UVOD
15.5.2017.
X10 - Mile
X10 - Darijo
Putovanje sa Mileom se dogovorilo još prošle godine...iako sam prvotno planirao jedno putovanje od dva tjedna sa Suzom po Azurnoj obali, Francuskom do Pariza pa Belgija i Nizozemska, ali ona nije znala do zadnjega da li će imati godišnji pa sam sa Mileom dogovorio ovaj put, a sa Suzanom ako dobi onda nekej iskemijamo....i tako se plan napravio zimus, ali zadnjih dana je mnogo sati provedeno uz PC da se to isplanira u detalje - traženje svega zanimljivog na putu kao i približni plan po danima kojega smo se i držali.
U 12 dana, 11 noćenja, imali smo jedno besplatno noćenje u Švicarskoj kod Mileovih prijatelja, a ostalo smo plaćali.
Ukratko: prvi dan kroz Sloveniju po autoputu, pa Italija po brdima do prvog noćenja, pa prema Švicarskoj na drugo noćenje, pa tri noćenja u Francuskoj, tri u Španjolskoj, opet u Francuskoj dva noćenja i još jedno u Italiji. Plan je bio uživati u prirodnim ljepotama i nekim građevinama po putu, vozeći lokalnim cestama koliko se uspije. Vrhunac puta je bila Barcelona tj. to je bio kao glavni pogodak. Imao sam puno informacija u glavi, a Mile je tu bio da kaže "da, može". Prepustio je sve u moje ruke i nije bio razočaran nakon puta... bar je tako rekao😜. Pa krenimo....
Slo-Ita-Svi-Fra-Esp-And-MC
12 dana avanture na skuteru zapadnom Europom, 5340 km - 64 h vožnje (15.5. - 26.5.2017.)
12 dana avanture na skuteru zapadnom Europom, 5340 km - 64 h vožnje (15.5. - 26.5.2017.)
1.dan - noćenje Trento, ITA
Iako je prognoza za prvi dan bila kiša, nismo se preplašili već smo po planu krenuli ujutro oko 8h.
Sloveniju, kao i obično kada putujemo dalje, prolazimo autoputom i za 2 i pol sata smo na granici, koje više nema, sa Italijom. Tu pada prva kava i doručak.
Ovo je ugodan restoran u kojem uvijek stajemo. Stajanje je uvijek na ulasku u Slo radi vinjete, Kranjska Gora točenje goriva i onda ovdje kava. Tu je na neki način i kraj vožnje po autoputu na putovanju.
Cesta je bila suha, ali je bilo prohladno 15 C. Plan je bio, a i odvožen je, proći manje poznatim prijevojima i približiti se Dolomitima. Čim smo se počeli penjati počela je i kišica. Nije jaka, ali je kvarila ugođaj predivnih planina i lijepe uske ceste.
Prvo smo prošli uz akumulacijsko jezero Lago di Sauris koje ima prekrasnu boju i počeli smo se uspinjati prema mjestu Sauris di Sotto koje je prekrasno. Sve je puno drveno-kamenih toplih kučica prvenstveno za zimske turiste, ali bilo ih je i sada. Interesantno je kako se vozite nekoliko 10-taka km po pustom krajoliku i onda naiđete na tako krasno selo udaljeno od nekog većeg mjesta 30-tak km.
Zatim je počeo uspon prema prva dva prijevoja na putu: Sella di Rioda 1800mnv i Sella di Razzo 1760mnv. Pa onda opet Sela Campigiotto 1790mnv.
Ovo su prijevoji sa kojih ne puca pogled daleko u daljinu na doline, ali je predivan pogled na ove Dolomitske vrhove. Zatim smo se spustili kroz 4-5 mjesta imena Cadore ovo, Cadore ono... ma šta god to značilo. Onda smo sa magistralne ceste, koja je puna prometa jer ide prema Cortini d'Ampezzo, skrenuli na uske i zavojite ceste, ali na žalost zbog mokrog kolnika nismo baš mogli uživati u vožnji po njima. Tu smo prošli kroz Passo Cibiana 1530mnv.
Trudili smo se dosta fotografirati radi lakšeg kasnijeg prisjećanja kuda smo prošli i gdje je što bilo viđeno, ali naravno da nije jednostavno svako malo stajati i slikati jer se gubi puno vremena, a za prvi dan plan je bio napraviti oko 600 km.
Dalje smo prošli nekoliko usamljenih kuća, ali sa krasno uređenim okolišem. I tako dolazimo do Passo Staulanza 1773mnv.
Nakon nekih 20-tak km sam pogriješio na skretanju za Passo Giau i za Cortinu, jer sam pratio znakove. Navigacija me vodila na pravu stranu, ali ju nisam poslušao jer sam mislio da sam možda nešto krivo ukucao. Kada smo se spustili u dolinu shvatio sam pogrešku, ali se nismo vraćali. Žao mi je jer sam na slikama vidio da je to baš krasan prijevoj, baš kao i Passo Falzarego po kojem smo se od Cortine trebali vratiti u ovu dolinu gdje smo sada bili. Nastavili smo prema mjestu Araba koje nas je toplo iznenadilo. Lijepo turističko mjesto, skijaško prije svega. Od Arabe smo se penjali na Passo Pordoi 2239mnv koje je bilo i najviši prijevoj dana. Na vrhu je sunce sjalo i kiša padala povremeno.
Kada smo se spuštali na drugu stranu počela je padati tuča i za koju sekundu između nogu je bilo dosta leda na sicu. Brzo je i stala, ali je doživljaj to doživjeti, možda ne baš i za ponoviti, ali....
Spustili smo se u jako lijepo mjesto Canazei, prepuno velikih drvenih hotela. Canazei i Araba su dva mjesta sa kojih se penje i skija na Passo Pordoi-u.
Lokalnom cestom smo se vozili prema Trentu gdje je bilo naše prvo noćenje. Prošli smo 595 km, a putni kompjuter kaže 9h 50min vožnje.
Cijena noćenja u B&B hotel Trento je bila 59€ plus 15€ doručak, boravišna pristojba 3€. Ukupno znači 77€ za dvoje.
Rezervaciju smo radili dan za dan tj. kada bi došli u smještaj rezervirali bi za drugi dan. Uvjeti su bili soba sa dva odvojena kreveta, sa vlastitom kupaonicom, doručak i da su motori u blizini. Motore smo vezali dodatnim lancem sa lokotom.
Trento, Madonna di Campiglio, Passo del Tonale, Aprica, St.Moritz, Chur, Schwyz
Buđenje oko 8, doručak, spremanje stvari i polazak do 10h. Otprilike tako su izgledala sva jutra na putovanju.
Prvo smo gledali da nađemo benzinsku jer smo bili na dobroj rezervi. Prošli smo oko 350 km jučer i danas još 20 dok nismo natankali. Skuteri nam iznimno malo troše po brdima, negdje između 3.2-3.5 l/100km. Nervozni smo naravno dok smo na rezervi, ali ja to uspijevam sakriti, ali Mile baš i ne :-)
Krenuli smo malo obilazno prema Švicarskoj jer sam napravio plan da vidimo Madonnu di Campiglio o kojoj smo puno čuli gledajući skijanje na TV-u. Mjesto je stvarno prekrasno, turističko, ali put do tamo nas je ostavljao bez daha, u stvari pogled na Dolomite. Ti vrhovi su stvarno prekrasni.
Stali smo u Madonni i prošetali se. Sezona je tek završila (skijaška), a oni sve uređuju kao da će uskoro početi. Tražili smo u mjestu suvenirnicu da kupimo magnete za frižider, ali ih nismo uspjeli naći. Ima svakakvih suvenira, ali mi nismo sa autom pa baš i nemamo mjesta za nešto veće od magneta.
Madonna di Campiglio 1524mnv
Iako samo mjesto i nije na vrhu planine, na prijevoju nismo uspjeli naići na podatak o imenu i visini prijevoja, vjerojatno 1600-1700m.
Evo dokaz da sam bio tamo:-)
Na samom prijevoju još nekoliko fotografija.
Tada smo se počeli spuštati i plan je bio ići preko Passo Tonale, Passo Gavia, Bormio, Livigno i onda ući u Švicarsku preko jedne brane na jezeru Livigno. No zbog snijega zatvorenim prijevojima morali smo produžiti drugom rutom gdje smo također prošli kroz prekrasne predjele.
Passo del Tonale 1884mnv se nalazi na putu prema graničnom prijelazu Campocologno. Na Passo del Tonale smo malo odmorili i razgledali vojni muzej.
Pa kad me netko pita do koliko godina se može voziti motor....kao npr. ovaj Švicarac na R-motoru sa svojih 55-60g, a i nije baš došao polako. Vidi se da čovjek još uvijek uživa i da mu nije problem voziti se pogrbljen na "ležaljki".
U kadar mi je dva puta uletio motor koji mi je želja da bude kao nasljednik Bijelka.
A Mile, kao pravi vojnik, prima se za srce na spomeniku iznad vojnog muzeja.
Nastavili smo prema Švicarskoj, a ja sam zaboravio isključiti internet na mobitelu sve dok nismo stali na jednom lijepom mjesto na brdu. Navigacija mi je bila uključena i brzo mi potrošila nekoliko MB za koje sam tek drugi dan saznao koliko, cca 150kn.
Švicarska je malo urednija od Italije i vidi se da se više poštivaju pravila u prometu. Vidi se i drugačije ponašanje prema prirodi, kućama....
Nakon 30-tak km došli smo na Passo del Bernina 2330 mnv gdje nas je dočekalo iznenađenje u obliku količine snijega.
Nije da to nije velika visina 2330mnv, ali ga stvarno ima puno....za ovo doba godine. Oni koji putuju u ljetnim mjesecima preko prijevoja znaju da i na nižim visinama zna biti snijega, a poneki prijevoji se niti ne otvaraju prije 1.6.
Tu smo naišli i na ovo zanimljivo prometalo.
Bračni par iz Nizozemske osvaja Europu :-)
Cesta je bila skroz čista i suha i bajkeri koji poznaju te vrhove stvarno dobro "peglaju" te zavoje. Mi smo bili rezervirani jer je još daleki put bio pred nama.
Nismo htjeli ići švicarskim autoputevima nego lokalnim cestama što je totalni promašaj. Istina da smo vidjeli neka mjesta, ali onako u prolazu, ali mišljenja sam da ću drugi puta ići autoputom. Vidjeli smo St.Moritz, Chur, ali zato izgubili jako, jako puno vremena. Kao prvo, svako malo su nekakvi radovi, ograničenja brzina su konstantna, kamera ima kao rasvjetnih stupova i baš nismo uspjeli vidjeti puno od Švicarske kao što smo naumili. Plan je bio obići i Liechtenstein, ali zbog spore vožnje i gubitka vremena smo odustali. Često smo uz cestu nailazili na vodopade sa stijena od topljenja snijega sa planina.
Imamo samo nekoliko slika sa te dionice jer nismo puno stajali da ne dođemo prekasno kod naših domaćina.
Drugi dan puta, 460km.
Uz pomoć navigacije smo uspjeli pronaći smještaj koji nam je Mile organizirao kod svojih prijatelja. Doček je bio kao da dolaze neki ministri, a ne mi. Skutere smo smjestili u garažu i otišli u njihov stan gdje nas je dočekao puni meni.
Bilo mi je neugodno slikati puni stol, ali stvarno su se potrudili. Nakon večere smo dugo ostali budni i pričali o svojim pothvatima sa skuterima i kuda planiramo dalje sve dok nas san nije natjerao na spavanje.
Ovo je bilo najjeftinije noćenje 0 € :-)
Schwyz, Brunnen, Luzern, Bern, Geneve, Lyon ( 500km - 11h)
Prvi plan je bio da posjetimo Luzern, Basel, Bern i da noćimo kod Luzane uz Ženevsko jezero pa drugi dan Ženeva, Lyon i naći smještaj kod Saint-Etienna. Kada smo vidjeli da smještaja nema ispod 150€ onda smo odmah odustali i gledali kako da se dočepamo Francuske i "jeftinog" smještaja.
Ujutro se nismo htjeli rano buditi jer nismo znali običaje domaćina. Probudili smo se negdje oko pola 8 uz glas iz dnevnog boravka: "Ustaj vojsko"!!!!
Tako smo se probudili uz osmijeh na licu kakav u vojsci nismo nikada imali. Ali ovo nam je bilo jako simpatično. Kada smo ustali u blagovaonici nas je već čekao puni stol sa raznom domaćom, a i sa HR hranom koju oni gore koriste. Zanimljivo je kada vidite hrvatske proizvode u stranoj zemlji.
Pokazali smo svu raskoš naše dobrote i zahvalnosti na takvom gostoprimstvu i skoro sve smo pojeli. A ostatak mesa i špeka smo dobili zamotano u foliju da imamo za po putu! Takvoga domaćina svakome preporučam.
