I naravno ono najbitnije, novo shad sjedalo. Naručio sam i dva para Pirelli Angel ST guma.
Jedne da imam za proljeće, a drugi par da budu nove samo za put na Nordkapp 1.7.
Kada sam prvi puta sjeo na motor nakon promjene sjedala, znao sam da su problemi sa tim dijelom završena priča. Nema više žuljanja.
Auspuh IXIL je odličan. Sa oba prigušivača pretih, bez oba preglasan (iako nikada nije preglasan), a ja sam za početak ostavio prigušivač na jednoj cijevi.
Motor sa drugim auspuhom odmah izgleda potpuno drugačije.
Navigacija je u idealnom polju, taman iznad instrument ploče, a ne zaklanja vidik na cestu..
Mario i ja smo naručili tri odijela da isprobamo i da vratimo nazad u Italiju koje nas ne zadovoljava.
Ja sam odabrao bijelo, perforirano.
07.03.2019.
Dragec&Darijo
Bilo je vrijeme da se otvori sezona. Prvi krug sam uobičajeno pohodio Mariju Bistricu. Ovaj put sa Dragecom, a navratili smo i u Orogoro da vidimo da li se pokvarila pica od jeseni!?
Lijepo vrijeme i napravili smo lijepi krug. Dragec je prvi put probao voziti moju Munju, jer prošle godine, kako je pao s skutera i sredio palac na nozi nije imao prilike. On je bio oduševljen, a ja totalno zbunjen vožnjom na skuteru. Nemrem vjerovat kako u godinu dana zaboravim kako se vozi skuter, jednostavno fali rezervoar da se držim nogama, a i mašina da koči....no sve u svemu lijepi je to bio krug koji je završio sa punim želucem.
Zaključak, nisu pokvarili picu od jesenas😋.
09.03.2019.
Mario&Darijo
Mario i ja smo krenuli na magistralu da vidimo jesmo li zaboravili voziti motore😎.
Na ljeto smo obadva pohodili tečaj vožnje kod Keca na Grobniku i moram priznati da mi je puno pomoglo to iskustvo. Naučio sam neke nove stvari, a i oslobodio se jer se tamo vozi sa valjcima, tj. pomoćnim kotačima za zavoje. Svakako sada, kada sam to prošao, mislim da bi svatko trebao uložiti u sebe i otići na tečaj bez obzira na svo iskustvo koje ima do sada na motoru, naravno ako ga zanima sigurnija vožnja i da napreduje u vozačkim mogućnostima.
Vrijeme nije još bilo pretoplo pa smo dogovorno išli dijelom po autoputu, od Ogulina do Žute Lokve da izbjegnemo snijeg, mokru cestu i kamenje preko Kapele. Naravno neizostavna kava u PTG-u, u Senju, pa odmor u Karlobagu. Nismo još spremni na vožnju bez stajanja, ali moram priznati da novo sjedalo koje sam stavio radi veliku razliku. Sada mogu, kao i sa Bijelkom, voziti dok ima benzina u rezervoaru😎.
Odmor u Karlobagu. Dogovorili smo se da budemo jeli u Starigradu, ali na žalost tamo još ništa ne radi pa smo bili osuđeni na dućan i sendviče.
Kada smo pojeli, skužio sam da mi je nekako prodavačica preskupo naplatila sve skupa, pa sam uočio da je umjesto 0,5 talijana naplatila 5 talijana. Vratio sam se do trgovine i žena se ispričala na pogrešci.
Nakon kave i doručka nastavili smo nazad do Senja gdje smo opet stali samo na odmor i spremili se nazad za Zagreb. Još sunce nije onako "pravo", ali za koji tjedan će biti😉.
Svejedno smo uživali u pogledu.
Nakon kaj smo odmorili i krenuli prema Vratniku, Mario je malo pretjerao sa gasom u jednom zavoju, a cesta u šumi nije bila dovoljno topla, uz dosta loš, naborani asfalt zbog kamiona, došlo je do proklizavanja i pada. Ja sam vozio prvi i odjednom sam čuo iza sebe kak se nekaj drobi i struže.
