subota, 31. svibnja 2014.

Bled 2014.

Sesvete-Bregana-Ljubljana-Kranj-Bled-Domžale-Dobovec-Zidani most-Sevnica-Krško-Brežice-Dobova-Sesvete (421km-5h30min)

31.5.2014.

X10-Darijo i Suzana


Ruta Lijepom Našom pa i šire

Ponovno golupčići zajedno slobodni, slobodni za jednodnevni izlet. Plan je bio otići na Bled.
Prognoza za Hrvatsku i jugoistočni dio Slovenije je ok, ali u blizini Alpa mogućnost...svega. Pošto su gume pri kraju nemamo ih zašto čuvati pa smo odlučili po autoputu do Bleda, da nam ostane što više vremena za uživanje u prirodi. Krenuli smo Slavonskom prema Bregani i već u blizini Žitnjaka neka budala me hoće srušiti sa motora. Gledam i ne vjerujem. Vozimo se u koloni 80-90km/h, ali on se vozi praktično pored mene kod zadnje gume, iako ja vozim po sredini trake. Kada smo stali na semaforu, okrenem se i vidim nekog senilnog starca cca 70-80g koji me je mogao srušiti, a vjerojatno ne bi ni skužio. Ok, ajmo dalje. Samo pozitivno razmišljati. Dolazimo do naplatnih kućica, plaćamo tri kune cestarinu i shvaćamo da napuštamo Lijepu Našu i krećemo u strani svijet. U deželi skrećemo na prvu benzinsku i kupujemo vinjetu. Odabrali smo 6-to mjesečnu za 30€. Sada imamo "pilu" pa se nadamo malo češće jahati po inozemstvu ;)
Dosadnim autoputom držim brzinu 120-130km/h i za sat i pol smo kod Kranja. Točim benzin jer ne znam koliko troši autoputom sa dvoje. Ovom brzinom ispada 4.5l/100km. Niti smo jurili, niti smo potrošili puno. Od Kranja prema Bledu se naglo sve zacrnilo. Strah nas je bilo da će pasti snijeg jer u nekoliko km temperatura na skuteru (da, i to ima) pala za 8 stupnjeva. Sa 22 na 14, brrrr.
Uspjeli smo doći do Bleda bez kiše, sparkirali se, i kao pravi Balkanci izvadili sendviče i sok i sjeli na klupu u park. Žena je zeznula kaj nije uzela one šarene stolnjake da raširimo po stolu i da gablamo "kak se šika". Par slikica....






Na Bledu ima označenih labudova koji su tamo kao domaće životinje. Ovaj gore sa slike je kopao po stražnjici kada smo krenuli prema Bledskom dvorcu, a pola sata kasnije je to isto radio par metara dalje....baš je imao nekakvih problema...






Uspon je jako lijepo uređen blagim stepenicama i krasnom ogradom, svejedno jezik je bio do poda.
Kada smo došli na vrh prije ulaza su bile viteške igre, ali su počeli sve pospremati u šatore jer je dolazio jak vjetar. Na blagajni dvorca vidimo cijenu od 9€ i odlučujemo da će dovoljno biti i pogled prema jezeru. Pri usponu smo odredili da je max cijena koju ćemo prihvatiti 5€ po osobi jer nisu ugradili lift :))
A tada počinje kiša....



Slika kada je prestala padati kiša, ali ne i u daljini. Mi smo se uspjeli sakriti, stisnuti uz stijene i samo malo pokisnuti.
Spustili smo se po drugoj strani i još malo razgledali predivno jezero i okolicu. Cijene sladoleda, kremšnita neću niti spominjat, ali ću reći da Coca-cola od pola litre na kiosku košta 3,5 €.



Malo foto session za uspomenu.




I to je to od Bleda. Vraćali smo se po autoputu do Kranja pa sišli na staru cestu i jedrili prema Zagrebu. Nismo previše uživali u stvarno lijepom krajoliku jer je bio tmuran dan u povratku i bojali smo se kiše. Stali smo...tamo negdje, i pojeli ostale sendviče. Bled je u stvari jako blizu, kao i cijela Slovenija, i zato budem nakon Hrvatske i Sloveniju bolje upoznao.