Naš vojskovođa Ive.
Vrh (zaboravio sam ime) na kojemu, kaže Ive, da od kada je on u Švicarskoj još nikada nije bio bez snijega u bilo kojem dijelu godine.
Domaćin nas je odveo do jezera Luzern gdje smo se poslikali i srdačno pozdravili i zahvalili se na svemu.
Hvala gosp. Ivi i gospođi Marici na svemu!!!!
I još na rastanku nam svakome poklone dva "švicarska" nožića.
Tu smo se rastali i mi smo nastavili cesticom uz samo jezero okolo do Luzerna. Cesta, kao i sve druge, puna nekakvih radova i jako spora zbog mnoštva kuća uz nju. Ograničenje je konstantno 40-50km/h. Kada smo točili gorivo, mislim da nam je potrošnja bila jedva 3 litre.
Takvom vožnjom smo polako stigli do Luzerna i htjeli parkirati u centru gdje sam na google mapsu vidio da se parkiraju motori i bicikli. Nismo uspjeli naći mjesta pa smo stali na nogostup, gdje su i drugi parkirali, nekoliko ulica dalje.
Prošetali smo kroz prekrasan centar, kupili suvenire i nastavili dalje jer nas je čekao još dug put pogotovo po ovim ograničenjima. Još nekoliko zanimljivih slika...
Trolejbus sa prikolicom!!!!
Bern smo prošli samo na brzinu i nastavili prema Ženevskom jezeru sa dosta lutanja jer svi putokazi samo usmjeravaju na autoput, a navigaciju nisam koristio jer je roaming strašno skup u Švicarskoj. Nismo htjeli plaćati vinjete kada ih nismo do sada uzimali, a 50 franaka je malo puno za 150-200 km koliko smo još trebali proći po Švicarskoj. Iako smo poslije rekli da smo možda i trebali jer po lokalnim cestama nismo gotovo ništa vidjeli jer nismo vozili po planinskim predjelima, a po nizinskim smo samo gledali na km/h da nas ne snime silne kamere. U Bernu me je dva puta snimila kamera, ali sprijeda i to pri brzini od 56-57 km/h, a znam da mi km/h laže sigurno 5, kaj bi značilo da na 51-52 već kamere slikaju i šalju kazne. Nama fala Bogu ništa nije stiglo na kućnu adresu.
Kao Bern tako i Luzanu smo samo prošli i zaustavili se u Ženevi.
"Posuđeno s interneta" o fontani.
Jet d'Eau nastala je 1886. godine i to, kao i mnoge druge slavne znamenitosti, potpuno slučajno. Naime, ondje se gradila hidro centrala, a zbog povremenog prevelikog tlaka izgrađen je sigurnosni ventil, odnosno današnji Jet d'Eau. Kada bi tlak previše porastao, voda bi bila puštena u zrak, no znatno niže nego što je to slučaj danas. Stanovnici i turisti ubrzo su zavoljeli zanimljivu fontanu, koja je do danas postala najpoznatiji gradski simbol. Fontana je nekoliko puta unaprijeđivana, odnosno povećavana, posljednji put 1951. godine. Otada goleme pumpe brzinom od 200 kilometara na sat vodu 'ispaljuju' do 140 metara u zrak! Svake sekunde kroz Jet d'Eau protječe čak 500 litara vode.
* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:https://www.putovnica.net/odredista/svicarska/zeneva/sto-posjetiti-znamenitosti-u-zenevi/jet-d
Zanimljivo je da se u centru na jezeru ljudi kupaju, a tek je 17.5. A još zanimljivije je i da je ta plaža nudistička, kaj sam primijetio tek doma kada sam pregledavao slike na većem ekranu (probajte zoomirat :-) ).
Ženeva je jako skupa i nakon kupovine suvenira i sokova na kioscima nastavili smo prema Francuskoj. Već je padao mrak i kada smo ušli u Francusku, skrenuli smo ubrzo na autocestu kojih 100 km i taj čas došli do smještaja. Platili smo jako skupo ovu dionicu, ako se ne varam oko 20 € svaki. Ova spora vožnja po Švicarskoj, a 500 km nije malo, nas je jako iscrpila i brzo smo išli spavati u jednom od dva najlošija smještaja na ovome putu. Hotel Le Bel Air cijena za dvije osobe 60 € plus doručak 12 i bor. pristojba 4, znači ukupno 76 € za dvije osobe.
Lyon - Saint Etienne - Clermont Ferrand (225km - 5h)
Motore smo imali u zaključanom dvorištu hotela La Bel Air pa smo lijepo i mirno spavali. Smještaj nije baš za pohvalu kao niti doručak u kojem smo dobili dječje radosti sa nedovoljnom količinom kruha. Dobili čaj i kavu. Sokova ili kroasana naravno da nema. U centralnom djelu Lyona je dosta skuplji smještaj pa smo odlučili ušparati 20-30€, ali nismo očekivali da će i smještaj biti dosta lošiji već smo očekivali da je cijena niža pošto je na rubu grada .
Dobro, bez suza smo se spakirali i krenuli u Lyon. Hotel ne budemo arhivirali u sjećanje. O Lyonu (populacija 1.750 000) nisam imao puno informacija pa smo bili dosta oduševljeni gradom. Treći po veličini u Francuskoj. Lijep, miran, a jako velik grad. Sparkirali smo se u centru i krenuli u šetnju. Bilo je dosta vruće, a mi u moto odjeći smo propješačili više od 5km uzbrdo i nizbrdo. Bili smo oko 3 sata u Lyonu, a mislim da bi se isplatilo tamo otići na nekoliko dana da se bolje upozna grad. (možda jednoga dana)
Sparkirali smo se u blizini rijeke uz bolnicu Saint Joseph, računajući da će biti sigurno. Bilo je označenih parkinga, ali smo imali hranu u motorima pa smo htjeli u hlad, kojega smo nakon kraćeg traženja pronašli. Pristojni Balkanci :-)
Večer prije sam malo proguglao o znamenitostima Lyona i pronašao par zanimljivosti, koje smo i uspjeli obići.
Na brdu se vidi katedrala (a kako bi se zvala u Francuskoj???) Notre Dame, naravno. Nije izgledala tako daleko niti visoko na brdu dok nismo krenuli...
Prekrasno zdanje javnih bazena, vjerojatno je ovdje bilo nekakvo prvenstvo pa se napravilo kak Bog zapovijeda.
Prošli smo kroz jedan trg koji je veći od nekoliko nogometnih igrališta, Place Bellecour.
Zanimljivo je bilo kako je cijeli trg imao podlogu kao na teniskim terenima, crveni drobljeni kamen, ciglu ili što već to je. Pitao sam se kako se to može oprati, tj. kako se snijeg po tome čisti, a da se cijeli trg ne "oguli"?!😮
Nekoliko "Bandićevih" fontana. (jedna neispravna😛)
Rijeka Rhone, a i regija se zove njenim imenom: Auvergne-Rhone-Alpes
Sudnica.
Katedrala Saint Jean Baptiste.
Pogled unazad u dolinu, kada smo napravili pauzu u jednom lijepom parkiću pri penjanju prema katedrali Notre Dame.
Pri usponu smo naišli na lijepi rimski teatar.
I napokon stigli do vrha, ali isplatilo se. Prekrasna je katedrala Notre Dame.
Kao i sve građevine u gradovima, tako i ova ima u blizini druge zgrade pa se ne može lijepo uslikati.
Ispred katedrale smo sreli jednoga dragoga znanca pa smo se slikali sa njim. Papa Ivan Pavao II
Pogled iza katedrale na grad je prekrasan. Jako ravan grad kada se gleda odavdje, ali kada smo dolazili nije nam tako djelovao. Malo se poslikali, kupili suvenire i krećemo nazad do motora.
Kada smo se spuštali prema rijeci primijetili smo da nas je netko fotografirao👀
Bilo nam je lijepo u Lyonu i mislim da ću se tamo opet vratiti 👫
Nastavili smo poslije izlaska iz grada po solidnoj lokalnoj cesti do grada Saint Etienne, koji mi je poznat samo iz nogometnih priča.
I o ovom gradu nisam puno znao, tj. ništa, onako totalno nepripremljeni "za nastavu" ušli smo u grad. Sparkirali smo se uz jednu manju crkvicu gdje su bili i drugi motori i pitali jednoga, koji je bio na odlasku sa svojim "opasnim" motorom Aprilia Shiver, jer je još samo jedan skuter ostao, da li je dozvoljeno tu parkirati, na što je on samo potvrdno klimnuo glavom jer se vjerojatno baš ne snalazi sa stranim jezikom. Pogledao je naše tablice i ja sam mu samo rekao Kroejša, na što je on nešto progovorio na francuskom, pa sam ja ponovio Kroatia, i tada je shvatio. Onda je u čudu pitao kao "na tome"??? Odlazio je i još koji puta pogledao prema nama i klimao glavom, u stilu "niste normalni".
Eto, kakav domaćin, umjesto da nas je počastio sa pićem🍻.
Ostavili smo motore, pardon skutere, i na njima jakne i kacigu jer je bilo pakleno vruće, oko 32 C.
Prekrasan, topli, manji gradić, mislim oko 200 000 stanovnika. Puno parkova, zelenila, gdje se svi skrivaju od sunca.
Jedna zanimljiva klupa koja se okreće po potrebi (valjda kako sunce dolazi)
Gradska vijećnica.
Nismo se dugo zadržavali jer je za popodne najavljena kiša, iako to nije bilo baš vidljivo po prekrasnom nebu i suncu koje prži, a trebalo je još dosta proći do Clermont Ferranda gdje smo rezervirali smještaj. Nismo htjeli pretjerivati sa puno km danas jer smo željeli u miru polako razgledati Lyon. Iako se i ovo na kraju pokazalo kao puno km.
Stali smo po putu nešto pojesti i slikali lijepu i poželjnu uokvirenu sliku na zidu😃
Vozili smo po jako uskim seoskim putevima kuda nas je navigacija vodila, a Mile šizio zbog toga, sve do prekrasnih prijevoja gdje smo jako uživali, e tu je Mile već imao osmijeh na licu😄. Prijevoji nižih nadmorskih visina, 1200-1300m, ali kroz šumoviti nacionalni park gdje je bilo prekrasno voziti cestom D996.
Kako smo se približavali Clermontu, tako su se pojavljivali oblaci i počela je kiša. Odjurili smo u hotel na tuširanje i sušenje odjeće. Taman se kiša smirila pa smo otišli u šetnju i u McDonalds pojesti bilo kaj jer smo bili pregladnili.
Spavali smo u hotelu Clermont Estaing za cijenu noćenja 59€ plus 9,5€ doručak i 2€ boravišna pristojba = 71,5€ za dvije osobe. Hotel je bio lijep i uredan, ali naša soba baš nije bila zadovoljavajuća. Tuš u kupaonici je bez kade, tj, tuširaš se i šprica po školjki, wc papiru, a voda odlazi u sifon na podu. Cijela kupaonica je bila u onim plastičnim podovima slično linoleumu, a zidovi plastični kao na brodu. Krevet i ostalo je bilo ok i dobro smo se naspavali.
Već se skupilo dosta sati vožnje i dosta km.
Danas smo prošli oko 230km. Putno računalo nakon 20h okrene i počinje od nule, a pređeni km nakon 999 krenu od nule, znači do sada smo prošli 1769km u 32h vožnje, a tek 4 dana na putu.....prosjek 8h "jahanja", 440km dnevno. Udaljenost je to kao od Zagreba do Salzburga ili do Mostara za usporedbu....pa tako svaki dan....
Penjanje započinje po plastičnim stepenicama ili pored po pijesku gdje noge tonu po 20-30 cm. Naravno da smo se penjali po stepenicama jer smo bili u moto odjeći i čizmama.
Na doljnjoj slici se vidi kako vjetar podiže pjesak nekoliko centimetara i baca ga prema kopnu.
Grad je jako lijepo održavan i sve je čisto
Ono malo ljudi kaj je ostalo u gradu potražili su zelenu površinu i hlad ili sunce da provedu dan na svoj način.
Ova zadnja slika je po preporuci googla kao vrt palmi. Ok reko, ima palmi, ali baš da ih ima puno i nema. Ali lijepi park u svakom slučaju. Nisam znao, ali u blizini se nalazi stadion NK Bilbaa koji jako lijepo izgleda (bar na slikama) pa smo ostali uskraćeni za to.
Dosta smo vremena potrošili i u nastavku dana smo izostavili nekoliko zanimljivosti koje smo planirali jer smo imali još 300km pred sobom.
U planu je bila Pamplona, poznata po njihovom festivalu utrke sa bikovima po ulicama gdje mnogi stradaju, sa prekrasnom arenom za borbu bikova i mnogim parkovima, a Pamplonu još zovu zeleni grad.
