem iz oglasnika, da ga on kupuje i šalje akontaciju internetom, bez da ga je vidio u živo. Bilo mi je žao, ali želio sam napraviti novi veći korak.
Za kraj nekoliko slika našeg dragog bivšeg Bjelka.
Za sada toliko o motoriranju na skuteru, a od slijedeće godine počinje motoriranje na motoru, odluka je pala na Hondu NC750X DCT verzija.
