25.6.2015.
X10-Mile
X10-Darijo
 |
| Ruta |
Vrijeme je bilo prekrasno i ništa nas nije moglo zaustaviti da provedemo prekrasan dan sa dvokotačnim ljubimcima po prekrasnoj Sloveniji.
Plan je bio Vršić i Mangart, ali pošto sam to prošao prošle godine, malo sam htio začiniti izlet sa nečim novim. Surfajući internetom pronašao sam prekrasan slap Peričnik koji nam je u blizini rute, a plan je bio posjetiti i poznatu skakaonicu Planicu. Mile je prvi puta išao tim pravcom pa se pouzdao u moj izbor. Krenuli smo oko 8h i dosadnim, ali neizbježnim, autoputom smo brzo stigli do Jesenica gdje smo ubrzo izašli sa autoputa i krenuli put Kranjske Gore, odnosno prema Mojstrani gdje smo skrenuli za Nacionalni park i slap Peričnik. Na internetu sam vidio slike, ali nisam mislio da je slap tako poseban i jedinstven. Prekrasan. U biti tu su dva slapa, jedan manji gornji, koji se ne vidi osim ako se popne malo više na brdo, i donji koji je puno veći.
Pokušali smo se popeti uz samu vodu, ali to je bilo zakrčeno, pa smo morali kao i svi drugi posjetitelji po stazi :-)
Penjući smo se dobro uspuhali iako ne izgleda visoko, ali u moto opremi i po dosta visokoj temperaturi znoj je brzo potekao.
Mostić na kojem smo se poslije slikali, spuštajući se po drugoj strani.
Na slijedećoj slici se najbolje vidi veličina slapa i Mileta i ljudi iza slapa. Vlaga je tolika da si mokar iako te ne prska voda.
Zanimljivo je biti u ovoj stijeni iza slapa kroz koju voda kapa po vama.
Na spustu kroz šumu smo vidjeli zanimljivo drvo koje se izborilo za svoje mjesto na čudan način.
I krasno uređeno odmorište u blizini slapa.
Nisam nikada do sada čuo za ovaj slap, ali sam stvarno uživao u njegovoj ljepoti i proveo dva sata u prekrasnoj prirodi. Korito rijeke je malo suho, ali vjerojatno izgleda prekrasno kada je puno.
Dalje smo nastavili za Vršić i zaboravio sam za Planicu pa je ostalo nešto i za drugi put. Na usponu za Vršić smo stali kod Ruske kapelice, malo odmorili i slikali.
Zatim smo još malo prolaznike uhvatili u kadar....
.... i malo prekrasnog krajolika.
I laganom vožnjom stigli do vrha gdje su nas dočekale stalne pratilje na obilascima prijevoja.
Tu je Mile uhvatio vrhunskog fotografa nekoliko puta u fotografiranju.
A slike fotografa su naravno prekrasne.
Spustili smo se do Trenta i uz Soču stali nekoliko puta i uživali u prekrasno bijelo-prozirnoj, ledenoj vodi.
Nakon Soče smo se popeli na Mangart i uživali u prekrasnoj prirodi. Meni jedan od najdražih vrhova koje sam do sada posjetio.
Pogled sa vrha prema Italiji, a i prema Sloveniji, je prekrasan.
Prošle godine nisam imao te sreće da vidim vrh, Mangart. Ove godine su se oblaci razišli i uspio sam.
Pojeli smo sendviče i krenuli nazad prema Tolminu, Idriji, Logatecu pa na autoput za Zagreb.
Stali smo još nekoliko puta, popili kavu u Mostu na Soči i vratili se kući u kasnim večernjim satima. Prekrasno proveden dan i znam da ću ponovo u te prekrasne krajeve i slijedeće godine.
Nasvidenje Dežela.
Nema komentara:
Objavi komentar