Mislili smo i proći nekoliko lijepih jezera sa krasnim vodopadima...ali morali smo se zadovoljiti sa ovime kaj smo vidjeli. Put do Zaragoze je kao da vozite po pustinji. Takva suha područja, jako slabo naseljena, a promet rijedak. Taj dan bilo je vruće - do 36 stupnjeva. Jedva smo dočekali da dođemo u hotel i da se istuširamo.
Smještaj smo rezervirali u hotelu Eurostar Boston za cijenu 60€ sa doručkom. Hotel je imao i podzemne garaže, ali nismo htjeli to plaćati. Napravili smo krug oko hotela, pogledali ulaz u garažu i naravno uspjeli smo se prošvercati i parkirali smo u garažu pored čuvara da nam ima skutere na oku😀. Naravno da oni neznaju da nismo platili parking.
Ovo je bio najbolji smještaj na ovom putovanju, a mislim da je bio najjeftiniji.
Švedski stol koji nas je dočekao ujutro za doručak.
A nakon tuširanja, primio sam se medicinskog posla. Ipak sam ja bio u sanitetu u vojsci😉
Na gornjoj slici se vidi kako mi je naotekla šaka.
Za danas dosta posla, a i 450km po ovoj vrućini je puno za otpeljat.
Za danas možda nije puno kilometara, ali pri temperaturama preko 30 stupnjeva sve je puno.
Otišli smo u grad i razgledali zanimljivosti.
Najdraže mi je kada dođem u neki grad ili negdje do neke znamenitosti i onda kada ju želim pogledati 90% je prekrivena skelama tako da ju ne mogu vidjeti i uživati u pogledu, a ne može se niti slikati za uspomenu😫
Uglavnom ovo je Catedral del Salvador Zaragoza.
Najčešće prometalo u Španjolskoj u gradovima je definitivno skuter ili motor. Rekao bih da ih ima oko 25% ukupno od svih vozila. Mislio sam da Talijani voze puno motora, ali Španjolci definitivno ne zaostaju. Mislim na gradove, na otvorenoj cesti gotovo da nema niti jedan. Na magistralnim cestama ima više stranih tablica nego njihovih.
Basilica de Nuestra Senora de Pilar.
Toliko je velika da ne stane cijela u široki kadar fotoaparata zbog visokih tornjeva iako smo imali dosta mjesta da se udaljimo od nje. Unutra izgleda jednako impresivno kao i izvana. Bazilika se nalazi na istoimenom Trgu pilar gdje se nalazi i Rimski forum.
Pored se nalazi stara crkva San Juan de los Panetes.
Nisam zapamtio što je ovo...ali pretpostavljam nekakav moderno izgrađeni muzej. Ali znam da je pored javni wc😁
Na tom glavnom trgu se nalazi i gradska vijećnica.
A uz Rimski forum se nalazi kip Cezara Augusta koji je valjda bio glavni baja u ono vrijeme.
Iako Zaragoza nije na obali, kada se vide palme nekako sugerira na morsko podneblje.
U Zaragozi je već bilo puno više turista nego u Bilbau iako ne bih rekao da Bilbao nije zanimljiv za posjetiti. Zaragoza je više stari grad (700 000 stanovnika) pa vjerojatno i više privlačna turistima.
Zadržali smo se relativno dugo, ali opet premalo u Zaragozi. Bili smo do 13h i nakon povratka u hotel i presvlačenja krenuli smo oko 14h i jurili za Barcelonu uz kratke pauze za odmor tako da što prije dođemo.
Barcelona spremi se za nas😎😉.
Smještaj smo pronašli 28km od centra tj. mjesta gdje smo se parkirali u gradu pri obilasku.
B&B hotel Barcelona Rubi je hotel u kojem smo noćili. Cijena smještaja bila je sa svim davanjima i doručkom 102€.
Raspremili smo se i odjurili u grad u civilnoj odjeći prije mraka. Navigacija je rekla 28km, 39min. Uglavnom je vožnja po 4 ili 5 traka u jednom smjeru. Vozili smo normalno po svim trakama ili po sredini između auta i stigli za manje od 20min. Nevjerojatna vožnja😀, kao po svome gradu.
Sparkirali smo se i označili na googlu mjesto parkiranja jer su tamo sve ulice gotovo iste.
Slika u prilog da vidite o čemu govorim kaj se tiče ulica. Mi smo se sparkirali u blizini oznake "Encants" na karti. Gužve u to vrijeme (18h) su ogromne. Prvo smo krenuli prema La Sagrada Familia.
Kada bi netko tako nešto nacrtao na papiru, ja bih rekao da je to veliki talent, ali sagraditi tako nešto, to je gotovo nevjerojatno. Na slikama izgleda mirno, jednostavno, ali uživo izgleda tako zaigrano, lijepo, moćno, ma toliko posebno da ne mogu to riječima opisati. Znao sam da je velika, da je posebna, ali stvarno da je tako drugačija i tako lijepa nisam pomišljao. A njezina gradnja će trajati bar još 100 godina, kako kažu graditelji koji rade prema planu Antonia Gaudia.
Na žalost nismo mogli ući jer su bili manji radovi unutar crkve kao i izvana. Slikao sam taman kamion kako izlazi iz crkve pa se može dobro usporediti koliko je velika.
Obišli smo je sa sve četiri strane i otišli pogledati Gaudijevu kuću i bolnicu koju je on dizajnirao. Kuću nismo uspjeli pronaći, a bolnicu jesmo.
Slijedeća slika je 100-tinjak metara dalje i pogled prema bolnici. Bilo je jako puno policije i vojske oko svih znamenitosti.
Vratili smo se do Sagrada Familia gdje smo kupili brdo magneta i drugih suvenira i još jednom se poslikali.
Mile me slikao da imam sliku za poslati kući....
I drugu sliku sa zamotanom rukom koju ću im pokazati kad se vratimo.
Vratili smo se do motora i otpeljali kojih 2km dalje da ne gubimo vrijeme hodajući jer je Barcelona stvarno ogromna (3 200 000 stanovnika sa okolnim područjem)
Parkirali smo se uz poznati Slavoluk pobjede (Arc de Triomf)
Kada smo prolazili pored slavoluka neka klinka me žicala eur. Kada sam rekao da nemam lupila me po glavi otraga. Okrenuo sam se, a ona je pobjegla u društvo ostalih klinaca 15-godišnjaka.
Koja bahatost. Nakon toga smo produžili prema katedrali Barcelone.
Ulice su jako romantične i ima jako lijepih mjesta, jedino što je prevelika gužva pa se gubi ta romantika kojom grad odiše.
Nastavili smo dalje prema Trgu Catalunje ( Placa de Catalunya )
Zanimljiv okomit ogroman termometar.
Iako smo i motorom skratili hodanje, noge su nam "otpadale". Nismo imali više snage za dalje. Kasnije sam saznao da je Gaudieva kuća koja je označena na karti njegova gdje je živio, a ne koju je sagradio, tako da mi je baš žao da to nismo vidjeli, kao niti što nismo došli do obale niti do stadiona FC Barcelone bar da se uslikamo....i mnoge druge stvari. A kako kažu ljudi, treba nešto ostaviti da se ima razlog ponovo vratiti u taj grad. Par slika Gaudieve kuće koju nismo našli jer se nalazi pod imenom kuća Battlo.
Vratili smo se do motora i otišli preumorni spavati.
Napravili smo oko 350km danas. Motori su nas odlično služili, a pogotovo u gradu jer se uklopimo kao lokalci.
Na izlasku iz Barcelone smo krenuli autoputom da ne gubimo puno vremena u gradu. Relativno brzo smo došli do Andore. Andora je lijepa, uredna i puna ljudi. Vjerojatno i zato kaj je duty free zona pa Španjolci i Francuze idu tamo u šoping. Na izlasku iz Andore u obadva smjera se pregledavaju auti. Ne znam da li je to carina ili policija ili oboje. Mi na motorima nismo im zanimljivi i samo prolazimo pored njih. U Andori smo se popeli na jedan prijevoj gdje se inače vozi neka biciklistička utrka jer je puno znakova pored ceste da znaju koliko imaju još do vrha i da znaju jačinu uspona....sva sreća ovaj puta ih nije bilo. Andora nije baš zelena država, a razlog je i taj kaj je cijela iznad 1000mnv, a većinom i preko 1500mnv. Mi smo se popeli na vrh 2302mnv koji se spušta nazad u Španjolsku, ali neasfaltiranim putem. Mi smo se naravno vratili istim putem i produžili za Francusku.
Čovjek je stao sa kamperom na parkiralištu uz cestu i izvadio vreću i uživao na čistom zraku i snu.
Oznake uz cestu.
Kada smo se spustili u grad nastavili smo na drugu stranu prema Francuskoj i ponovo se popeli na 2408mnv. Andora je mala, ali za motoriste je prekrasna i može se po njoj izgubiti nekoliko sati ako bi se išlo na više vrhova....mi smo skrenuli samo na jedan i potrošili prekrasna 3 sata.
Nakon Andore jako strmo i opasno spuštanje i nastavak za Carcassonne. U tom gradu se nalazi prekrasan grad-utvrda. To smo planirali za sutra ujutro za obilazak. Navigacija me u Carcassonneu krivo navodila i tjerala me u jednosmjernu ulicu i kada nisam skrenuo već nastavio i planirao skrenuti u prvu slijedeću jedan lokalac je sišao s rizola i išao me preticati taman u tom trenutku. Da nije potrubio loše bih se proveo jer nisam provjerio tj. nisam očekivao da će tako naglo i brzo krenuti i pokazati mi tko je gazda u tom gradu. Sva sreća pa sam dobro prošao. Mile mi je kasnije rekao da sam mu bio tako blizu da je mislio da se neću izvući jer je on to gledao sa pozicije iza mene, ali me nije mogao upozoriti. Tako je to kada samo na trenutak popusti koncentracija.
Spavanje smo rezervirali u jednom starijem hotelu Bristol, po cijeni od 72€ sa doručkom. Gospođa na recepciji je bila totalno neljubazna. Predvorje je izgledalo staro, ali nije davalo tako loš dojam kao kad smo ušli u sobu. Soba sa škripavim podom, zrak unutra je smrdio kao da soba nije otvarana nekoliko godina iako je bila čista i uredna sa namještajem iz drugog svj. rata. Već dugo nisam vidio takav ključ za sobu, kao kod nas kako imaju neki na svojim kletima u vinogradima. Uglavnom kada smo išli u šetnju jedva mi je stao u torbicu😏
Grad uopće ne izgleda privlačno ili smo mi bili u takvoj četvrti. Na ovome putu, na ovom mjestu nas je najviše bilo strah za motore iako su bili odmah ispred recepcije. Vezali smo ih lancem, iako to nismo baš u svakom mjestu radili. Danas smo napravili oko 420km.
Prvo smo planirali da u civilnoj odjeći odemo u utvrdu, ali smo se predomislili i otišli u moto odjeći samo da se više ne vraćamo... užas kakav hotel. Tako nešto treba odmah zatvoriti jer stvarno, osim doručka, nije za upotrebu... niti da je besplatan.
Nakon obilaska utvrde danas ne bi trebala biti pretjerano naporna vožnja od 300tinjak km, većinom po ravnim predjelima bez nekog uživanja u motoriranju po zavojima.
Utvrda nas se jako dojmila i preporučamo za obilazak. Totalna suprotnost od onoga kaj smo do sada vidjeli od grada.
Cijela ta rimska utvrda je napravljena tako da ima u biti dvostruke zidine. Navodno je bila neosvojiva u svoje vrijeme. Jako je lijepo sačuvana i lijepo ju održavaju. Unutar zidina je prekrasan gradić sa crkvicom i sve lijepo toplo uređeno uz opuštajuću atmosferu.
Nakon lijepo provedenih 2 sata napustili smo utvrdu pri temperaturi većoj od 30 stupnjeva.
Vozeći prema smještaju odlučili smo da nakon dva sata vožnje stanemo u Montpellieru i potražimo osvježenje. U prvom planu je bio posjet, ali smo mislili da će nam biti premalo vremena da ga posjetimo pa smo odustali i na kraju ipak stali. Super da jesmo jer je grad prekrasan. Bili smo sigurno 3 sata i uživali.
U gradu je poznati stari Aquadukt koji je opskrbljivao grad iz izvora udaljenog 14km.
Parkirali smo u njegovom podnožju, osvježili se sa kavom i vodom i krenuli u grad.
Na kraju aquadukta sada se nalazi prekrasan park gdje smo malo uživali u hladovini.
Iz parka se prolazi kroz "trijumfalna vrata" u grad.
Ulice, kafići, zgrade, sve je simpatično, romantično uređeno. Imaju predivne tramvaje po kojima su prepoznati i super ukusan sladoled😀
Zanimljivo riešenje boutiquea za izlog na ulici.
Male i uske ulice su jako lijepo iskorištene.
Krava je gurnula glavu u hlad i nada se vodi sa hidranta.