Cesta nije u lošem stanju, ali nije niti za pohvalu. Vjerojatno sada svi koriste autoput pa Slovenci ne ulažu previše u stare ceste.
Stali smo još u Brežicama u šopingu i potrošili malo više od dviju ulaznica za dvorac na Bledu, ali u pametnije svrhe ;)
Ponovit ćemo taj izlet kada bude ljepše vrijeme. Sada imamo vinjetu ;)

nedjelja, 25. svibnja 2014.

Senj, Maslenica, Gospić, Vrbovsko 2014.

Sesvete-Duga Resa-Brinje-Senj-Maslenica-Gospić-Jezerane-Vrbovsko-Karlovac-Sesvete (638kn-7h30min)

25.4.2014.

X10-Darijo


Ruta

Nakon povratka sa godišnjeg, prvi slobodan dan slijedi u nedjelju 25.5. Taman su se stišali utisci putovanja sa ženicom i dolazi želja za novim avanturama. Prvo što sam poželio je bilo popiti sok i gledati u more. Prognoza je bila odlična i plan rute se stvorio u trenutku. Idem do Senja preko Duge Rese i Brinja starom cestom, jer tuda stvarno nisam dugo prolazio...vjerojatno od Domovinskog rata. Prva stanica je bila Tounj. Odmor uz rijeku od 10 minuta i gasss dalje.







Stvarno lijepo i mirno mjesto za napraviti pauzu.
I dalje je cesta zadovoljavajuće kvalitete osim u Jezeranama gdje je makadam i gdje se stavlja novi sloj asfalta. Preko Kapele "888mnv" i Vratnika "700mnv" je odlična brza cesta i ubrzo sam u Senju gdje nema daška vjetra. Sjetio sam se da sam čitao kako se bajkeri okupljaju u nekom bircu uz more, ali južnije od Senja. Prošao sam tuda sa ženom prije dva tjedna, ali se ne sjećam koje je to bilo mjesto. Na cesti nije skoro uopće bilo automobila, ali motora je bilo jako puno. Iako sa skuterom, mnoge sam motore prestizao i nikako nisam uspio uloviti nekoga tko drži moj ritam. Bilo je jako puno Slovenaca sa GS-ima i sa raznim R-ovima, ali sa njima naravno nisam mogao držati ritam. Nastavio sam dalje sam i izvlačio maximum iz skutera. Cesta je bila kao trening staza. Sjećam se da sam u jednom zavoju bio na rubu zapinjanja sa centralnim nogarom, a pored mene je prošao sa vanjske strane jedan na GS-u, puno brže, i još dignuo lijevu ruku u znak pozdrava. Ili je možda htio reći: Mali daj se makni. Nevjerojatno mi je to bilo, ali to je razlika između skutera i motora, naravno i iskustvo vozača. Vozio sam tako 40-tak minuta kada sam stigao u Karlobag, ciljano mjesto. Skinuo sam se u kratke rukave, sjedio i piljio u more. Nakon pola sata guštanja uzeo sam telefon da vidim na karti kuda bi mogao dalje. Pala mi je ideja da se provozam do Maslenice kada sam već tu, sjećajući se kako sam guštao po tim zavojima sa ženicom kao suvozačom. Idem probati kako ću savladavati zavoje kada sam na skuteru sam. Nevjerojatno, ali imam osjećaj kao da mi je bilo sigurnije u zavojima sa ženom, ali na ubrzanju već ne. Kada sam stigao do Maslenice odlučio sam ići za Gospić. Ne znam da li sam ikada tamo bio. U Gospiću sam skrenuo za selo Smiljan gdje je Memorijalni centar Nikole Tesle. Bilo mi je malo glupo ići sam unutra, iako je radio, pa sam nastavio prema Perušiću. Prošao sam u blizini jezera Kruščica. U Perušiću sam prvi puta punio gorivo.