Točno se vide tragovi kako je strugao po asfaltu. Mario je motor odgurnuo od sebe i otklizao je do zida. Iako je pad pri brzini od 30-tak km/h, svejedno je dosta slomljeno, a opet ništa se nije dogodilo.
Pukla su oba retrovizora, vizir i nosači maske i ogrebao je bočne oplate. Mjenjač se malo svinuo. Imao je novo kožno odijelo i njega je malo ogulio. Sva sreća kaj je pao na najsporijem zavoju i na uzbrdici pa nije nigdje izletio. Ako je moralo tako biti, nije mogao odabrati bolje mjesto.
Bio je jako ljut na sebe jer je, kako kaže, previše forsirao, a nije vrijeme još za takvu vožnju.
Nakon toga smo po autoputu u komunikaciji vozili do Zagreba. On je prvi vozio, a ja sam mu bio u komunikaciji kao retrovizor. Još jedna škola obojici.
23-24.3.2019.g
Mario&Darijo
Prošlo je tri tjedna nakon Marijevog pada. Dogovorili smo se ovaj put da idemo na dva dana do Paga.
Krenuli uobičajeno do prve stanice.
Ritual u PTG-u obavljen. Malo je bilo hladno pa smo bili deblje obučeni. Kada smo se spustili kod Senja malo smo se raskomotili jer je na magistrali bilo ugodnih 18°C.🌞
Zatim po gasu do Karlobaga gdje uobičajeno radimo kratku pauzu da protegnemo noge, iako meni sada to više nije potrebno sa novim sjedalom.😁
Na žalost, naš kafić je zatvoren pa stajemo samo na parkingu.
Ja sam tu već za probu namontirao gopro kameru da vidimo kako se vidi i čuje u vožnji i da joj testiram baterije. Slijedeće je stajanje u Starigradu na rivi na kavici.
 |
| 🌅 |
Polako već počinju dolaziti gosti. Nije više onako prazno kao prije tri tjedna.
Nakon kave smo vozili do Paga gdje smo otvorili apartman da se prolufta i ugrije i zatim otišli do Novalje na večeru.
Fino smo pojeli i vratili se u apartman, preskinuli se i spustili u civilkama na pivicu u grad.
Nakon pivice smo brzo zaspali i probudili se ujutro prije alarma.
Uobičajeno mirno jutro na Pagu.
Obavili doručak i gas do Starigrada na kavicu. Nismo se dugo zadržavali na Pagu ujutro.
Tek je prošlo 11h, a u Starigradu u kafiću jedva smo našli slobodno mjesto. Danas je već 21°C.
Dogovor je pao da vozimo bez odmora do Senja gdje točimo benzin pa stajemo na zavoju gdje je Mario pao. Stali smo i još jednom rezimirali događaj. Klasična "početnička" greška u velikoj želji za vožnjom nakon duge zime. Već Mario gleda da bude naručio zamjenske nove oplate....
Opet smo autoputom zaobišli Kapelu i ubrzo ponovo u PTG-u gdje se danas već skupio poveći broj bajkera. Sezona je definitivno počela.
30.-31.3.2019.
Solo do Paga
Tjedan dana nakon Maria i mene na Pagu, odlučio sam sam otići na vožnju jer Mario nije mogao. Krenuo sam nakon posla i na magistrali me uhvatio mrak, ali tek na drugom dijelu.
Na Pagu sam oko 21h i nakon preskidanja u grad na cugu. Solo brija😎
Ovakve slike u sezoni je nemoguće napraviti. Sjeo sam na rivi i naručio pivicu, kad je na brodu koji je usidren na rivi počelo nekakvo slavlje. Bio je vatromet i bilo je baš zabavno uz njihovu muziku.
Oni su nastavili lumpovati, a ja sam otišao spavati.
Ujutro šetnja Pagom s burekom u ruci😎😋😉
Pravi masni burek. Nije bilo trokut bureka pa je uskočio motani da ne ostanem gladan😋.