Najveći i glavni trg gdje smo jeli sladoled i naravno nismo ga slikali.
Jako su nepažljivi građevinski radnici pa im ponekad nešto zapne u zidu, a oni samo nastave zidati i žbukati dalje.😉😎
Zanimljivo napravljena fasada sa pravim prozorima, ali sa nacrtanim terasama i ostalim detaljima. Do sada tako nešto još nisam vidio nigdje ili nisam primijetio. Zanimljiv grad od kakvih 300000 stanovnika.
Ruka je sve manje naotečena💪.
Drago nam je kaj smo vidjeli i taj grad i nastavljamo dalje prema Aix En Provence i propuštamo Arles i Avignon za neka druga vremena.
Stali smo još nekoliko puta jer je vrućina bila oko 35 stupnjeva bez obzira kaj je već bilo oko 7 navečer.
Stisli smo se u mali hlad i malo oprali ljubimce.
Rezervirali smo hotel u blizini autoceste jer nismo htjeli ulaziti u Marseille zbog gubitka vremena pošto smo planirali u slijedeća dva dana doći do Zagreba.
Kada smo se sparkirali kod hotela primijetili smo da se na njegovom motoru počela guma kao odljepljivati jer je kao prerezana negdje na cesti. Isti slučaj sam i ja imao na dvije različite gume i odmah sam ih mijenjao, ali mi imamo još preko 1200 km do kuće.
Pitao sam Milea da li želi tj. predložio sam da idemo promijeniti gumu u Marseille, ali je on odlučio da mu bude izdržala do doma. Čak je drugi dan prilikom stajanja na jednom semaforu kada je provjeravao sa motora nagnuvši se u stranu da li je guma ok i pao tj. spustio motor na stranu. Gotovo da nema vidljivih ogrebotina.
Današnji plan je bio 300km, a mi smo napravili skoro 400km. Smještaj je bio u hotelu Ibis-Aix En Provence, a cijena je bila 85€ sa doručkom.
Imali smo i bazen, ali Mile je bio preumoran pa se nismo okupali.
Pogled iz sobe na motore. Dvorište se zatvara po noći tako da motore nismo vezali.
Nica, tj.uvala pored, ali spada u okrug grada.
Kraj petog mjeseca je, a plaže dobro popunjene. Ovdje se baš vidi da ljudi imaju previše novaca. Uopće me se nije dojmilo ovo područje. Jednostavno tu žive ljudi koji imaju previše novaca i previše vremena, a gosti su oni koji opet imaju previše novaca i moraju biti viđeni. Možda sam u krivu, ali meni je tu bilo skroz bezveze. Nastavili smo dalje puževim korakom prema Monte Carlu. Ulazak u Monte Carlo je kroz zgradu,tj. stijenu kružno nekoliko etaža i izbijamo točno kod stadiona FC Monaca. Sparkirali smo se odmah do stadiona i krenuli u šetnju. Monaco i Monte Carlo izgledaju kao predivno uređeni gradovi i kao da su ih sterilizirali. Tamo kao da trava mora stajati pod određenim kutom. Ali ovdje je nekako bila toplija atmosfera. Bilo je bezbroj turista. Jedva se kretalo, a kad smo došli bliže shvatili smo i zašto. Ovaj vikend se vozi VN Monaca, a uz formulu uvijek ide brdo pratitelja. Nismo mogli prići blizu MC jer je sve bilo zatvoreno i vozio se slobodni trening (bio je četvrtak). Popeli smo se u grad i uživali u pogledu i predivnim kućama i Kneževoj Palači.
Da, ova zgrada koja izgleda kao nekakav luksuzni hotel je stadion. Sve je kao da je jučer pofarbano. Boje su dosta izražajne kao da tu boje ne blijede na cesti, zgradama...
Kneževina Monaco, a Prinčeva Palača.
Čitao sam malo o Monacu. Kaže Wikipedija da je Monaco država, a i glavni grad. A Monte Carlo je područje u Monacu. Ja to nisam znao. Mislio sam da je Monaco država grad, a Monte Carlo da je grad u Francuskoj, naravno u blizini Monaca.
Prinčeva palača je smještena, kako i priliči princu, na brdu koje gleda na dvije strane, Monte Carlo i Monaco (područje male marine i stadiona s hotelima i ostalim luxuznim zgradama),
To je pogled na jednu stranu. Cijelo područje na brdu je prekrasno uređeno, kao stari grad, ali moderan. Večina zgrada ima na krovovima i terasama zelenilo, travu i drveće.
Katedrala Monaco. Uređena izvana i iznutra kao i cijelo područje, bogato.
Kada se izađe iz katedrale preko puta je botanički vrt i pogled na otvoreno more.
Jedna lijepa kamena kuća ima zelenila za dva hotela. Vjerojatno neki bitan vlasnik jer cijelo to područje nema baš puno praznog neizgrađenog zemljišta.
Pogled prema palači i ljudima koji stoje uz ogradu i gledaju trening F1, jer dolje niže se ne može gledati. Postavili su 3 metra visoke ograde. Ali valjda tu gore ne smiju, pa sam i ja koristio priliku za fotkat formulu.
Ograde da se nemre gledati.
Eto i jedan bogataš bez ukusa.
Poslije Monte Carla smo stali u McDonalds pojesti i krenuli prema Italiji, ali sjevernijom rutom, prema Torinu. Tu više nije bilo gužve i guštali smo u ganjanju do autoputa kod grada Alba. Već je pao mrak, natočili smo gorivo još jednom i po gasu 180km do smještaja u hotelu Master nekoliko kilometara prije grada Cremona. Cijena smještaja je bila 60€ plus 14€ za doručak koji nam nisu naplatili. Valjda su zaboravili. Smještaj je bio uredan, ali hladan i nije baš u nekom području. Napravili smo 600km danas. Legli smo spavati odmah, umorni od napornog dana.
Napravili smo u 11 dana, 10 noćenja 5311 km u 63 h vožnje. Bilo je dosta vožnje autoputom sa i bez naplata. Motori su nam u prosjeku potrošili oko 3.8 l/100 km. Nismo potrošili puno novaca jer nismo jeli po restoranima, a to je Mile naglasio kao najveću zamjerku meni na cijelom putu. Popravit ćemo to uskoro😏. Potrošili smo ukupno oko 1200€ svaki. Guma na njegovom motoru je izdržala. Male nezgode - povreda ruke, skoro sudar u Carcassonneu, pad Milea na stranu kad je provjeravao gumu, ostaju u pamćenju kao i kompletno predivno putovanje. Jedva čekamo neku novu avanturu, a ja se spremam sa Suzanom na novi put....već za dva dana😀👫
Pozdrav od Mile i Darija
Spustili smo se u jako lijepo mjesto Canazei, prepuno velikih drvenih hotela. Canazei i Araba su dva mjesta sa kojih se penje i skija na Passo Pordoi-u.
Lokalnom cestom smo se vozili prema Trentu gdje je bilo naše prvo noćenje. Prošli smo 595 km, a putni kompjuter kaže 9h 50min vožnje.
Cijena noćenja u B&B hotel Trento je bila 59€ plus 15€ doručak, boravišna pristojba 3€. Ukupno znači 77€ za dvoje.
Rezervaciju smo radili dan za dan tj. kada bi došli u smještaj rezervirali bi za drugi dan. Uvjeti su bili soba sa dva odvojena kreveta, sa vlastitom kupaonicom, doručak i da su motori u blizini. Motore smo vezali dodatnim lancem sa lokotom.
2.dan - noćenje Schwyz , SVI
Trento, Madonna di Campiglio, Passo del Tonale, Aprica, St.Moritz, Chur, Schwyz
Buđenje oko 8, doručak, spremanje stvari i polazak do 10h. Otprilike tako su izgledala sva jutra na putovanju.
Prvo smo gledali da nađemo benzinsku jer smo bili na dobroj rezervi. Prošli smo oko 350 km jučer i danas još 20 dok nismo natankali. Skuteri nam iznimno malo troše po brdima, negdje između 3.2-3.5 l/100km. Nervozni smo naravno dok smo na rezervi, ali ja to uspijevam sakriti, ali Mile baš i ne :-)
Krenuli smo malo obilazno prema Švicarskoj jer sam napravio plan da vidimo Madonnu di Campiglio o kojoj smo puno čuli gledajući skijanje na TV-u. Mjesto je stvarno prekrasno, turističko, ali put do tamo nas je ostavljao bez daha, u stvari pogled na Dolomite. Ti vrhovi su stvarno prekrasni.
Stali smo u Madonni i prošetali se. Sezona je tek završila (skijaška), a oni sve uređuju kao da će uskoro početi. Tražili smo u mjestu suvenirnicu da kupimo magnete za frižider, ali ih nismo uspjeli naći. Ima svakakvih suvenira, ali mi nismo sa autom pa baš i nemamo mjesta za nešto veće od magneta.
Madonna di Campiglio 1524mnv
Iako samo mjesto i nije na vrhu planine, na prijevoju nismo uspjeli naići na podatak o imenu i visini prijevoja, vjerojatno 1600-1700m.
Evo dokaz da sam bio tamo:-)
Na samom prijevoju još nekoliko fotografija.
Tada smo se počeli spuštati i plan je bio ići preko Passo Tonale, Passo Gavia, Bormio, Livigno i onda ući u Švicarsku preko jedne brane na jezeru Livigno. No zbog snijega zatvorenim prijevojima morali smo produžiti drugom rutom gdje smo također prošli kroz prekrasne predjele.
Passo del Tonale 1884mnv se nalazi na putu prema graničnom prijelazu Campocologno. Na Passo del Tonale smo malo odmorili i razgledali vojni muzej.
Pa kad me netko pita do koliko godina se može voziti motor....kao npr. ovaj Švicarac na R-motoru sa svojih 55-60g, a i nije baš došao polako. Vidi se da čovjek još uvijek uživa i da mu nije problem voziti se pogrbljen na "ležaljki".
U kadar mi je dva puta uletio motor koji mi je želja da bude kao nasljednik Bijelka.
A Mile, kao pravi vojnik, prima se za srce na spomeniku iznad vojnog muzeja.
Nastavili smo prema Švicarskoj, a ja sam zaboravio isključiti internet na mobitelu sve dok nismo stali na jednom lijepom mjesto na brdu. Navigacija mi je bila uključena i brzo mi potrošila nekoliko MB za koje sam tek drugi dan saznao koliko, cca 150kn.
Švicarska je malo urednija od Italije i vidi se da se više poštivaju pravila u prometu. Vidi se i drugačije ponašanje prema prirodi, kućama....
Nakon 30-tak km došli smo na Passo del Bernina 2330 mnv gdje nas je dočekalo iznenađenje u obliku količine snijega.
Nije da to nije velika visina 2330mnv, ali ga stvarno ima puno....za ovo doba godine. Oni koji putuju u ljetnim mjesecima preko prijevoja znaju da i na nižim visinama zna biti snijega, a poneki prijevoji se niti ne otvaraju prije 1.6.
Tu smo naišli i na ovo zanimljivo prometalo.
Bračni par iz Nizozemske osvaja Europu :-)
Cesta je bila skroz čista i suha i bajkeri koji poznaju te vrhove stvarno dobro "peglaju" te zavoje. Mi smo bili rezervirani jer je još daleki put bio pred nama.
Nismo htjeli ići švicarskim autoputevima nego lokalnim cestama što je totalni promašaj. Istina da smo vidjeli neka mjesta, ali onako u prolazu, ali mišljenja sam da ću drugi puta ići autoputom. Vidjeli smo St.Moritz, Chur, ali zato izgubili jako, jako puno vremena. Kao prvo, svako malo su nekakvi radovi, ograničenja brzina su konstantna, kamera ima kao rasvjetnih stupova i baš nismo uspjeli vidjeti puno od Švicarske kao što smo naumili. Plan je bio obići i Liechtenstein, ali zbog spore vožnje i gubitka vremena smo odustali. Često smo uz cestu nailazili na vodopade sa stijena od topljenja snijega sa planina.
Imamo samo nekoliko slika sa te dionice jer nismo puno stajali da ne dođemo prekasno kod naših domaćina.
Drugi dan puta, 460km.
Uz pomoć navigacije smo uspjeli pronaći smještaj koji nam je Mile organizirao kod svojih prijatelja. Doček je bio kao da dolaze neki ministri, a ne mi. Skutere smo smjestili u garažu i otišli u njihov stan gdje nas je dočekao puni meni.
Bilo mi je neugodno slikati puni stol, ali stvarno su se potrudili. Nakon večere smo dugo ostali budni i pričali o svojim pothvatima sa skuterima i kuda planiramo dalje sve dok nas san nije natjerao na spavanje.