Tko je to sparkirao tu avion i zaboravio na njega???



Nastavio sam dalje do Otočca, Brinja, i u Jezeranama sam skrenuo za Drežnicu, Jasenak. Nikada doći do Ogulina. U Ogulinu sam skrenuo prema Vrbovskom gdje sam već bio strašno gladan. Priroda je lijepa, ali cesta je dosta popucana i opasna. Pojeo sam fine ćevape i popio sok kod Vrbovskog i pravac Karlovac, Zagreb.


Kod Vrbovskog

Stara Riječka od Vrbovskog je odlična i pun energije uživao sam do kuće. Drugi dan sam malo pregledao motor i shvatio da mi je zadnja guma na izmaku, a uzrok bi mogao biti oštar asfalt i vožnja u dvoje. A možda me zato i nije držao baš predobro po zavojima. Ali dosta je i izdržala, 14500km. Odličan đir. Najveća pređena kilometraža u jednom danu, 638km.


subota, 10. svibnja 2014.

Cres, Lošinj, Rab, Pag, Ugljan, Pašman, Murtet 2014.

10.05.2014. - 18.5.2014.  Jadranskim otocima ukupno 1750km


1. dan: Sesvete-Rijeka-Brestova-Cres-Lošinj-Cres-Malinska (452km-8h)


X10- Darijo i Suzana


Došao je i taj dan kada počinje pravi godišnji, 8 dana. To smo isplanirali još na zimu i sada je došao trenutak polaska. Nakrcani do zuba, u punoj opremi, krenuli smo na put, iako se da primjetiti kao da ništa nismo spakirali, jer nema bočnih kofera, zavežljaja na zadnjem koferu, tank torbi i ostalih uobičajenih stvari za bajkere. To je skuter. Prije puta smo investirali u ženine hlače i uzeli smo kišna odijela za obadvoje. U kofer je stala kompletna odjeća, autokarte i kišna odijela, a pod sicom su stala dva velika ruksaka, jedan sa obućom, a drugi sa higijenskim stvarima, raznim punjačima, vodom, prvom pomoći, sprejom za krpanje guma, lanac za kacige....
Znam da na motoru sa tri kofera stane više stvari i još ako se doda tank torba...ali mi smo smjestili sve što nam je bilo potrebno za 10 dana osim hrane, šatora i vreća za spavanje, jer je ideja bila spavanje u čvrstim objektima. Na Krku u Malinskoj smo se smjestili kod kuma u apartman na dvije noći, hvala mu za to, na Pagu smo imali svoj apartman, a na otoku Braču smo trebali spavati kod drugoga kuma :)
Ipak je recesija i treba paziti na troškove ;)
Prvi dan plan je bio obići otok Cres i Lošinj i vratiti se zadnjim trajektom za Krk u 22:30 na spavanje u Malinsku.
Krenuli smo oko 7 i nešto autocestom jer je plan ići na trajekt za Porozine u 10 ili 10:30, ne sjećam se točno. Sa autoputa smo sišli u mjestu Fužine i krenuli dalje starom cestom za Rijeku, Opatiju gdje smo pojeli lagani doručak s nogu.



Došli smo na trajekt taman 15min ranije što je žena odmah iskoristila da odgovori na neke poslovne pozive i da javimo svojima dokle smo došli, a prijateljima naravno slike da malo sline za nama.



Vidi se da je bilo bajkera, nekoliko Talijana i nekoliko Njemaca, te jedan Slovenac.

Silaskom sa trajekta počinje sasvim neka druga klima. Mnogo puta sam boravio na Lošinju, autom i autobusom, i uvijek sam govorio da je tu poseban osjećaj udahnuti punim plućima.
Prvo mjesto je bilo Beli.
Skretanje za Beli je na jednom vrhu gdje je prekrasan pogled prema Krku i obali, a na drugu stranu prema Italiji.



