utorak, 12. lipnja 2018.

Gas do Čiova i nazad u dva dana, 2018.

12.-13.6.2018.

VFR800 - Mario
NC750X - Darijo

Ponedjeljak popodne, kavica u bazi.
Mario: Kaj si slobodan sad dva dana?
Darijo: Da, zakej?
Mario: Pa idemo nekam, kaj ne? Na godišnjem sam ovaj tjedan.
Darijo: A kam?
Mario: Ajmo do mog buraza na Čiovo.
Darijo: Ujutro u 8 polazak?!
Mario: Dogovoreno.✌

 Otprilike ovako je zvučao razgovor i u 30 sekundi je pao dogovor. Inače na dva dana idemo do Paga, ali lijepo je malo promijeniti bazu noćenja.

 Marijev brat je radio u Splitu tjedan dana pa nam je bila prilika da se uselimo kod njega na jedno spavanje pošto je bio sam u svom apartmanu.
 Ujutro smo se našli na benzinskoj, točenje goriva do čepa i provjera tlaka u gumama. Nakon toga uobičajenom rutom do PTG-a na kavicu, kroz Pisarovinu.


 Zatim kroz Josipdol, Brinje, za Senj od kuda počinje standardno rock&roll prema jugu ma kuda god išli. Magistralu otpeljali uz još jednu kavicu, naravno, u našem omiljenom kafiću u Karlobagu.


 Iako je 6. mjesec sunce je jako i ljudi se snalaze kako tko zna.
Nakon Karlobaga, Starigrada skrenuli smo prema Gračacu preko Velebita po staroj cesti, da nam ne bi bila prebrza i prekratka današnja ruta😎
 Od Gračaca smo skrenuli prema Kninu uz jedno stajanje za protegnuti noge i popiti vode.




 Uživali smo u predivnom pogledu i odmoru za oči nakon užurbanog i gužvovitog Zagreba. Nakon odmora, kroz Knin polako, pa prema Sinju malo brže uz Vrličko jezero i guštanje u prekrasnoj cesti i na Čiovo stižemo u kasnim večernjim satima. Presvukli se u kupaće i na osvježenje.




Plivali smo pune tri minute i odmah ogladnjeli i ožednili pa riješili ići nekaj pojesti i popiti.




To riješili na brzinu i na spavanac.
Ujutro riješili kavu u lokalnom kafiću, maznuli burek i gas doma magistralom.


 Obećao sam Mariu da ću ga voditi preko Zrmanje gdje me je Dragec vodio još 2014. Prekrasno mjesto za odmor, a odmah smo i pojeli sendviče u prirodi.





 Nakon gableca bi popili kavu, ali ne radi restoran pa smo odlučili po gasu do Karlobaga gdje se ne propušta prilika.


 Za dobrodošlicu uvijek dobijemo flašu ledene vode i neke slane i slatke grickalice dok ne naručimo kaj budemo pili ili jeli.
 Poslije kave smo peglali do Senja i bez zaustavljanja prema Brinju do kratke pauze. Do PTG-a na još jednu cugu i gas doma. Vratili smo se doma još za dana jer je Mario morao u kazalište na predstavu u 20 h.
 Lijepo iskorišteni slobodni dani. Munja savršeno radi i veseli me svaki novi izlet sa njom!!!!
Idealna kilometraža za dva dana. Fala Mario na pozivu na vožnju😉


Nema komentara:

Objavi komentar