Ovo je bilo najjeftinije noćenje 0 € :-)
3.dan - noćenje Lyon, FRA
Schwyz, Brunnen, Luzern, Bern, Geneve, Lyon ( 500km - 11h)
Prvi plan je bio da posjetimo Luzern, Basel, Bern i da noćimo kod Luzane uz Ženevsko jezero pa drugi dan Ženeva, Lyon i naći smještaj kod Saint-Etienna. Kada smo vidjeli da smještaja nema ispod 150€ onda smo odmah odustali i gledali kako da se dočepamo Francuske i "jeftinog" smještaja.
Ujutro se nismo htjeli rano buditi jer nismo znali običaje domaćina. Probudili smo se negdje oko pola 8 uz glas iz dnevnog boravka: "Ustaj vojsko"!!!!
Tako smo se probudili uz osmijeh na licu kakav u vojsci nismo nikada imali. Ali ovo nam je bilo jako simpatično. Kada smo ustali u blagovaonici nas je već čekao puni stol sa raznom domaćom, a i sa HR hranom koju oni gore koriste. Zanimljivo je kada vidite hrvatske proizvode u stranoj zemlji.
Pokazali smo svu raskoš naše dobrote i zahvalnosti na takvom gostoprimstvu i skoro sve smo pojeli. A ostatak mesa i špeka smo dobili zamotano u foliju da imamo za po putu! Takvoga domaćina svakome preporučam.
Naš vojskovođa Ive.
Vrh (zaboravio sam ime) na kojemu, kaže Ive, da od kada je on u Švicarskoj još nikada nije bio bez snijega u bilo kojem dijelu godine.
Domaćin nas je odveo do jezera Luzern gdje smo se poslikali i srdačno pozdravili i zahvalili se na svemu.
Hvala gosp. Ivi i gospođi Marici na svemu!!!!
I još na rastanku nam svakome poklone dva "švicarska" nožića.
Tu smo se rastali i mi smo nastavili cesticom uz samo jezero okolo do Luzerna. Cesta, kao i sve druge, puna nekakvih radova i jako spora zbog mnoštva kuća uz nju. Ograničenje je konstantno 40-50km/h. Kada smo točili gorivo, mislim da nam je potrošnja bila jedva 3 litre.
Takvom vožnjom smo polako stigli do Luzerna i htjeli parkirati u centru gdje sam na google mapsu vidio da se parkiraju motori i bicikli. Nismo uspjeli naći mjesta pa smo stali na nogostup, gdje su i drugi parkirali, nekoliko ulica dalje.
Prošetali smo kroz prekrasan centar, kupili suvenire i nastavili dalje jer nas je čekao još dug put pogotovo po ovim ograničenjima. Još nekoliko zanimljivih slika...
Trolejbus sa prikolicom!!!!
Bern smo prošli samo na brzinu i nastavili prema Ženevskom jezeru sa dosta lutanja jer svi putokazi samo usmjeravaju na autoput, a navigaciju nisam koristio jer je roaming strašno skup u Švicarskoj. Nismo htjeli plaćati vinjete kada ih nismo do sada uzimali, a 50 franaka je malo puno za 150-200 km koliko smo još trebali proći po Švicarskoj. Iako smo poslije rekli da smo možda i trebali jer po lokalnim cestama nismo gotovo ništa vidjeli jer nismo vozili po planinskim predjelima, a po nizinskim smo samo gledali na km/h da nas ne snime silne kamere. U Bernu me je dva puta snimila kamera, ali sprijeda i to pri brzini od 56-57 km/h, a znam da mi km/h laže sigurno 5, kaj bi značilo da na 51-52 već kamere slikaju i šalju kazne. Nama fala Bogu ništa nije stiglo na kućnu adresu.
Kao Bern tako i Luzanu smo samo prošli i zaustavili se u Ženevi.
"Posuđeno s interneta" o fontani.
Jet d'Eau nastala je 1886. godine i to, kao i mnoge druge slavne znamenitosti, potpuno slučajno. Naime, ondje se gradila hidro centrala, a zbog povremenog prevelikog tlaka izgrađen je sigurnosni ventil, odnosno današnji Jet d'Eau. Kada bi tlak previše porastao, voda bi bila puštena u zrak, no znatno niže nego što je to slučaj danas. Stanovnici i turisti ubrzo su zavoljeli zanimljivu fontanu, koja je do danas postala najpoznatiji gradski simbol. Fontana je nekoliko puta unaprijeđivana, odnosno povećavana, posljednji put 1951. godine. Otada goleme pumpe brzinom od 200 kilometara na sat vodu 'ispaljuju' do 140 metara u zrak! Svake sekunde kroz Jet d'Eau protječe čak 500 litara vode.
* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:https://www.putovnica.net/odredista/svicarska/zeneva/sto-posjetiti-znamenitosti-u-zenevi/jet-d
Zanimljivo je da se u centru na jezeru ljudi kupaju, a tek je 17.5. A još zanimljivije je i da je ta plaža nudistička, kaj sam primijetio tek doma kada sam pregledavao slike na većem ekranu (probajte zoomirat :-) ).
Ženeva je jako skupa i nakon kupovine suvenira i sokova na kioscima nastavili smo prema Francuskoj. Već je padao mrak i kada smo ušli u Francusku, skrenuli smo ubrzo na autocestu kojih 100 km i taj čas došli do smještaja. Platili smo jako skupo ovu dionicu, ako se ne varam oko 20 € svaki. Ova spora vožnja po Švicarskoj, a 500 km nije malo, nas je jako iscrpila i brzo smo išli spavati u jednom od dva najlošija smještaja na ovome putu. Hotel Le Bel Air cijena za dvije osobe 60 € plus doručak 12 i bor. pristojba 4, znači ukupno 76 € za dvije osobe.
4.dan - noćenje Clermont Ferrand FRA
Lyon - Saint Etienne - Clermont Ferrand (225km - 5h)
Motore smo imali u zaključanom dvorištu hotela La Bel Air pa smo lijepo i mirno spavali. Smještaj nije baš za pohvalu kao niti doručak u kojem smo dobili dječje radosti sa nedovoljnom količinom kruha. Dobili čaj i kavu. Sokova ili kroasana naravno da nema. U centralnom djelu Lyona je dosta skuplji smještaj pa smo odlučili ušparati 20-30€, ali nismo očekivali da će i smještaj biti dosta lošiji već smo očekivali da je cijena niža pošto je na rubu grada .
Dobro, bez suza smo se spakirali i krenuli u Lyon. Hotel ne budemo arhivirali u sjećanje. O Lyonu (populacija 1.750 000) nisam imao puno informacija pa smo bili dosta oduševljeni gradom. Treći po veličini u Francuskoj. Lijep, miran, a jako velik grad. Sparkirali smo se u centru i krenuli u šetnju. Bilo je dosta vruće, a mi u moto odjeći smo propješačili više od 5km uzbrdo i nizbrdo. Bili smo oko 3 sata u Lyonu, a mislim da bi se isplatilo tamo otići na nekoliko dana da se bolje upozna grad. (možda jednoga dana)
Sparkirali smo se u blizini rijeke uz bolnicu Saint Joseph, računajući da će biti sigurno. Bilo je označenih parkinga, ali smo imali hranu u motorima pa smo htjeli u hlad, kojega smo nakon kraćeg traženja pronašli. Pristojni Balkanci :-)
Večer prije sam malo proguglao o znamenitostima Lyona i pronašao par zanimljivosti, koje smo i uspjeli obići.
Na brdu se vidi katedrala (a kako bi se zvala u Francuskoj???) Notre Dame, naravno. Nije izgledala tako daleko niti visoko na brdu dok nismo krenuli...
Prekrasno zdanje javnih bazena, vjerojatno je ovdje bilo nekakvo prvenstvo pa se napravilo kak Bog zapovijeda.
Prošli smo kroz jedan trg koji je veći od nekoliko nogometnih igrališta, Place Bellecour.
Zanimljivo je bilo kako je cijeli trg imao podlogu kao na teniskim terenima, crveni drobljeni kamen, ciglu ili što već to je. Pitao sam se kako se to može oprati, tj. kako se snijeg po tome čisti, a da se cijeli trg ne "oguli"?!😮
Nekoliko "Bandićevih" fontana. (jedna neispravna😛)
Rijeka Rhone, a i regija se zove njenim imenom: Auvergne-Rhone-Alpes
Sudnica.
Katedrala Saint Jean Baptiste.
Pogled unazad u dolinu, kada smo napravili pauzu u jednom lijepom parkiću pri penjanju prema katedrali Notre Dame.
Pri usponu smo naišli na lijepi rimski teatar.
I napokon stigli do vrha, ali isplatilo se. Prekrasna je katedrala Notre Dame.
Kao i sve građevine u gradovima, tako i ova ima u blizini druge zgrade pa se ne može lijepo uslikati.
Ispred katedrale smo sreli jednoga dragoga znanca pa smo se slikali sa njim. Papa Ivan Pavao II
Pogled iza katedrale na grad je prekrasan. Jako ravan grad kada se gleda odavdje, ali kada smo dolazili nije nam tako djelovao. Malo se poslikali, kupili suvenire i krećemo nazad do motora.
Kada smo se spuštali prema rijeci primijetili smo da nas je netko fotografirao👀
Bilo nam je lijepo u Lyonu i mislim da ću se tamo opet vratiti 👫
Nastavili smo poslije izlaska iz grada po solidnoj lokalnoj cesti do grada Saint Etienne, koji mi je poznat samo iz nogometnih priča.
I o ovom gradu nisam puno znao, tj. ništa, onako totalno nepripremljeni "za nastavu" ušli smo u grad. Sparkirali smo se uz jednu manju crkvicu gdje su bili i drugi motori i pitali jednoga, koji je bio na odlasku sa svojim "opasnim" motorom Aprilia Shiver, jer je još samo jedan skuter ostao, da li je dozvoljeno tu parkirati, na što je on samo potvrdno klimnuo glavom jer se vjerojatno baš ne snalazi sa stranim jezikom. Pogledao je naše tablice i ja sam mu samo rekao Kroejša, na što je on nešto progovorio na francuskom, pa sam ja ponovio Kroatia, i tada je shvatio. Onda je u čudu pitao kao "na tome"??? Odlazio je i još koji puta pogledao prema nama i klimao glavom, u stilu "niste normalni".
Eto, kakav domaćin, umjesto da nas je počastio sa pićem🍻.
Ostavili smo motore, pardon skutere, i na njima jakne i kacigu jer je bilo pakleno vruće, oko 32 C.
Prekrasan, topli, manji gradić, mislim oko 200 000 stanovnika. Puno parkova, zelenila, gdje se svi skrivaju od sunca.
Jedna zanimljiva klupa koja se okreće po potrebi (valjda kako sunce dolazi)
Gradska vijećnica.
Nismo se dugo zadržavali jer je za popodne najavljena kiša, iako to nije bilo baš vidljivo po prekrasnom nebu i suncu koje prži, a trebalo je još dosta proći do Clermont Ferranda gdje smo rezervirali smještaj. Nismo htjeli pretjerivati sa puno km danas jer smo željeli u miru polako razgledati Lyon. Iako se i ovo na kraju pokazalo kao puno km.
Stali smo po putu nešto pojesti i slikali lijepu i poželjnu uokvirenu sliku na zidu😃
Vozili smo po jako uskim seoskim putevima kuda nas je navigacija vodila, a Mile šizio zbog toga, sve do prekrasnih prijevoja gdje smo jako uživali, e tu je Mile već imao osmijeh na licu😄. Prijevoji nižih nadmorskih visina, 1200-1300m, ali kroz šumoviti nacionalni park gdje je bilo prekrasno voziti cestom D996.
Kako smo se približavali Clermontu, tako su se pojavljivali oblaci i počela je kiša. Odjurili smo u hotel na tuširanje i sušenje odjeće. Taman se kiša smirila pa smo otišli u šetnju i u McDonalds pojesti bilo kaj jer smo bili pregladnili.
Spavali smo u hotelu Clermont Estaing za cijenu noćenja 59€ plus 9,5€ doručak i 2€ boravišna pristojba = 71,5€ za dvije osobe. Hotel je bio lijep i uredan, ali naša soba baš nije bila zadovoljavajuća. Tuš u kupaonici je bez kade, tj, tuširaš se i šprica po školjki, wc papiru, a voda odlazi u sifon na podu. Cijela kupaonica je bila u onim plastičnim podovima slično linoleumu, a zidovi plastični kao na brodu. Krevet i ostalo je bilo ok i dobro smo se naspavali.
Već se skupilo dosta sati vožnje i dosta km.
Danas smo prošli oko 230km. Putno računalo nakon 20h okrene i počinje od nule, a pređeni km nakon 999 krenu od nule, znači do sada smo prošli 1769km u 32h vožnje, a tek 4 dana na putu.....prosjek 8h "jahanja", 440km dnevno. Udaljenost je to kao od Zagreba do Salzburga ili do Mostara za usporedbu....pa tako svaki dan....