Pogled na Krk gdje ćemo noćiti










Uska, karakteristično otočna cesta nas je vodila do prelijepog mirnog mjestašca.
Beli je zanimljiv, miran, sa krasnom plažom na kojoj je i kamp.
Tu su počeli problemi sa temperaturom. Bilo je skoro 30 stupnjeva, a mi u punoj opremi i čizmama.
Tu je vodič jednoj skupini govorio o ovoj terasi koliko je stara, a mi smo malo prisluškivali ;)
Naravno da sam zaboravio taj podatak, ali bilo je to....




Vratili smo se istim puteljkom, jer je to jedini prilaz mjestu i došli u grad Cres.
Tu smo se zarakijali, pardon, rashladili sokom i kavom. Prošetali smo glavnim gradom i ovjekovječili sa nekoliko slika taj događaj.








Nastavili smo dalje prema mjestu Valun, koji je nekako dosta osamljen na tom dijelu, malen i turistički zanimljiv ljudima koji vole malo ljudi, a sa dosta restorana i kafića da se ne mora kuhati na godišnjem. Cesta prema njemu je jako dobra i široka. Primjeti se da je nedavno rađena.




Dalje smo išli prema mnogo poznatijim Lubenicama. Prema tamo je uska cesta sa suhozidima, tako da se jedva može krajcati motor i auto, ali ne na svim mjestima.
Lubenice su stalno naseljeno mjesto, ali sa svega 3-4 obitelji. Tu ima kafić i jedan restoran, ali ono što je najbitnije tu je pogled prema zapadu. Predivno.










Dalje sam želio nekako se približiti Vranskom jezeru koji je izvor pitke vode za oba otoka, ali je to nemoguće.
Vrijeme je brzo prolazilo i nastavili smo prema Velom Lošinju. Tamo smo na jednoj klupi odmorili noge i pojeli sendviće koje smo ponijeli od kuće da što manje vremena gubimo na putu.





Dosta smo šetali, ali sam zaboravio poslikati centar i krasne crkvice :(
Vratili smo se u Mali Lošinj gdje smo obišli centar i plaže Sunčana i Čikat.





Morali smo brzo krenuti jer nas trajekt ne bude čekao :)
E da, zanimljivo je bilo kada sam u Brestovi kupovao karte za Cres, odmah sam pitao prodavačicu da li zadnji trajekt za Krk sigurno vozi i ako ne bi bilo vozila? A zašto ne bi vozio - odgovorila je bahato i pogledala me kao: što me zaje....sa tim glupim pitanjima. Odmah sam pobjegao ženi da me brani u slučaju da gđa. izađe van :)



Po mraku smo nastavili Krkom i sa dobrim uputama kuma našli apartman bez problema. Dok smo proluftali, otvorili vodu, struju, raspakirali se prošla je ponoć. Bili smo umorni od vožnje, hodanja i vrućine. Istuširali smo se i zaspali ko bebe.

Ruta 1.dan


2. dan: Obilazak otoka Krka (150km-3h)


Probudili smo se oko 9 i krenuli na rivu na kavu, a netko na kakao i croassane. Svratili u supermarket i kupili nešto za doručak i vratili se u apartman.




NEŠTO
Na Krku nije bilo niti približno toplo kao prethodni dan na Cresu-Lošinju. U Malinskoj je samo 20-tak stupnjeva
Kod kuma smo se osjećali kao kod kuće. Nakon što smo nešto pojeli, imali smo energije za cijeli dan. Tj. ja, žena se nije sa tim slagala :)
Prvo smo krenuli prema Pinezićima pa prema gradu Krku. Krk je stvarno lijep i zanimljiv, osim što nam se nikako nije sviđala renovirana zgrada škole u staroj jezgri grada.












Na ovu sam posebno ponosan sliku






Poslije Krka smo išli za Punat pa do stare Baške.





