Grčka 10.dan - 995km (Zagreb)

Ohrid-Kičevo-Gostivar-Skoplje-Kumanovo-Niš-Beograd-Zagreb (995km-10h)

Buđenje u 7:30.
Pogled kroz prozor...kiše nema, ali magle ima...i makina nas čeka ispod nadstrešnice gdje smo je i ostavili. Brzo spremanje i doručkujemo ono što smo navečer kupili da ne gubimo vrijeme ujutro. Krenuli smo oko 8:30.
Za one koji ne znaju, Ohrid se nalazi na 700 m nadmorske visine. Ujutro je bilo hladno na kaj baš i nismo navikli zadnjih 10-tak dana. 10 stupnjeva nas je natjeralo da se dobro obučemo, a put je većinom po autoputu pa i nije na odmet dobro se obući.

Ruta 10.dan

Iz Ohrida smo krenuli po suhom vremenu, a prognoza je bila 15-18 stupnjeva kroz Srbiju i mogućnost kiše. Kako smo se penjali od Ohrida prema Izvoru temperatura je samo padala, 9, 8, 7, 6 stupnjeva. Suzani je postalo hladno i stali smo da obuče još i kišno odijelo da joj bude toplije, jer dokoljenke, štrample, tajice, traperice i moto hlače nisu bile dovoljne :-). Tko je gledao Glup gluplji zna kako joj je bilo.
Šalim se, i meni je bilo hladno, ali mene ipak više štite oklopi skutera nego nju, a i adrenalin me grije:-)
Poslije Gostivara nije bilo tako hladno pa je bilo ugodnije za vožnju.
Malo smo se bojali prolaska kroz Makedoniju jer su tamo taman počeli neredi prije nego što smo krenuli iz Zagreba, ali dok smo prolazili, pogotovo autoputom, nismo imali nikakvih neugodnosti. Malo smo se raspitali prije polaska kod ženine veze s posla. Plan je inače bio posjetiti i Skoplje, ali radi situacije u zemlji smo to ostavili za drugi put.
Zanimljivi su autoputevi kroz Makedoniju. Naplata se vrši na samome autoputu, kao i u Grčkoj, prije većih mjesta, a ne kao kod nas na izlascima sa autoputa. Kada smo kod Gostivara ulazili na autoput vidio sam tablu sa naplatom. 30 din ili 0,50 € a može i MC:-)
Kada sam u Ohridu mijenjao eure vidio sam tečaj 610 din=10 € pa je bila malo čudna naplata cestarine.
Odlučili smo plaćati masterom jer nisam imao sitnih eura niti mak. dinara. Odmah iza naplatnih kućica oznaka sa ograničenjem brzine 80 km/h.
???? Pa na autoputu sam, zašto 80 !!????
Nakon 100-200 metara sam shvatio. Rupa na rupi. Katastrofa što naplaćuju. Vozio sam slalom 70 km/h između rupa i naravno bio najbrži :-)
Smijući se, ali u nevjerici smo vozili tako i što smo se više približavali Skoplju to je cesta bila bolja, odnosno odlična. Zanimljive su bile naplate cesta do granice. Slijedeća naplata je bila 40 din ili 1 €, pa slijedeća 60 din ili 1,5 €....
Čudna matematika 30 din=0,5 €, 40 din=1 €, a 60 din=1,5 €. Sva sreća pa su primali master card da se ne moram živcirati oko toga. Ali...i to nam je bilo zabavno :-)
Granicu sa Srbijom smo prošli brzo i nastavili autoputom dalje. Nakon nekoliko desetaka kilometara smo izašli na običnu cestu jer je autoput u izgradnji, i tamo sam se "zalijepio" za neke automobile koji su vozili tako brzo i preticali da sam ih jedva pratio, ali su mi dobro došli da se ne moram bojati radara. Poslije Niša smo stali na jednu pumpu gdje smo pojeli ostatke doručka i po dosadnom autoputu nastavili prema našemu domu. Stajali smo svakih sat vremena da protegnemo noge, a i češće sam točio gorivo da ne bi bilo problema sa benzinskama. Ušavši u Hrvatsku stali smo na prvu benzinsku da se javimo doma svojima i dotočili gorivo. Nevjerojatno kako je motor išao bolje na naše gorivo, a mi kudimo INA-u kao da nije kvalitetna. Mislim, do tada sam ju i ja kudio :-)
Na još jednoj benzinskoj smo stali i nešto pojeli i nijemo se gledali. Miješali su se osjećaji sreće i tuge. Vidjet ćemo našega anđeleka koji nas čeka, ali naše putovanje je završilo...za ovu godinu.
Samo sam dao prijedlog Suzani da bi mogli druge godine npr. za Siciliju ili Korzika-Sardinija ili možda do Španjolske i odmah se vratio osmijeh na lice. Rekla je Sicilija i poljubila me :-)))).
OK, meni odgovara i uzvratio sam joj istom mjerom. Napunili smo se energijom i krenuli dalje u posljednjih 100-tinjak kilometara do cilja. Kući smo stigli nešto poslije 22 h jer nisam htio pretjerivati sa brzinom po autoputu, 110-120 km/h. Taj zadnji dan je bio i najnaporniji i najdosadniji, ali nije bilo druge. Iako smo mislili skrenuti za Sarajevo radi loše prognoze za Bosnu odlučili smo se za ovu, odvoženu rutu.