5.dan - noćenje Bordeaux FRA
Clearmot nismo planirali posjetiti, ali nam je bio na pola puta od Lyona do Bordeauxa. Kada smo se probudili i vidjeli oblačno i tmurno nebo, odmah smo odustali i od kratke šetnje i kave u gradu koji nije nešto atraktivan, ali ima zanimljivosti. Šteta. Obavili doručak u hotelu i nastavili prema Bordeauxu kombinirajući autoput bez naplata i lokalne ceste čim je bio suhi kolnik. Na toj ruti nismo imali ništa zabilježeno za posjetiti i veselili smo se zapadnoj obali Francuske i posjetu Bordeauxu koji ima što za pokazati turistima.
U ovom danu je samo jedna crkva bila označena za posjetu, ali ju nismo posjetili radi oblačnog vremena i očekivanja kiše u svakom trenutku. Smještaj smo rezervirali u All Suites Appart Hotelu koji se nalazi na rubu centra grada, oko 6-7 km od samog centra. Cijena 61€ plus 10€ doručak i 3€ boravišna pristojba = 74€ za dvije osobe. Kada smo došli u hotel kiša je počela padati i nije prestajala. Odmarali smo tu večer u hotelu koji nema bar otvoren poslije 17h. Pojeli smo svoje zalihe i radili plan za sutra. Znao sam da je Bordeaux zanimljiv grad i imao sam već nekoliko "natuknica" kaj obići. Pošto smo imali dosta slobodnog vremena onda smo se malo više dopisivali sa svojima doma i sa grupom koju sam kreirao da ne moram pisati svima odvojeno, neki da ne brinu, neki da znaju gdje smo, a nekima da rastu zazubice kaj nisu mogli s nama. Javio mi se kum Mario i rekao dal je plan posjetiti dine?! Nisam znao o čemu govori dok mi nije malo pojasnio... uglavnom nakon Bordeuxa idemo na obalu vidjeti najsjevernije dine u Europi. Malo sam guglao i vidio da je to stvarno vrijedno posjeta, iako sutra imamo puno km i razgledati relativno veliki grad (250 000 stanovnika) uz druge zanimljivosti koje budemo sutra susretali.
Današnji dan nam je pokvarila dosadna kiša, ali nismo izgubili volju, jurišamo dalje u nove pobjede.
6.dan - noćenje San Sebastijan ESP
Jutro je počelo razočaravajuće. Vani je sve mokro, ali bar kiša ne pada. Spustili smo se na doručak i kada smo se vratili i počeli pakirati vani je počeo pljusak. Pričekali smo sat vremena, ali kiša nije prestajala. Na žalost, Bordeaux (koji mi je bio velika želja) morali smo preskočiti i ostaviti za neki drugi put.
Smještaj smo rezervirali u vinogradima u blizini San Sebastijana (Donostia). Danas smo trebali proći 310km za 6 i pol sati po navigaciji.
Ljuti zbog kiše i preskakanja Bordeauxa vozili smo po kiši prema dinama. Kada smo došli do dina (60km od Bordoa) kiša je prestala. Kao pravi snalažljivi Hrvati prošli smo na parking pored rampe i sparkirali se. Bili smo već mokri od vrućine ispod kišnjaka.
Dine su predivne, stvarno nešto čemu se nismo nadali i jako impresivne.
Ulazak se ne naplaćuje, ali parking da, znači imamo besplatan ulaz😀.
Penjanje započinje po plastičnim stepenicama ili pored po pijesku gdje noge tonu po 20-30 cm. Naravno da smo se penjali po stepenicama jer smo bili u moto odjeći i čizmama.
Ako možete shvatiti po ovim slikama što piše....uglavnom, dužina dina je 2.7km, visina oscilira od 100-115m, vjetar dinu podiže i gura u kopno od 1-5m godišnje....
Neki ljudi hodaju bosi, neki u odjeći. Na vrhu stvarno jako puše, i bez obzira kaj je sunčano, hladan je vjetar sa Atlantika.
Na doljnjoj slici se vidi kako vjetar podiže pjesak nekoliko centimetara i baca ga prema kopnu.
Neki su hodali po dinama do kraja, neki su se spuštali na plažu, a neki su uživali na pijesku. Mi smo promatrali i uživali u tom nevjerojatnom prirodnom fenomenu.
Spustili smo se nazad i, normalno, kupili magnetiće i druge đinđe i krenuli na motore i dalje prema jugu. Sa parkinga nismo mogli izaći jer je rampa duža pa nismo se mogli provući, pa smo se morali po trotoaru iskrasti van, jer naravno da ne mislimo platiti.😎
Vozili smo onda dosadnim i ravnim predjelima. Na jednom mjestu smo primijetili zanimljivo uređen kružni tok, ali i sa pitanjem: da li igra "škole" treba biti u jednom raskršću, kružnom toku?
Ograničenja su 80km/h a ravnice beskrajne. Vozili smo do 30km/h preko ograničenja i prošli dosadne dijelove puta. Tih 180 km smo brzo prošli i stali na kavu u jedan kafić na plaži.
Ograničenja su 80km/h a ravnice beskrajne. Vozili smo do 30km/h preko ograničenja i prošli dosadne dijelove puta. Tih 180 km smo brzo prošli i stali na kavu u jedan kafić na plaži.
Tu smo popili kavu, nešto prigrizli i otišli prošetati po prekrasnoj plaži.
Ovdje se desila jedna nezgoda. Nakon šetanja plažom po PIJESKU, išao sam se penjati po stijenama od KAMENA da ulovim bolji kadar (ova zadnja slika) i POSKLIZNUO sam se kako sam skakao sa kamena na kamen i pao između te dvije gromade na leđa-guzicu. Nije bio problem jer sam bio u moto opremi, ali kako sam kliznuo po stijeni, u rukama sam držao fotoaparat i lupio sam rukom nekako po kamenu, naravno štiteći objektiv. Bilo mi je smiješno kako sam pao i nastavio dalje slikati. Vidio sam da sam malo kožu pogulio, ali nije bilo krvi. Kada smo se vratili do motora, skužio sam da mi ruka naotiče i malo me je bolila. Nakon nekoliko trenutaka smo se spremali dalje, ali ja nisam mogao više navući rukavicu niti sam mogao stisnuti šaku do kraja. Sva sreća da smo sa skuterima, a ne sa motorom jer ne znam kako bi mogao stiskati kvačilo. Lijeva ruka je u pitanju. Bili smo još nekih 70-tak km do smještaja i vozili smo malo lakše, ali svejedno smo brzo stigli do smještaja. Navigacija (google) glasovna je dobro radila. Nisam imao pogled na mobitel pa nemam i vizualnu navigaciju. Smjestili smo se u hotel Aginaga i išli se brzo presvući i u San Sebastian. Prvo smo htjeli nešto kupiti u dućanu da izdržimo do večere, ali nije bilo dućana u blizini. Otišli smo u grad i posjetili jednu od najljepših plaža Španjolske, barem su takve informacije na internetu. Plaža i cijeli taj zaljev je prekrasan.
Stvarno predivno. I tako dok smo gledali malo u more sa terase, ispod nas je jedan crnac prekrasno napisao "nešto" u pijesku. To je stvarno veliki format slova, a on je to tako prekrasno napravio, ali mu je plima to ubrzo obrisala.
I još je ukrasio oko slova. Sve je to pisao sa nekakvim štapom u ruci.
Građevine u okolicu pokazuju da ovdje žive malo bogatiji ljudi.
Inače iz tog grada je poznati nogometni klub Real Sociedad. Pri šetnji smo našli dućan i opskrbili se za večeru u hotelu i sutra za po putu.
Vratili smo se u hotel Aginaga gdje smo odsjeli po cijeni 73€ sa svim davanjima. Danas smo napravili oko 330km . Ukupno do sada oko 2450km i ovo je ujedno i najdalje noćenje, ali još ćemo sutra potegnuti 150km zapadnije do Bilbaa, koje će biti najudaljenije mjesto ovoga putovanja. Naravno bez obzira na moje bolove nema predaje. Inače na putovanja nosim kreme i tablete protiv bolova, ali ovaj puta sam zaboravio. Doma obiteljima nismo to spominjali da se ne brinu. Moja ruka je bila dosta natečena i držao sam ju malo pod hladnom vodom i zamotao sam ju sa ručnikom kojega sam namočio da splasne oteklina. Nisam bio jako zabrinut, ali nije mi niti bilo svejedno, jer na motoru treba biti uvijek 100% spreman.
Vratili smo se u hotel Aginaga gdje smo odsjeli po cijeni 73€ sa svim davanjima. Danas smo napravili oko 330km . Ukupno do sada oko 2450km i ovo je ujedno i najdalje noćenje, ali još ćemo sutra potegnuti 150km zapadnije do Bilbaa, koje će biti najudaljenije mjesto ovoga putovanja. Naravno bez obzira na moje bolove nema predaje. Inače na putovanja nosim kreme i tablete protiv bolova, ali ovaj puta sam zaboravio. Doma obiteljima nismo to spominjali da se ne brinu. Moja ruka je bila dosta natečena i držao sam ju malo pod hladnom vodom i zamotao sam ju sa ručnikom kojega sam namočio da splasne oteklina. Nisam bio jako zabrinut, ali nije mi niti bilo svejedno, jer na motoru treba biti uvijek 100% spreman.
Nije velika ogrebotina na srednjem prstu, ali je naotekla šaka. Ovo je slikano nakon hladnih obloga.
Za slijedeće noćenje sam tražio ženu da nam potraži i da mi da neke smjernice sutra kaj vidjeti u Bilbau i okolici. Bilo mi je teško sa rukom, a njoj sam rekao da sam umoran pa da pomogne. Poslala nam je nekoliko smještaja u Zaragozi i nekoliko zanimljivosti po putu. Odabrali smo hotel sa 4 zvijezdice, dobra ponuda i dobra pozicija. Bio sam zadovoljan prijedlozima. Hvala draga moja😘.
Za slijedeće noćenje sam tražio ženu da nam potraži i da mi da neke smjernice sutra kaj vidjeti u Bilbau i okolici. Bilo mi je teško sa rukom, a njoj sam rekao da sam umoran pa da pomogne. Poslala nam je nekoliko smještaja u Zaragozi i nekoliko zanimljivosti po putu. Odabrali smo hotel sa 4 zvijezdice, dobra ponuda i dobra pozicija. Bio sam zadovoljan prijedlozima. Hvala draga moja😘.
7.dan - noćenje Zaragoza ESP
Uobičajeno rano ustajanje oko 7, 7:30. Spustili smo se na doručak i napravili dar-mar, šalim se, ali smo pojeli (kao i uvijek) svaki za trojicu😎.
Sinoć smo čak razmišljali da odemo do Madrida, ali nema smisla u Madridu ostajati jednu noć, a Madrid se baš i ne može razgledati u jednom popodnevu pa smo to ostavili za drugi puta....jednog dana kada budemo išli za Portugal😏.
Sinoć smo čak razmišljali da odemo do Madrida, ali nema smisla u Madridu ostajati jednu noć, a Madrid se baš i ne može razgledati u jednom popodnevu pa smo to ostavili za drugi puta....jednog dana kada budemo išli za Portugal😏.
Dan je bio prekrasan, nakon dva oblačna dana sa čestom kišom, bili smo sretni zbog sunca. Mene je šaka dosta boljela, ali nastavili smo sve po planu. Prva destinacija je bila jedna crkvica na poluotoku koji je predložila moja žena. Do tamo smo vozili skoro 100km. Kada smo došli shvatili smo da je njima to kao nekakvo svetište, a pošto je bila nedjelja bilo je prepuno. Vjerojatno su mnogi stanovnici Bilbaa iskoristili nedjelju za dolazak na ovo jako lijepo mjesto. Jedva smo uspjeli sparkirati motore jer je takva gužva da je sve popunjeno. Već oko 11h kada smo došli bilo je preko 30 stupnjeva. Kuhali smo se u moto odjeći, a ja obukao baš duge rukave ispod.😤
Na putokazu je pisalo da ima 2,5km do crkve i mi smo nadobudno krenuli u čizmama i moto opremi. Nakon pola sata hodanja nizbrdo došli smo do table gdje piše 1.8km ili 1:15min do crkve. Već smo bili umorni od hodanja nizbrdo, a i vidjeli smo ljude koji su se vraćali u kratkim hlačama i goli do pojasa totalno mokri pa smo u istom trenutku rekli: ajmo mi nazad.
Okrenuli smo se i vratili skroz mokri do motora. Lijepo je kod parkinga sve uređeno, ima dosta restorana, livada, ljuljački....gdje se mnogi zabavljaju. Malo smo odmorili da dođemo k sebi i otišli smo na naše ljubimce i prema Bilbau. Slika puteljka prema toj crkvi....
Do Bilbaa smo brzo došli i sparkirali se u hladovini. Skinuli se i krenuli u šetnju lijepim gradom.
