Osijek, Đakovo 2014.

Sesvete-Sv.Helena-Vrbovec-Bjelovar-Đurđevac-Virovitica-Našice-Osijek-Đakovo-Pleternica-Požega-Pakrac-Grubišno Polje-Čazma-Vrbovec-Sv.Helena-Sesvete (582km-8h)

2.5.2014.

X10-Darijo



Ruta

Prognoza nije bila obećavajuća, kao da je to nešto novo u 2014. godini. Jutro lijepo, popodne mogućnost pljuskova. Nisam izdržao. Krenuo sam rano sa namjerom iskoristiti što ljepše vrijeme i to prema Bjelovaru preko Helene jer mrzim onu Hitlerovu cestu za Dugo Selo, pa za Đurđevac. Sunce bez ijednog oblačka na nebu me prisililo (jedva) da nastavim prema Virovitici. Ne stajem niti tamo jer koristim prekrasno prijepodne. Nastavljam dalje prema Našicama oduševljen kako reguliraju brzinu po selima. Dakle, prije samoga ulaska u sela su nazivi sela i znakovi ograničenja. Nakon nekoliko prijeđenih kuća se nalazi semafor sa radarom i pješački prelaz. U prva tri sela sam zakasnio usporiti, a kazna je bila stajanje minutu na crvenom semaforu usred ničega. Sela nisu prazna, ali niti nema potrebe za semaforom, ali radi nas letača bolje je usporiti promet semaforom. U slijedećim selima sam na vrijeme uspio usporiti na dozvoljenu brzinu, ali sam ponekada ipak morao stati radi vozila iz kontra smjera koji je pretjerao brzinom i ugasio nam semafor. No dobro, taj način mi se stvarno dopao, jer draže mi je stajati na semaforu nego uz plavca. Nastavljao sam dalje i ugledao tablu Osijek 50-tak km. Juhuuu. Odlično. U Osijeku nisam bio nikada. Vrijeme i dalje predivno. Pri samom ulasku u Osijek pojavljuje se kolona i jedan oblak koji me malo osvježava. Dok sam došao do centra sunce je ponovno zavladalo. Stajem nakon 3 i pol sata vožnje, ali uopće ne osjećam umor ili ukočenost. Hvala ti X-iću na udobnosti. Cola i kavica na Trgu i redovito slanje poruka ženi da ne brine i prijateljima da se hvalim :)
Prošetao sam 2 sata uz Dravu do osječke Tvrđe, pojeo nešto i došlo je vrijeme polasku dalje na put Lijepom Našom. Osijek me oduševio pozitivom.

Mladenka se namješta za fotografiranje ispred Tvrđe

Ovaj gospodin je hranio golubove i zvao ih imenima. Svaki mu je morao doći u krilo i tek je onda mogao dobiti jelo. Čak im je neke pjesme čitao iz nekakvog rokovnika.

Prekrasan pješački most

Drava

Nosi svoj grad sa sobom!

Dolazim brzo!

Guba natpisi na tramvaju.

Krenuo sam dalje lagano prema Zagrebu, ali bez žurbe, lijepo mi je.
Slijedeća destinacija Đakovo. Niti tamo nisam nikada bio. Već me je pomalo sram koliko malo poznajem Hrvatsku, ali ne zadugo. Uskoro ću znati svako selo, kao Drago Rubala.
Ulaskom u Đakovo opet kišica, ali nekoliko kapi. Prođem centrom, uđem u katedralu impresivnih dimenzija, prekrasno zdanje, i nastavljam dalje.

Nastavljam i razmišljam da moram negdje točiti benzin jer ne znam koliko su tu česte benzinske. Idem preko Pake i uživam u prirodi. Nebo se naoblačilo i očekujem kišu, ali ne smijem brže voziti jer već 30-tak km vozim na rezervi, a stalno sam u šumi i pustim selima....
Pleternica. Konačno benzinska, na satu piše 383km. Natočim punoga, 13.5 litara, i ispada da sam mogao voziti još 60-tak km sa ovom potrošnjom. Potrošnja 3.5l/100km, a nisam ga baš pazio, osim otkad je svjetlila rezerva. Sretan što nisam ostao bez benzina u šumi i brdima nastavljam dalje i više me ne bi smetala niti kiša niti noć.... Obilazim krug po Požegi i nastavljam dalje prema Pakracu, Daruvaru, Čazmi...Sesvetama.
Prekrasnih 580km i zaslužena kavica u bazi u kvartu. Razmišljam što sam sve prošao danas, pregledavam slike i nevjerojatno se osjećam. Ne, to nije adrenalin vožnje, taj skuter je super udoban. Nema umora niti malo. Sada mi nije žao što sam prevagnuo na stranu skutera, a ne za motor, kada sam imao dilemu što izabrati.