Crkva Svete Lucije gdje je pronađena Bašćanska ploća u Jurandvoru







Morali smo se nakon toga vratiti do Punata pa nastaviti za Bašku. Prije Baške je mjesto Jurandvor gdje je pronađena Bašćanska ploča. Po putu prema Baškoj od Punata su postavljena velika kamena slova glagoljice.
Baška je poznata po autokampu i po plaži za surfere. Tu je navodno jako povoljan vjetar za njih.
Iz Baške smo išli prema Vrbniku koji me se jako dojmio. To je mjesto poznatoj po Vrbničkoj žlahtini i po najužoj ulici na svijetu. A cijelo mjesto je napravljeno na jednoj stijeni, tako da graditelji nisu imali problema sa kopanjem temelja već su samo zidali zidove između stijena.




























Nismo stigli posjetiti špilju Biserujka jer u 5.mjesecu radi samo do 17h.
Obišli smo još Njivice i vratili se u apartman da se odmorimo za sutrašnji malo naporniji dan.

Vrbnička žlahtina


Nema rute za ovaj dan jer smo to obišli u svega 5-6 sati lagane vožnje i šetnje. Kofer sam ostavio u apartmanu što je ženi falilo za sigurnost i za odmor. I zato više ne idemo nikuda bez njega.



3. dan: Malinska-Senj-Jablanac-Rab-Maslenica-Pag (317km-5h)


Rano smo se probudili, obavili doručak, pospremili apartman i krenuli. Krčki most smo prošli bez mostarine, jer se ona plaća samo kada se ide na Krk :)
Prolazili smo uz Crikvenicu, Novi Vinodolski bez zaustavljanja jer smo oboje tu već bili više puta. Prvo stajanje je bilo u Senju na Nehaju. Skuter nisam mogao sparkirati uz Nehaj zbog jakog vjetra i krupnog kamenja. Ne razumijem zašto je tako posipano parkiralište. Vratio sam se 100-tinjak metara niže i ostavio ga na asfaltu. Kada smo ušli u Nehaj čovjek na ulazu koji prodaje karte odmah nam je pokazao gdje možemo ostaviti kacige i jakne dok se penjemo. Lijepo od njega. Kupili smo ulaznice, strpali ih u novčanik i prošetali.






Zanimljivo je bilo kada smo se spustili i uzimali kacige kako je gospodin što prodaje karte počeo sa nama malo pričati. Od kuda dolazimo, kuda idemo, bla, bla, bla....i spomenuo kako je promet jako slab, da se recesija osjeća, da samo dolaze organizirano škole....a karte nisu uopće skupe. Mislim da su bile 20kn.
Bio je jako ljubazan, no vrijeme je bilo da se krene. Kasnije, kada smo vadili račune iz novčanika, vidio sam te karte i htio ih baciti, no tada sam uočio datum na karti. Datum je bio tjedan dana prije nego što smo mi bili. Znači ljubazni gospodin kada izađete iz Nehaja i bacite karte, on ih izvadi iz smeća i još jednom proda. Svaka čast...na ljubaznosti.
Nakon Senja krenuli smo put otoka Raba.



Kada smo sišli sa trajekta uputili smo se prvo prema Loparu i poznatoj pješčanoj plaži.






Plaža je lijepa, iako nismo ostali baš oduševljeni sa njom. Ali kafić je jako simpatično uređen i on nas je oduševio. Od Lopara ništa drugo nije za spomenuti pa smo krenuli za grad Rab. Žao nam je što je, osim grada Raba i hotela u njegovoj blizini, ostatak otoka nezanimljiv. Prvo smo stali u Suhoj Punti. Jako lijepo mjesto za ljetovati.







Zatim smo prošetali po predivnom Rabu koji se lijepo održava, popili piće i vratili se trajektom na kopno.














Po povratku na kopno svratili smo u Zavratnicu kod Jablanca, po sugestiji kolegice Vesne sa posla. Zavratnica je zaštićeni krajolik i predstavlja jednu od najljepših uvala na hrvatskom Jadranu. Pripada Parku prirode Velebit.
