Cijela ruta kroz 10 dana.

Ukupno smo prošli 4259 km, a vozili se skoro 66 h. To je naravno po putnom računalu.

Prosječna brzina je bila 86 km/h po putnom računalu, koji ne računa u prosjek brzine manje od 10 km/h i kada motor stoji, a radi. Matematički bi izračunao da je prosjek bio manji oko 65 km/h kada podijelimo km sa satima. Naravno da je ovaj zadnji dan najviše podigao prosjek iako smo se svugdje vozili oko 100-120 km/h, gdje nije bilo naseljenog mjesta, opasne ceste ili nečega zanimljivog za gledati.

Sve troškove sam zbrajao i pisao i na kraju naravno izgubio papir :-)
Planirao sam troškove između 100-130 € po danu za nas dvoje.

Uglavnom je bilo otprilike ovako:

9 noćenja                           - 280 €
benzin                                - 250 €
Cestarine, mostarine...      -   40 €
Suveniri i ulaznice             - 130 €
Hrana i cuga                     - 200 €

Dakle sveukupno oko 900 € za dvoje, 10 dana, 9 noćenja, 4250 km

Zaključak putovanja:

Darijo:

Krenuo sam na put sa velikim očekivanjima o europskoj Grčkoj. U prvom dijelu sam bio zadovoljan ljepotom, ljubaznošću i svime viđenim. Ali kako smo ulazili u unutrašnjost Grčke i po Peloponezu, malo sam bio razočaran pustim predjelima. Naravno, uz obalu je sve krasno i zanimljivo, ali unutrašnjost je dosta zapuštena. O grčkoj povijesti i kulturi sve se zna i ne treba previše govoriti. Antičke iskopine su stvarno zapanjujuće, ali mi smeta što nije dovoljno putokaza na cesti. Osjećao sam kao da je više to sve prilagođeno masovnom turizmu, mislim autobusima koji tu stalno cirkuliraju. Uglavnom sve što se vidi u unutrašnjosti zemlje bih sveo u jednu desetinu zemlje, a i onda bi bilo puno pustih predjela. Što se Grka tiče, a i Grkinja:-) sve je bilo na zavidnoj razini, ljubaznosti i potrebnoj pomoći, ako ne i više od očekivanja. Zaključio sam da su Grci narod koji jako drže do svoje zemlje, iako baš i ne plaćaju poreze, ali svakako su domoljubi. Svjesni su da moraju raditi i izgledaju mnogo zaposleniji nego npr. kod nas, ali njihov učinak ne bih rekao da je zadovoljavajuće kvalitete iako si to međusobno ne predbacuju. Mislim da premalo ulažu u okolinu svojih kuća, stanova, mjesta i da sve očekuju da odrade drugi, što je rezultiralo time da ih ne bih smatrao nikako zapadom, već istokom Europe. Iako su korak ispred istoka, ako ne počnu ozbiljnije ulagati u sada već po malo zastarjelu infrastrukturu, mislim da će ipak ostati na istoku. To je dio koji me je razočarao. Ono što imaju Italija, Slovenija, Austrija, pa rekao bih većinom i Hrvatska, mislim da oni kasne za tom naprednijom kulturom i razvojem svijesti stanovništva.
Ali da bih ponovo išao, svakako :-))))
Samo što bih sada više obilazio veće otoke i razvijenija i poznatija turistička mjesta pa se nadam i da će biti prilike:-)
Zadovoljan svakako, ali....Grci....pokrenite se!!!!!!
Moja sveukupna ocjena 7/10.

