Ukupno u 3 dana 1350km
10.5.2015.
Dragec - TDM
Darijo - X10
 |
| Ruta |
Dogovorili smo se obići Mostar i Međugorje.
Prvi dan smo iskoristili za približavanje glavnom odredištu, tj. do Karina do Dragecove vikendice, koja je ispala kao idealno mjesto za dijeljenje rute na približno jednake km za odraditi.
Krenuli smo u jutarnjim satima sa željom ići do Senja pa se magistralom spustiti do Maslenice pa do Karina.
Autoputom do Karlovca pa preko Duge Rese za Brinje i Žutu lokvu. Za prvo protezanje nogu često koristimo Tounje pa smo tako i ovoga puta napravili.
Provjerili prognozu i stanje na cestama i vidjeli da bura prijeti na magistrali. Odlučili smo voziti do Žute Lokve pa provjeriti još jednom i onda odlučiti. Na moju veliku žalost magistrala je bila zatvorena za prvu skupinu vozila, odnosno za nas. Ali i da nije, ne bi bilo baš nekog gušta za voziti se po jakom vjetru po opasnim zavojima. Nastavili smo kroz Otočac, Gospić i dalje za Gračac i za Karin. To je dionica koju najmanje koristimo, iako je jako lijepa za voziti, a cesta je skroz prazna bez vozila. Iznad Gackog polja smo malo olakšali kofere i nastavili dalje sporijim tempom, punim želucima.
Do Karina smo došli malo poslije podneva, pa smo se istovarili i odmorili. Dragecu je pala ideja da mi pokaže krasnu Zrmanju kod Muškovca koju ja još nisam obišao, iako u blizini ljetujem već 30-tak godina.
Predivno. Nisam niti slutio da je Zrmanja tako lijepa.
Vratili smo se u Karin, proveli ugodnu večer i pripremili sve za sutrašnji izlet.
Karin-Knin-Bos.Grahovo-Livno-Mostar-Međugorje-Karin 2.dan (600km-7h)
 |
| Ruta |
Išli smo lokalnom cestom pa mi je Dragec pokazao sakriveni dio rijeke Krke.Zapravo nije sakriven, ali nije niti nešto posebno označen. Krasan pogled na slap Manojlovac.
Poslije Knina smo krenuli na granični prijelaz Strmica koji je jako lijep za proći motorom. Nismo točili gorivo i već lagano na parama dolazimo do Bos.Grahova gdje točimo gorivo jeftinije 2 i pol kn nego kod nas. Cesta kroz Bosnu prema Livnu je dosta pusta, ali je predivna. Šteta samo što je bilo dosta vjetra pa nismo mogli baš guštat u zavojima, ali....ponovit ćemo :-)
Imali smo sreće dva puta sa policijom. Stajali su u grmlju sa radarom gdje smo mi naravno proletjeli 30 i više km/h preko ograničenja. Kao što sam rekao imali smo sreće jer su "dečki" već imali uhvaćene mušterije. Stali smo kod Buškog jezera protegnuti noge i nastavili dalje za Mostar gdje smo planirali ručati.
Nastavili smo dobrom cestom do Mostara gdje dolazimo oko 14h i naravno vrijeme je za ručak, odnosno ćevape kod starog mosta. Parkirali smo skroz kod starog mosta, gdje nas je uputio radnik na parkiralištu. Rekao je da su motori čuvani ispred jednog kafića i da možemo unutra ostaviti opremu ako nemamo kuda sa njom. Istina da nam je naplatio za oba motora parking i nije dao račun, ali....vrijeme je gablecu. Pa neće si ga valjda morati sam platiti. Već nam lagano fali taj Balkan, a tek smo dvije godine u Europi.
Prvo smo malo prošetali, poslikali, pa sjeli na ćevape.
Nakon klope smo još malo prošetali i krenuli za Međugorje.
Penjući se krasnim serpentinama prema Čitluku puca pogled na lijepu Neretvu i okolne krajeve.
U Međugorju nije prevelika gužva, a temperatura je stvarno velika iako je tek sredina 5. mjeseca. Bilo je oko 30 stupnjeva. Sparkirali smo se, preskinuli u kratku odjeću i krenuli na brdo ukazanja.
Iako posao prodaje raznih suvenira i koječega cvate, nađe se i koja oronula kućica.