Hvala Vesna na ovome prijedlogu. Stvarno je predivna uvala. Totalno iznenađenje. Preporuka svima koji prolaze da navrate. Ulaznica se naplaćuje, ali sam zaboravio iznos.
Cesta od Jablanca do Maslenice je čista perverzija. Asfalt grublji i vidi se da je nedavno rađen jer je u odličnom stanju. Ovaj dio ceste je bio najbolji za vožnju na cijelom putovanju, iako niti od Rijeke prema Brestovi i od Krka do Jablanca ne zaostaje puno, ali ipak prednost ovoj južnijoj dionici. Možda je utisak ostavila i potpuno prazna cesta i niti malo vjetra, ali sam guštao do granica. Čak je i žena malo zapela sa nogama po asfaltu u tim zavojima. Nastavili smo do Paga bez stajanja i po Pagu je bila jedna od napornijih vožnji na putu. Kada se vozi tamo u zalazak sunca, sunce stvara odbljesak od asfalta, ali i od mora. Imao sam sunčane naočale i još tamni vizir na kacigi, ali i dalje nisam ništa vidio. Još je prljavi bio vizir od motora kroz koji gledam, tako da je stvarno bila patnja.


Plan je bio tu prespavati i rano ujutro krenuti dalje. No međutim kada smo gledali navečer prognozu pao nam je mrak na oči. Orkanska bura dolazi preko noći i kiša dva dana :((

Ruta


4, 5 i 6 dan: Lutanja po otoku Pagu (100km-1h30min)

Most je zatvoren prema kopnu, a niti trajekt ne vozi zbog nevremena :(

Cijeli otok smo već prošli nekoliko puta sa autom, tako da nam i nije bilo zanimljivo. Prvo smo dva dana bili u apartmanu jer je kiša padala i puhala jaka bura, a treći dan smo se provozali do vrha Paga do Luna i pojeli nešto u Novalji.









Malo je puhalo😨




7. dan: Zadar-Ugljan-Pašman-Biograd-Murter-Skradin-Pag (337km-7h)

Krenuli smo oko 8h da stignemo odraditi zacrtanu rutu. Cesta do Zadra je poznata i na trajektu smo vrlo brzo.

Kada smo sišli sa trajekta odmah smo se uputili na sjever otoka u mjesto Ugljan. Tamo smo obavili doručak i kavicu, prošetali plažom i vratili se nazad prema mjestu Preko i skrenuli uz brdo prema tvrđavi Sv.Mihovil. Predivan pogled sa vrha prema otocima Iž, Dugi otok, Kornati...















Spustili se nazad strmom i uskom cesticom i nastavili kroz Kali, Kukljicu za otok Pašman.


Suza uživa na suncu








U Biogradu smo fino papali i punim želucima krenuli za Murter.









Poslije mjesta Jezera krenuli smo prema slapovima Krke, ali smo zakasnili na zadnji turistički brodić. Otišli smo do Skradina na cugu i popeli se na ostatke starog dvorca.





Nakon Skradina smo kroz Benkovac i Posedarje krenuli na Pag. Kod Paškog mosta smo stali kod utvrde Fortica i malo se poslikali.







Vratili smo se u grad Pag na spavanje i sutradan se uobičajenom rutom vratili u Zagreb.


Današnja ruta

Ruta povratka u Zagreb

Zaključak: Proveli smo prekrasnih 8 dana proljetnog godišnjeg, sa na žalost malom promjenom plana. U planu je bio još obilazak otoka Brača i Hvara te posjetiti Dubrovnik i vratiti se kroz Bosnu u Zagreb. Ukupno smo napravili 1750km sa prosječnom potrošnjom goriva od 4 l/100km (750kn), cestarine 80kn, 6 puta trajekti po 50-tak kn (300kn), noćenja nismo plaćali, 2 puta restoran (300kn), kave, sokovi 200kn, ostala hrana i cuga 400kn. Znači otprilike 2000kn ukupno.
Skuter je maksimalno zadovoljio, jedino što su Suzi malo žuljale noge od bočnih širokih oplata, što smo rekli u Zagrebu doraditi, povisiti "fuzić" za drugo putovanje. Veselimo se slijedećem zajedničkom putovanju :))))
I tako sam potrošio 3 tjedna godišnjeg. Što starog, što novog.