Suzana:
Moja očekivanja nisu bila velika što se tiče same Grčke, više je to bilo razmišljanje kakav će biti doživljaj Grčke sa sica motora. Većinu mjesta sam vidjela prije, ali sada sam mogla primjećivati i detalje koje tada nisam. Uvijek mi se sviđa taj leggiero osjećaj kod svih Mediteranaca. Naravno, u nekim situacijama te to zna i iživcirati do bola, ali ipak sam bila malo pripremljenija za to od Darija. Sa ovog putovanja će mi ostati u sjećanju miris naranči na Peloponezu, naši Nikša i Mr. Bean iz Toloa, osjećaj divljenja u Meteori, smrzavanje na odlasku iz Ohrida i sunce koje nas je dočekalo na ulasku u Hrvatsku.
A Grci ko Grci - don't worry be happy. I poruka za naše turističke radnike - učite od Grka kako se odnositi prema gostima.
Moja ocjena ipak veća od Darijeve 8/10 jer je bilo puno prekrasnih mjesta i trenutaka, vrijeme nam je većinom išlo na ruku i... ostavili smo nešto za novo putovanje u Grčku.

Grčka 9.dan - 521km (Ohrid)

Delphi-Lamia-Trikala-Kalabaka-Grevena-Kozani-Bitola-Ohrid (521km-7:30h)

Ruta 9.dan

Današnji dan je bio zamišljen u razgledavanju Meteora i stići još za dana u Ohrid da ga stignemo vidjeti. Na žalost prognoza je bila kiša u sjevernoj Grčkoj i Makedoniji, ali mi naravno uvijek sa pozitivnim mislima hrabro smo krenuli.
Navečer prije spavanja smo u dućanu kupili nešto za doručak tako da što prije nestanemo iz ovoga mjesta tj. hotela. Pozitivno smo gledali na to što nismo stigli obići proročište, morat ćemo se vratiti :-).
Pretežno običnom cestom vozili smo se, i sve više tužni što se krećemo prema domu, nismo primjećivali lijepi okoliš. Brzo smo stigli do Kalabake i krenuli u razgledavanje Meteora. Posjetili smo samostan Sv.Trojstva koji je poznat iz filma James Bonda, "Samo za tvoje oči", koji sam bezbroj puta pogledao kao mali. Ulaz je 2€ po osobi.

Kada smo došli blizu samostana kišica je malo počela rositi, ali je stala i dozvolila nam da stignemo sve pregledati i uživati u jedinstvenom prirodnom fenomenu vapnenačkih stijena koja do 500 m kao da strše u zrak. Nekada je bilo preko 20 samostana, a trenutno je ostalo aktivnih 6.
Par slika sa samostana koji smo odabrali za razgledavanje.

Tu sam malo glumio Jamesa Bonda :-)
Još par slika drugih manastira i stijena....