Bili smo jako iznenađeni kako je pust grad (350 000 stanovnika), ali kad smo uzeli u obzir temperaturu i dan u tjednu pa vrijeme ručku....bilo nam je jasno, ali ipak nam nije jasno da je tako pust, kao da je napušten grad.
Nije nam bilo vruće...
Kod njih beskućnici spavaju ispred banke. Ili to čuvaju red za sutra da prvi podignu penziju😯
Kao i kod većine gradova, tako i kroz Bilbao protiče rijeka koja se ulijeva u more. Rub grada je na oceanu, ali nismo išli do tamo jer je tamo industrijska zona i nemamo kaj razgledavati.
Mile prolazi zanimljivom zebrom koja je dijagonalna. Totalna pustoš na prometnicama.
Na putokazu je pisalo da ima 2,5km do crkve i mi smo nadobudno krenuli u čizmama i moto opremi. Nakon pola sata hodanja nizbrdo došli smo do table gdje piše 1.8km ili 1:15min do crkve. Već smo bili umorni od hodanja nizbrdo, a i vidjeli smo ljude koji su se vraćali u kratkim hlačama i goli do pojasa totalno mokri pa smo u istom trenutku rekli: ajmo mi nazad.
Okrenuli smo se i vratili skroz mokri do motora. Lijepo je kod parkinga sve uređeno, ima dosta restorana, livada, ljuljački....gdje se mnogi zabavljaju. Malo smo odmorili da dođemo k sebi i otišli smo na naše ljubimce i prema Bilbau. Slika puteljka prema toj crkvi....
Do Bilbaa smo brzo došli i sparkirali se u hladovini. Skinuli se i krenuli u šetnju lijepim gradom.
Bili smo jako iznenađeni kako je pust grad (350 000 stanovnika), ali kad smo uzeli u obzir temperaturu i dan u tjednu pa vrijeme ručku....bilo nam je jasno, ali ipak nam nije jasno da je tako pust, kao da je napušten grad.
Nije nam bilo vruće...
Kod njih beskućnici spavaju ispred banke. Ili to čuvaju red za sutra da prvi podignu penziju😯
Kao i kod većine gradova, tako i kroz Bilbao protiče rijeka koja se ulijeva u more. Rub grada je na oceanu, ali nismo išli do tamo jer je tamo industrijska zona i nemamo kaj razgledavati.
Mile prolazi zanimljivom zebrom koja je dijagonalna. Totalna pustoš na prometnicama.
Prolazeći ulicom primjetio sam ljekarnu pa smo ušli i uspjeli se sporazumjeti sa Španjolkom koja ne zna engleski. Jednostavno sam joj pokazao svoju natečenu ruku. Ponudila mi je gel i zavoj za ruku i nekakve tablete koje nisam htio uzeti. Mislio sam ju tražiti voltaren gel, ali ko zna kakve oni imaju gelove pa je ovako bilo jednostavnije. Naravno, voltaren gel sam i dobio😂
Ono malo ljudi kaj je ostalo u gradu potražili su zelenu površinu i hlad ili sunce da provedu dan na svoj način.
Ova zadnja slika je po preporuci googla kao vrt palmi. Ok reko, ima palmi, ali baš da ih ima puno i nema. Ali lijepi park u svakom slučaju. Nisam znao, ali u blizini se nalazi stadion NK Bilbaa koji jako lijepo izgleda (bar na slikama) pa smo ostali uskraćeni za to.
Dosta smo vremena potrošili i u nastavku dana smo izostavili nekoliko zanimljivosti koje smo planirali jer smo imali još 300km pred sobom.
U planu je bila Pamplona, poznata po njihovom festivalu utrke sa bikovima po ulicama gdje mnogi stradaju, sa prekrasnom arenom za borbu bikova i mnogim parkovima, a Pamplonu još zovu zeleni grad.
Mislili smo i proći nekoliko lijepih jezera sa krasnim vodopadima...ali morali smo se zadovoljiti sa ovime kaj smo vidjeli. Put do Zaragoze je kao da vozite po pustinji. Takva suha područja, jako slabo naseljena, a promet rijedak. Taj dan bilo je vruće - do 36 stupnjeva. Jedva smo dočekali da dođemo u hotel i da se istuširamo.
Smještaj smo rezervirali u hotelu Eurostar Boston za cijenu 60€ sa doručkom. Hotel je imao i podzemne garaže, ali nismo htjeli to plaćati. Napravili smo krug oko hotela, pogledali ulaz u garažu i naravno uspjeli smo se prošvercati i parkirali smo u garažu pored čuvara da nam ima skutere na oku😀. Naravno da oni neznaju da nismo platili parking.
Ovo je bio najbolji smještaj na ovom putovanju, a mislim da je bio najjeftiniji.
Švedski stol koji nas je dočekao ujutro za doručak.
A nakon tuširanja, primio sam se medicinskog posla. Ipak sam ja bio u sanitetu u vojsci😉
Na gornjoj slici se vidi kako mi je naotekla šaka.
Za danas dosta posla, a i 450km po ovoj vrućini je puno za otpeljat.
7.dan - noćenje Barcelona ESP
Barcelona je bila kao vrhunac- cilj ovog putovanja. Današnji plan je bio razgledati Zaragozu i otpeljati se do Barcelone. Sinoć smo dugo tražili smještaj. Ništa nam se nije dopalo. Tražili smo hotel sa doručkom i parkingom za motor. Ništa povoljno u gradu nismo našli, a da ne probija naš budžet. Nismo pristajali na cijene od 150€, a jeftinijeg nije bilo. Zato smo se odlučili na jeftiniji smještaj izvan Barcelone pa budemo sa motorima išli u grad.
Navalili smo na doručak i naravno pokazali tko može najviše pojesti. Nakon sat i nešto prežderavanja otišli smo do recepcije da vidimo do koliko moramo van iz sobe jer smo planirali u civilkama u grad.
Ispalo je da jedva stignemo obaviti potrebe nakon laganog doručka i da moramo van. Na recepciji smo mogli ostaviti stvari i kasnije ih pokupiti. Definitivno najjeftiniji i daleko najbolji hotel u kojem smo bili na putu....svakako za preporuku, ako budu i dalje ovako povoljni i kvalitetni.
Za danas možda nije puno kilometara, ali pri temperaturama preko 30 stupnjeva sve je puno.
Otišli smo u grad i razgledali zanimljivosti.
Najdraže mi je kada dođem u neki grad ili negdje do neke znamenitosti i onda kada ju želim pogledati 90% je prekrivena skelama tako da ju ne mogu vidjeti i uživati u pogledu, a ne može se niti slikati za uspomenu😫
Uglavnom ovo je Catedral del Salvador Zaragoza.
Najčešće prometalo u Španjolskoj u gradovima je definitivno skuter ili motor. Rekao bih da ih ima oko 25% ukupno od svih vozila. Mislio sam da Talijani voze puno motora, ali Španjolci definitivno ne zaostaju. Mislim na gradove, na otvorenoj cesti gotovo da nema niti jedan. Na magistralnim cestama ima više stranih tablica nego njihovih.
Basilica de Nuestra Senora de Pilar.
Toliko je velika da ne stane cijela u široki kadar fotoaparata zbog visokih tornjeva iako smo imali dosta mjesta da se udaljimo od nje. Unutra izgleda jednako impresivno kao i izvana. Bazilika se nalazi na istoimenom Trgu pilar gdje se nalazi i Rimski forum.
Pored se nalazi stara crkva San Juan de los Panetes.
Nisam zapamtio što je ovo...ali pretpostavljam nekakav moderno izgrađeni muzej. Ali znam da je pored javni wc😁
Na tom glavnom trgu se nalazi i gradska vijećnica.
A uz Rimski forum se nalazi kip Cezara Augusta koji je valjda bio glavni baja u ono vrijeme.
Iako Zaragoza nije na obali, kada se vide palme nekako sugerira na morsko podneblje.
U Zaragozi je već bilo puno više turista nego u Bilbau iako ne bih rekao da Bilbao nije zanimljiv za posjetiti. Zaragoza je više stari grad (700 000 stanovnika) pa vjerojatno i više privlačna turistima.
Zadržali smo se relativno dugo, ali opet premalo u Zaragozi. Bili smo do 13h i nakon povratka u hotel i presvlačenja krenuli smo oko 14h i jurili za Barcelonu uz kratke pauze za odmor tako da što prije dođemo.
Barcelona spremi se za nas😎😉.
Smještaj smo pronašli 28km od centra tj. mjesta gdje smo se parkirali u gradu pri obilasku.
B&B hotel Barcelona Rubi je hotel u kojem smo noćili. Cijena smještaja bila je sa svim davanjima i doručkom 102€.
Raspremili smo se i odjurili u grad u civilnoj odjeći prije mraka. Navigacija je rekla 28km, 39min. Uglavnom je vožnja po 4 ili 5 traka u jednom smjeru. Vozili smo normalno po svim trakama ili po sredini između auta i stigli za manje od 20min. Nevjerojatna vožnja😀, kao po svome gradu.
Sparkirali smo se i označili na googlu mjesto parkiranja jer su tamo sve ulice gotovo iste.
Slika u prilog da vidite o čemu govorim kaj se tiče ulica. Mi smo se sparkirali u blizini oznake "Encants" na karti. Gužve u to vrijeme (18h) su ogromne. Prvo smo krenuli prema La Sagrada Familia.
Kada bi netko tako nešto nacrtao na papiru, ja bih rekao da je to veliki talent, ali sagraditi tako nešto, to je gotovo nevjerojatno. Na slikama izgleda mirno, jednostavno, ali uživo izgleda tako zaigrano, lijepo, moćno, ma toliko posebno da ne mogu to riječima opisati. Znao sam da je velika, da je posebna, ali stvarno da je tako drugačija i tako lijepa nisam pomišljao. A njezina gradnja će trajati bar još 100 godina, kako kažu graditelji koji rade prema planu Antonia Gaudia.
Na žalost nismo mogli ući jer su bili manji radovi unutar crkve kao i izvana. Slikao sam taman kamion kako izlazi iz crkve pa se može dobro usporediti koliko je velika.
Obišli smo je sa sve četiri strane i otišli pogledati Gaudijevu kuću i bolnicu koju je on dizajnirao. Kuću nismo uspjeli pronaći, a bolnicu jesmo.
Slijedeća slika je 100-tinjak metara dalje i pogled prema bolnici. Bilo je jako puno policije i vojske oko svih znamenitosti.
Vratili smo se do Sagrada Familia gdje smo kupili brdo magneta i drugih suvenira i još jednom se poslikali.
Mile me slikao da imam sliku za poslati kući....
I drugu sliku sa zamotanom rukom koju ću im pokazati kad se vratimo.
Parkirali smo se uz poznati Slavoluk pobjede (Arc de Triomf)
Kada smo prolazili pored slavoluka neka klinka me žicala eur. Kada sam rekao da nemam lupila me po glavi otraga. Okrenuo sam se, a ona je pobjegla u društvo ostalih klinaca 15-godišnjaka.
Koja bahatost. Nakon toga smo produžili prema katedrali Barcelone.
Ulice su jako romantične i ima jako lijepih mjesta, jedino što je prevelika gužva pa se gubi ta romantika kojom grad odiše.
Nastavili smo dalje prema Trgu Catalunje ( Placa de Catalunya )
Zanimljiv okomit ogroman termometar.
 |
| Slika sa interneta |
Vratili smo se do motora i otišli preumorni spavati.
Napravili smo oko 350km danas. Motori su nas odlično služili, a pogotovo u gradu jer se uklopimo kao lokalci.
8.dan - noćenje Carcassonne FRA
Spavali kao bebe i ujutro po običaju napravili masakr na doručku. Sinoć smo primijetili da na Mileovom motoru ne rade pozicijska svjetla, niti naprijed kao niti otraga, što je opasno jer ga se otraga ne vidi ako ne pritisne kočnicu da ga se uoči. Išli smo potražiti osigurače da vidimo da li možemo to sami popraviti. Pored hotela je bio servis raznih motocikla i kada smo našli koji je osigurač otišli smo kod njih kupiti i brzo smo to popravili. Mogli smo dalje uživati i nastaviti po planu.
Na izlasku iz Barcelone smo krenuli autoputom da ne gubimo puno vremena u gradu. Relativno brzo smo došli do Andore. Andora je lijepa, uredna i puna ljudi. Vjerojatno i zato kaj je duty free zona pa Španjolci i Francuze idu tamo u šoping. Na izlasku iz Andore u obadva smjera se pregledavaju auti. Ne znam da li je to carina ili policija ili oboje. Mi na motorima nismo im zanimljivi i samo prolazimo pored njih. U Andori smo se popeli na jedan prijevoj gdje se inače vozi neka biciklistička utrka jer je puno znakova pored ceste da znaju koliko imaju još do vrha i da znaju jačinu uspona....sva sreća ovaj puta ih nije bilo. Andora nije baš zelena država, a razlog je i taj kaj je cijela iznad 1000mnv, a većinom i preko 1500mnv. Mi smo se popeli na vrh 2302mnv koji se spušta nazad u Španjolsku, ali neasfaltiranim putem. Mi smo se naravno vratili istim putem i produžili za Francusku.