Putokaz za autoput prema HR je prekrižen i put nas šalje dalje po staroj cesti. U retrovizoru sam vidio da kamioni koje smo netom prestigli skreću prema autoputu iako je putokaz prekrižen. Okrenuli smo se i za kamionima. Prilaz autoputu je slobodan, ali se vidi da nije dovršen, a nema niti radova. Nakon nekoliko km nailazimo na naplatne postaje i plaćamo neki sitan iznos za cestrarinu. Nekoliko stotina metara dalje već dolazimo do graničnog prijelaza i ulazimo u Hrvatsku. Ali nakon možda kilometra ponovo naplatne kućice i uzimamo karticu za HR autoput. Tri puta skidanja i stavljanja rukavica unutar možda 2 km i izgubljenih 20 min. Pošto je sunce već zalazilo odlučili smo, već pomalo umorni, da se vraćamo autoputom. Stali negdje na benzinskoj popiti kavu i oko 22:30 stigli u Karin. Tu se je pokazalo da je dobra odluka bila da dolje idemo starom cestom i guštamo, a nazad uz ili po autoputu ovisno o vremenu i umoru.
Karin-Maslenica-Senj-Rijeka-Sesvete 3.dan (408km-6h)
 |
| Ruta |
Iako skuter nije najbolji za savladavanje zavoja, ja jako guštam u tome, a pogotovo obožavam kada mogu proći dionicom Maslenica-Karlobag. Karlobag-Senj je također prekrasna, ali za to bi već trebao motor. Natočio sam gorivo navečer pri povratku iz Međugorja pa nisam trebao tankati slijedećih 300-tinjak km. Ovo je ujedno bila i posljednja vožnja prije puta za Grčku. Odlučio sam promijeniti gume prije puta tako da je ovo bila zadnja vožnja na njima i prijeđenih 13000 km. Iako bi gume izdržale još, put u Grčku i nazad je bio planiran sa 4500 km što vjerojatno ne bi izdržale.
Krenuo sam pri idealnoj temp od 20-tak stupnjeva i mirnom vremenu. Prognoza je bila bez vjetra na magistrali što je značilo da se mogu opustiti. Cesta je bila gotovo prazna i idealna. Uživao sam i osjećao se maximalno sigurno. Do Senja nisam nigdje stao i vozio sam maximalno, ali opet sigurno. Kod ulaska u Senj u jednom zavoju mi je malo zaplesao skuter, tj. pobjegao mi zadnji kotač. Mislio sam da je bilo nešto masno na cesti što nisam vidio ili da su gume pri kraju. Stao sam kod benzinske u Senju i pogledao zadnji kotač za svaki slučaj. Kada sam vidio koliko imam crnoga po felgi od disk pločica i kočenja i kada sam vidio da mi je odšarafljen zadnji kotač odlučio sam odmah potražiti pomoć. Neki klinac je došao biciklom dopumpat gume na benzinsku pa sam ga pitao da li zna kojeg mehaničara ili vulkanizera u Senju, na što me je on uputio odmah uz benzinsku uzbrdo do mehaničara i vučne službe Karamba. Na dvorištu je bilo sparkirano nekoliko r-ova, ali nigdje nema nikoga. Nakon nekog vremena dolazi neka žena i kaže da će dečki sada doći. Uz nekoliko rečenica shvatili smo da radim sa njenim bratom....eto kako je svijet mali.
Dečki su skinuli sve dolje i sve provjerili jer nisu htjeli samo zategnuti kotač da mi slučajno nije otišao ležaj, ali na svu sreću nije pa su brzo to sve vratili, zategnuli kako treba i rekli da mogu kući. Pošto su bajkeri, razumjeli su moj strah i nisu htjeli ništa naplatiti, ali sam im ostavio za piće i nakon izgubljenih sat vremena krenuo dalje prema Rijeci. Kada sam kretao još su me pozvali da navratim početkom 6. mjeseca na moto susret i da mogu kod njih i prespavati. Ali tada se tek vraćam iz Grčke i morao sam ih odbiti i zahvaliti se na ponudi.
Prema Rijeci se promet dosta pojačao, ali sam mogao i dalje uživati po odličnoj cesti iako sam stalno "osluškivao" zadnji kotač da se ne bi ponovio defekt. Na izlasku sa riječke obilaznice prema Grobniku dotočio sam gorivo, odmorio, provjerio kotač i nastavio malo opuštenije prema Delnicama i kući. Cesta prema Karlovcu je prekrasno puna zavoja i brda, ali sa jako lošim oznakama zavoja i asfaltom u jako derutnom stanju pa nisam osjećao baš preveliku sigurnost. Što sam bio bliže Karlovcu to je asfalt bio bolji i mogao sam nastaviti u svojem ritmu dalje. Stigao sam kući dosta umoran i zaključio da se ne isplati ići prema Rijeci već je bolja ona solucija kojom smo išli zajedno prema Karinu.
Znači ubuduće Karlovac-Brinje-Senj pa magistralom na jug je moj izbor!
Krasno odrađenih 1350 km u tri dana i svakako preporučam ove dionice kao dobar izbor za vožnju skuterom, motociklom.
Nema komentara:
Objavi komentar