Odradio vježbe snage, pojeli sendvič i nastavili prema Makedoniji.
Kako smo se približavali granici tako smo sve češće viđali termoelektrane. Kao da su to Grci namjerno stavili na sjever zemlje da ne zagađuju ono gdje najviše zarađuju, morski turizam.
Ceste na sjeveru Grčke su puno bolje kvalitete nego na Peloponezu, okoliš je raznovrsniji, a i kiše su tu češće kao što smo se i sami uvjerili što smo bliže Makedoniji. Kako smo hrabro krenuli od jutra, tako smo se nadali da ćemo i završiti pozitivno dan bez kiše. Kiša je padala sve do pred Bitolu, ali oblaci prema Pelisteru nisu upućivali na dobro. Željeli smo ići preko Prespanskog jezera i Galičice, ali zbog magle i crnih oblaka smo morali promjeniti rutu i ići direktno za Ohrid. Kiša je još malo padala poslije Bitole i imali smo sreću da nije padala sve do Ohrida iako je bilo kao da će se svaki čas zlijati po nama. Rezervirali smo smještaj u House Passage po cijeni od 22€. Ispod prozora nam je bio motor kao u nekoj sporednoj uličici, a bili smo u centru grada. Tražili smo smještaj u centru sa parkingom i to smo i dobili. Bili smo zadovoljni urednošću i položajem kao i uslugom za dobiveni novac. Došli smo oko pola 7 navečer, ali smo čekali da prestane kiša da možemo u obilazak i iskoristili to za osvježenje i kraći odmor. No kada je kiša prestala, pao je mrak i nije bilo ništa od obilaska kakvog smo htjeli. Prošetali smo se i malo poslikali, ali....morat ćemo se vratiti i utvrditi gradivo slijedeći put :-)
Par slika iz noćnog obilaska:

Skoro sam zaboravio staviti sliku kakav nas je krevet dočekao...

U šetnji sam vidio "bosanski burek", barem ga tako zovu i odmah uzeo jedan. Kasnije sam se vratio po još jedan što govori kakav je bio :-)
Poslije napornog dana zaspali smo kao bebe.

Grčka 8.dan - 335km (Delphi)

Tolo-Atena-Delphi (335km-4h)