Lijepo je u ovo doba na moru, samo ako ne puše bura. Ako zapuše bura onda ovo mjesto više nije prijateljsko. Spremio sam se i krenuo na kavicu u Starigrad, po običaju.
Došao sam mokar jer je bilo jako vruće, a ja u gorotex jakni. Vrijeme je već za kožno odijelo. Primjetio sam da mi se lanac počeo crveniti, a na internetu sam pročitao da je to jedna od mana tvorničkog lanca kod ovog modela Honde. To je znak da izlazi mast koja se nalazi unutar karika i znači da neće još dugo. A sa time se počeo i "kvrgati".
Sigurno sam došao do Zagreba i odlučio ga zamijeniti prvom prilikom.
24.-25.5.2019.
Alen&Darijo
Zbog dugotrajne bolesti u obitelji i pojačanih problema vezanih za to, Mile i ja smo odlučili da odgađamo put u Norvešku za koju drugu godinu. Nisam niti motor vozio skoro dva mjeseca. Jednostavno nije išlo.
Dogovorio sam promjenu lanca u servisu u Rijeci jer su mi u Zagrebu rekli da mogu tek za dva mjeseca, pa iako mi nije hitno iz principa nisam htio ovdje to raditi. (Namjerno ne navodim ime servisa jer nije samo servis kriv zbog dugog čekanja.)
Nakon promjene lanca i zupčanika dogovorio sam sa Alenom da odemo do Paga na jedno noćenje.
Lijepo smo se provozali i iskoristili lijepo vrijeme.
Alen je kupio novi motor pa mu je odgovaralo da "natuče" kilometre i da može napraviti prvi servis i slobodno odvijati gassss.
Bio je prezadovoljan sa starim modelom, mijenjao ga je za novi koji bi trebao biti još bolji, još vozniji...
Ugodno smo proveli dan na Pagu kod njegovih frendova i drugi dan se vratili u Zagreb uz nekoliko pauza za kavicu i klopu.
06.-07.6.2019.
Solo do Povljane.
Nakon napornog tjedna odlučio sam pobjeći iz grada. Kako situacija u obitelji i dalje nije najbolja nemam volju za nekim putovanjem pa sam se odjurio resetirati sam na more.
U Starigradu pijem kavu u našoj bazi i vidim nekakvu regatu u uvali kako se zabavljaju. Male jedrilice, ali nisu baš imale dovoljno vjetra za nekakvu jurnjavu. Sjetio sam se kako sam prije više od 10 godina sa prijateljima jedrio od Šibenika do Hvara i Visa. Lijepo se sjetiti takvih uspomena...
Kada sam došao u apartman oko 17h sunce je bilo još dovoljno visoko da se sunčam.
Namjestio sam mobitel na samookidač i slikao se, ali tako mi je bilo lijepo da se nisam micao niti do mobitela slijedećih 15-tak minuta. Totalna nirvana.
Oko pola 9 sam ispratio sunce na zalasku i otišao na plažu na jednu "uspavanku".
Popio sam Nikšićko i uz još jedan pogled na svojeg ljubimca otišao na spavanac.
Ujutro sam se relativno rano probudio, iako nije bilo žurbe. Sada su već jako dugi dani, a i toplo je, čak i previše u podne na motoru. Ponovio sam nirvanu od jučer....
Gledao sam kako se malo divlja po uvali. Kroz sat vremena jedva sam se natjerao da ustanem i odem do plaže na kavu.
Plaža se uređuje za sezonu. Završni detalji.
Kavica i novine uz pogled kroz palmu na plažu.
Pojeo doručak i uživao do iza podneva sa pogledom u mirno more. Prekrasno sam se odmorio iako je bilo kratko. Napunio sam "baterije" i skupio snage za nastavak rada do ljetnog godišnjeg.
Krenuo sam iza 13h i nisam stajao do Senja gdje sam jeo i natočio gorivo. Naravno da sam išao magistralom, najljepšom cestom u Hrvatskoj i puno puno šire. 130 km čiste uživancije...dok ne počne sezona i ne dođu razni turisti.
Lagani ručak u hladovini i nisam više stajao do Zagreba.