Čovjek je stao sa kamperom na parkiralištu uz cestu i izvadio vreću i uživao na čistom zraku i snu.
Oznake uz cestu.
Kada smo se spustili u grad nastavili smo na drugu stranu prema Francuskoj i ponovo se popeli na 2408mnv. Andora je mala, ali za motoriste je prekrasna i može se po njoj izgubiti nekoliko sati ako bi se išlo na više vrhova....mi smo skrenuli samo na jedan i potrošili prekrasna 3 sata.
Nakon Andore jako strmo i opasno spuštanje i nastavak za Carcassonne. U tom gradu se nalazi prekrasan grad-utvrda. To smo planirali za sutra ujutro za obilazak. Navigacija me u Carcassonneu krivo navodila i tjerala me u jednosmjernu ulicu i kada nisam skrenuo već nastavio i planirao skrenuti u prvu slijedeću jedan lokalac je sišao s rizola i išao me preticati taman u tom trenutku. Da nije potrubio loše bih se proveo jer nisam provjerio tj. nisam očekivao da će tako naglo i brzo krenuti i pokazati mi tko je gazda u tom gradu. Sva sreća pa sam dobro prošao. Mile mi je kasnije rekao da sam mu bio tako blizu da je mislio da se neću izvući jer je on to gledao sa pozicije iza mene, ali me nije mogao upozoriti. Tako je to kada samo na trenutak popusti koncentracija.
Spavanje smo rezervirali u jednom starijem hotelu Bristol, po cijeni od 72€ sa doručkom. Gospođa na recepciji je bila totalno neljubazna. Predvorje je izgledalo staro, ali nije davalo tako loš dojam kao kad smo ušli u sobu. Soba sa škripavim podom, zrak unutra je smrdio kao da soba nije otvarana nekoliko godina iako je bila čista i uredna sa namještajem iz drugog svj. rata. Već dugo nisam vidio takav ključ za sobu, kao kod nas kako imaju neki na svojim kletima u vinogradima. Uglavnom kada smo išli u šetnju jedva mi je stao u torbicu😏
Grad uopće ne izgleda privlačno ili smo mi bili u takvoj četvrti. Na ovome putu, na ovom mjestu nas je najviše bilo strah za motore iako su bili odmah ispred recepcije. Vezali smo ih lancem, iako to nismo baš u svakom mjestu radili. Danas smo napravili oko 420km.
9.dan - noćenje Marseille FRA
Nismo se baš naspavali jer su kreveti škripali jače nego što smo mi mogli hrkati. Madraci stari i kvrgavi. Jedva smo dočekali da poslije obilnog doručka, na kojeg nemamo zamjerku, izađemo van i preporučimo svima da izbjegavaju ovu rupu od hotela.Prvo smo planirali da u civilnoj odjeći odemo u utvrdu, ali smo se predomislili i otišli u moto odjeći samo da se više ne vraćamo... užas kakav hotel. Tako nešto treba odmah zatvoriti jer stvarno, osim doručka, nije za upotrebu... niti da je besplatan.
Nakon obilaska utvrde danas ne bi trebala biti pretjerano naporna vožnja od 300tinjak km, većinom po ravnim predjelima bez nekog uživanja u motoriranju po zavojima.
Utvrda nas se jako dojmila i preporučamo za obilazak. Totalna suprotnost od onoga kaj smo do sada vidjeli od grada.
Cijela ta rimska utvrda je napravljena tako da ima u biti dvostruke zidine. Navodno je bila neosvojiva u svoje vrijeme. Jako je lijepo sačuvana i lijepo ju održavaju. Unutar zidina je prekrasan gradić sa crkvicom i sve lijepo toplo uređeno uz opuštajuću atmosferu.
Nakon lijepo provedenih 2 sata napustili smo utvrdu pri temperaturi većoj od 30 stupnjeva.
Vozeći prema smještaju odlučili smo da nakon dva sata vožnje stanemo u Montpellieru i potražimo osvježenje. U prvom planu je bio posjet, ali smo mislili da će nam biti premalo vremena da ga posjetimo pa smo odustali i na kraju ipak stali. Super da jesmo jer je grad prekrasan. Bili smo sigurno 3 sata i uživali.
U gradu je poznati stari Aquadukt koji je opskrbljivao grad iz izvora udaljenog 14km.
Parkirali smo u njegovom podnožju, osvježili se sa kavom i vodom i krenuli u grad.
Na kraju aquadukta sada se nalazi prekrasan park gdje smo malo uživali u hladovini.
Iz parka se prolazi kroz "trijumfalna vrata" u grad.
Ulice, kafići, zgrade, sve je simpatično, romantično uređeno. Imaju predivne tramvaje po kojima su prepoznati i super ukusan sladoled😀
Zanimljivo riešenje boutiquea za izlog na ulici.
Male i uske ulice su jako lijepo iskorištene.
Krava je gurnula glavu u hlad i nada se vodi sa hidranta.
Najveći i glavni trg gdje smo jeli sladoled i naravno nismo ga slikali.
Jako su nepažljivi građevinski radnici pa im ponekad nešto zapne u zidu, a oni samo nastave zidati i žbukati dalje.😉😎
Zanimljivo napravljena fasada sa pravim prozorima, ali sa nacrtanim terasama i ostalim detaljima. Do sada tako nešto još nisam vidio nigdje ili nisam primijetio. Zanimljiv grad od kakvih 300000 stanovnika.
Ruka je sve manje naotečena💪.
Drago nam je kaj smo vidjeli i taj grad i nastavljamo dalje prema Aix En Provence i propuštamo Arles i Avignon za neka druga vremena.
Stali smo još nekoliko puta jer je vrućina bila oko 35 stupnjeva bez obzira kaj je već bilo oko 7 navečer.
Stisli smo se u mali hlad i malo oprali ljubimce.
Rezervirali smo hotel u blizini autoceste jer nismo htjeli ulaziti u Marseille zbog gubitka vremena pošto smo planirali u slijedeća dva dana doći do Zagreba.
Kada smo se sparkirali kod hotela primijetili smo da se na njegovom motoru počela guma kao odljepljivati jer je kao prerezana negdje na cesti. Isti slučaj sam i ja imao na dvije različite gume i odmah sam ih mijenjao, ali mi imamo još preko 1200 km do kuće.
Pitao sam Milea da li želi tj. predložio sam da idemo promijeniti gumu u Marseille, ali je on odlučio da mu bude izdržala do doma. Čak je drugi dan prilikom stajanja na jednom semaforu kada je provjeravao sa motora nagnuvši se u stranu da li je guma ok i pao tj. spustio motor na stranu. Gotovo da nema vidljivih ogrebotina.
Današnji plan je bio 300km, a mi smo napravili skoro 400km. Smještaj je bio u hotelu Ibis-Aix En Provence, a cijena je bila 85€ sa doručkom.
Imali smo i bazen, ali Mile je bio preumoran pa se nismo okupali.
Pogled iz sobe na motore. Dvorište se zatvara po noći tako da motore nismo vezali.
10.dan - noćenje Cremona ITA
Navečer je napravljen plan i ujutro poslije doručka odmah na autoput prema Nici. Nije bio plan ići u Nicu već u Monte Carlo i Monaco. Nakon 50 km autoputa sam odlučio da idemo po sporednim cestama da nešto i vidimo od te Azurne obale. Vozili smo se iznad Nice. To područje je kompletno pod ograničenjima od 30-50km/h. Da bi prošli Nicu i došli do MC trebalo nam je 2 sata za 60-tak km. Promet je gust i sve je pokriveno sa kamerama. Uopće nismo ništa vidjeli i umorili se od tako spore vožnje i kolone u kojoj smo se vozili. Stali smo na jednom vidikovcu, pogledali i vozili dalje. Danas je plan oko 600km i zato nismo imali puno vremena za odmaranje.
Nica, tj.uvala pored, ali spada u okrug grada.
Kraj petog mjeseca je, a plaže dobro popunjene. Ovdje se baš vidi da ljudi imaju previše novaca. Uopće me se nije dojmilo ovo područje. Jednostavno tu žive ljudi koji imaju previše novaca i previše vremena, a gosti su oni koji opet imaju previše novaca i moraju biti viđeni. Možda sam u krivu, ali meni je tu bilo skroz bezveze. Nastavili smo dalje puževim korakom prema Monte Carlu. Ulazak u Monte Carlo je kroz zgradu,tj. stijenu kružno nekoliko etaža i izbijamo točno kod stadiona FC Monaca. Sparkirali smo se odmah do stadiona i krenuli u šetnju. Monaco i Monte Carlo izgledaju kao predivno uređeni gradovi i kao da su ih sterilizirali. Tamo kao da trava mora stajati pod određenim kutom. Ali ovdje je nekako bila toplija atmosfera. Bilo je bezbroj turista. Jedva se kretalo, a kad smo došli bliže shvatili smo i zašto. Ovaj vikend se vozi VN Monaca, a uz formulu uvijek ide brdo pratitelja. Nismo mogli prići blizu MC jer je sve bilo zatvoreno i vozio se slobodni trening (bio je četvrtak). Popeli smo se u grad i uživali u pogledu i predivnim kućama i Kneževoj Palači.
Da, ova zgrada koja izgleda kao nekakav luksuzni hotel je stadion. Sve je kao da je jučer pofarbano. Boje su dosta izražajne kao da tu boje ne blijede na cesti, zgradama...
Kneževina Monaco, a Prinčeva Palača.
Čitao sam malo o Monacu. Kaže Wikipedija da je Monaco država, a i glavni grad. A Monte Carlo je područje u Monacu. Ja to nisam znao. Mislio sam da je Monaco država grad, a Monte Carlo da je grad u Francuskoj, naravno u blizini Monaca.
Prinčeva palača je smještena, kako i priliči princu, na brdu koje gleda na dvije strane, Monte Carlo i Monaco (područje male marine i stadiona s hotelima i ostalim luxuznim zgradama),
To je pogled na jednu stranu. Cijelo područje na brdu je prekrasno uređeno, kao stari grad, ali moderan. Večina zgrada ima na krovovima i terasama zelenilo, travu i drveće.
Katedrala Monaco. Uređena izvana i iznutra kao i cijelo područje, bogato.
Kada se izađe iz katedrale preko puta je botanički vrt i pogled na otvoreno more.
Jedna lijepa kamena kuća ima zelenila za dva hotela. Vjerojatno neki bitan vlasnik jer cijelo to područje nema baš puno praznog neizgrađenog zemljišta.
Pogled prema palači i ljudima koji stoje uz ogradu i gledaju trening F1, jer dolje niže se ne može gledati. Postavili su 3 metra visoke ograde. Ali valjda tu gore ne smiju, pa sam i ja koristio priliku za fotkat formulu.
Ograde da se nemre gledati.
Eto i jedan bogataš bez ukusa.
Poslije Monte Carla smo stali u McDonalds pojesti i krenuli prema Italiji, ali sjevernijom rutom, prema Torinu. Tu više nije bilo gužve i guštali smo u ganjanju do autoputa kod grada Alba. Već je pao mrak, natočili smo gorivo još jednom i po gasu 180km do smještaja u hotelu Master nekoliko kilometara prije grada Cremona. Cijena smještaja je bila 60€ plus 14€ za doručak koji nam nisu naplatili. Valjda su zaboravili. Smještaj je bio uredan, ali hladan i nije baš u nekom području. Napravili smo 600km danas. Legli smo spavati odmah, umorni od napornog dana.
11.dan - noćenje Zagreb
Probudili smo se rano, obavili doručak i krenuli starom cestom prema Veneciji i Goriziji. Tamo smo se popeli na autoput i došli kućama u kasnim popodnevnim satima. Za zadnji dan smo prošli skoro 650km.
Napravili smo u 11 dana, 10 noćenja 5311 km u 63 h vožnje. Bilo je dosta vožnje autoputom sa i bez naplata. Motori su nam u prosjeku potrošili oko 3.8 l/100 km. Nismo potrošili puno novaca jer nismo jeli po restoranima, a to je Mile naglasio kao najveću zamjerku meni na cijelom putu. Popravit ćemo to uskoro😏. Potrošili smo ukupno oko 1200€ svaki. Guma na njegovom motoru je izdržala. Male nezgode - povreda ruke, skoro sudar u Carcassonneu, pad Milea na stranu kad je provjeravao gumu, ostaju u pamćenju kao i kompletno predivno putovanje. Jedva čekamo neku novu avanturu, a ja se spremam sa Suzanom na novi put....već za dva dana😀👫
Pozdrav od Mile i Darija
Nema komentara:
Objavi komentar