Ruta 8.dan

Današnji dan je bio zamišljen sa dva veća razgledavanja, Akropola i Delphi, i sa dosta km - 335, pa smo odlučili koristiti autoceste oko 200 km da bi sve uspjeli odraditi po planu.
Naravno da smo slabo spavali i dosta se okretali po noći, ali kada smo se spustili do recepcije odnosno do blagovaonice i vidjeli bogati doručak, odmah nam se povratila energija. I naravno opet besramno trpanje hrane, sokova i kolača. Nakon toga smo išli napraviti račun sa domaćinom (zaboravio sam spomenuti da smo ga zvali Mr. Bean jer nas je jako podsjetio na njega), na kojem se isto vidjelo da mu je žao što odlazimo. Noćenje je 40 € za sobu plus doručak 6 € po osobi, odnosno 50 € za dvoje i u cijeni je i boravišna pristojba. Tu smo mogli platiti kreditnom karticom i dobili smo za to račun, što je bio i jedini račun koji smo dobili za noćenja po Grčkoj, pa smo se i zapitali kako to da Grčka nije propala i prije jer nitko ne plaća poreze.
Spakirali smo sve stvari na motor, dobili informacije o vremenu od domaćina, lijepo se pozdravili i za odlazak dobili dva zamotuljka prefinih kolača od kuhara da imamo za po putu (on je bio naš Nikša jer nam je ličio na Nikšu Bratoša, a naš zato što nas je cijelo vrijeme fino hranio, jednom nam je dao i punu košaru marelica koje sam smlatio isti dan). Vjerojatno je primijetio koliko smo trpali za doručkom svako jutro....
Predivna gesta i prefina :-))))
Krenuli smo oko pola 9 i za kojih sat vremena se oprostili od Peloponeza i nastavili za Atenu. Žena me je zamolila da se ne živciram kad uđemo u Atenu (u tom trenutku nisam još znao zašto). U Atenu smo brzo stigli po autoputu i onda je nastao kaos u centru. Skrenuli smo na prvom izlazu sa autoputa gdje je bio putokaz za Akropolu. I to je bila greška. Nakon tog skretanja nigdje više nema putokaza. Strašno. Vozimo se po nekoj jednosmjernoj glavnoj cesti sa tri trake i kružimo oko Akropole i oko centra, ali nigdje nema skretanja u lijevo prema Akropoli. Tako smo napravili krug od valjda 270 stupnjeva oko Akropole i tada smo na jednom semaforu pitali nekoga na motoru što tražimo i rekao je da ga pratimo jrt on ide u tom smjeru i da kada on skrene ulijevo mi trebamo nastavitio ravno. Jedva sam ga pratio jer vozi kao da iza njega ide lava ili požar kako se probija između hrpe automobila. On je skrenuo, mi produžili i naravno - opet se izgubili. Katastrofa od putokaza. Kao da te table koštaju ne znam koliko.... Tu mi je sad postalo jasno što je žena mislila kada smo kretali prema Ateni.
Zatim smo došli do Sintagme, trga gdje je grčki parlament, otkuda je žena dalje znala pošto je već bila tu i odvela nas do Plake gdje smo se sparkirali, skinuli u kratke hlače i već uobičajeno sjeli na cugu i žicali konobara da nam pričuva opremu i kacige. Odgovor je kao i uvijek bio da nema problema, uz mali dodatak da ako se ne vratimo rado će prisvojiti moju kacigu jer mu se sviđa. Ostavili smo nekoliko eurića za čuvanje i krenuli put Akropole. Uglavnom, od silaska s autoputa do parkiranja na Plaki smo izgubili sat vremena. Toliko sam bio živčan na lošu uslugu Grka što se tiče putokaza uopće po Grčkoj da sam htio samo produžiti dalje van iz metropole. Na sreću nisam pa smo se lijepo proveli i u Ateni.
Atena će mi ostati u lijepom sjećanju, samo da zaboravim na promet i putokaze....
Cijena ulaska u Akropolu je 12 € po osobi.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Akropola_(Atena)

Nakon razgledavanja Akropole spustili smo se do muzeja, ali zbog prevelike gužve na ulazu smo odustali. Bilo je još puno toga danas za vidjeti i odvoziti. Vratili smo se po opremu u kafić, presvukli se odmah i krenuli dalje put Delphi-a. Izaći iz Atene nije bio problem i brzo smo autoputom krenuli prema sjeveru....
Nismo se nigdje zaustavljali da bi stigli razgledati još i Delphi, ali na žalost smo uspjeli samo izvana. Na ulasku u mjesto znali smo da negdje treba biti svetište i htjeli odmah razgledati, ali se ovdje ponovila priča iz Atene, naravno da nije bilo putokaza i prošli smo ulaz. Odlučili smo se prvo onda smjestiti pa pješke potražiti ulaz i naravno našli ga prekasno. Baš sam bio ljut zbog toga, a sutradan je bio ponovno pretrpani raspored  i ne bi stigli razgledati. Poslikao sam malo izvana, prošetali smo turističkim mjestom i otišli spavati u katastrofalan hotel Aiolos. Smjestili su nas u sobu na razini minus dva. Pogled u susjedno prljavo dvorište. Vrata od terase ne smiješ otvarati???! Klima je neispravna, tople vode nema, od 5 rasvjetnih tijela 2 rade. Ulazna vrata sobe nemaju mogućnosti zaključavanja već se otvaraju ključem jer nema kvake.... Uglavnom na bookingu piše da se može platiti karticom, ali nam ju nisu htjeli primiti i morao sam platiti kešom 35€ i naravno ne dobiti račun. A hotel je navodno nagrađivan 2014g. Ne znam za što...
Par slikica već u sumrak za uspomenu....