Spavali jako dobro i prva pomisao kada smo otvorili oči je bio "doručak" i upitnici iznad glave jer tko zna kaj nas čeka!??? U Italiji svugdje je besplatni doručak pa možeš svašta očekivati. Samo je pitanje da li je klasični talijanski slatki sa hrpom kroasana i kolača ili klasični (za koji smo mi navijali). Uglavnom, zadovoljni doručkom. Napravili smo štih mač kao i obično. Došli smo oko 8 i činilo nam se da nitko nije prije nas, ali drugi dan kad smo došli prije 8 smo skužili da se oni ranije ustaju. Uglavnom Talijani pretežno za doručak jedu nekakve slatke kolače i piju kavu. I mi smo to radili, ali nakon što smo pojeli sve salame, jaja, croasane....:-)
Prvo smo otišli na plažu i malo se prošetali prije odlaska prema Cinque Terre.
Svaki hotel tamo ima svoj dio plaže koji se naravno dodatno plaća. Lijepo, uredno i otmjeno za veliki odmor. Ostali bi mi i na plaži, ali nema se vremena. Danas nema puno kilometara, ali bi trebali puno hodati. Na netu sam vidio da ima neka šetnica kroz stijene i uz stijene koja povezuje svih 5 mjesta pa smo krenuli sa namjerom velike šetnje. Pročitao sam da bi nam trebalo oko 2 i pol sata u svakom smjeru pa smo požurili da nas ne uhvati mrak. Isto tako ima i vlak koji prolazi kroz stijene i staje u svakom mjestu. Ceste u tom predjelu se prekrasne, uske i opasne, ali sa predivnim vidicima. Došli smo do prvoga mjesta, tj. do iznad mjesta jer se u samo mjesto ne smije pa se treba spustiti 10-tak minuta do mjesta što i nije problem dok se ne sjetiš da moraš i natrag gore, a uspon je velikog postotka. Temperatura je bila oko 27 i nije bilo prevruće dok ne treba ići uzbrdo ili po stepenicama.
Nizbrdo izgleda jednostavno, ali kada se okreneš....
...izgleda dosta strmo.
Ta mjesta su jednostavno srasla sa stijenama, jedino što su žarkih boja pa izgledaju jako živopisno i zanimljivo. Prvo mjesto se zove Riomaggiore.
Na predzadnjoj slici se vidi šetnica koja povezuje mjesta. Kako vlak, tako i brodovi plove od mjesta do mjesta i voze turiste. Jedini je problem kaj ne mogu pristati već iskrcavaju putnike i manevriraju sa brodom da bude što mirniji.
Krenuli smo kao i drugi turisti po šetnici i iza zavoja naletjeli na ovo....
Šetnica je zatvorena. Slušao sam u Zagrebu kako vlasti planiraju naplaćivati šetnicu, ali ne još od ove godine, ali nigdje nije bilo riječi da je zatvorena. A zatvorena je radi urušavanja i opasno je, bilo je dosta nezgoda.
Pitali smo u info centru i rekli su da je većina šetnica zatvorena, ali možemo kupiti kartu za vlak sa kojom dobivamo i ulaznice za dijelove šetnice koje su otvorene. Vlak ide svakih 15-tak minuta i staje u svakom mjestu. Cijena nam je bila prevelika, mislim nekih 18 € po osobi pa smo još malo prošetali i prije uspona se zadržali u fast food-u Mamma Mia kako bi skupili snage za dalje. Ovo je jedan od parkinga samo za domaće motore (skrećem pažnju na žute linije).
Motorom smo nastavili 10-tak minuta i već došli u sljedeće mjesto, Manarola.
Interesantno nam je bilo vidjeti ovu dvojicu Indijaca ili od kuda već jesu. Jedan skače sa stijene, a drugi u dugim hlačama i pernatoj jakni ga slika!!!!
 |
| Beba spava u hladovini |
U Manarolu je bio najveći broj kupača.
Jedan od razloga zašto je većina šetnica zatvorena.
Nastavili smo dalje prema trećem mjestu, Corniglia.
Ista situacija sa parkiranjem podosta daleko od centra, osim ako nemate rezervaciju u nekom hotelu ili ste domaći.
Corniglia nije tako zanimljiva jer je na stijeni visoko iznad mora. Da nije na tom potezu, vjerojatno niti ne bi bilo posjećeno kakvu sada ulogu ima. Malo smo prošetali, ali nam se nije dalo baš šetati po stepenicama dolje do plaže i vlaka nego smo se okrenuli i nastavili do slijedećeg mjesta, Vernazza.
Na samom kraju dozvoljenog parkinga prije ulaska u grad nailazimo na motor-skuter koji mi je želja kao budući motor jednoga dana kada naš Bijelko ostari i bude trebao zamjenu.
Malo sam si ga pogledao, poslikao i nastavili smo dosta nizbrdo po ulici koja je djelomično obnovljena jer je prije nekoliko godina stradala u velikim poplavama i bujicama sa brda. Sada su oni sa druge strane ulice povezani praktično sa šlaufovima s pitkom vodom i strujom kao nekakvi produžni kablovi, a dolaze do svojih domova preko toga potočića pa su si i napravili male betonske stepenice.
 |
| Vlak na kat |
Nakon šetnje po mjestu odlučili smo se popeti na vrh one kule na zadnjoj slici. Pogled odozgora je predivan na cijelo mjesto i okolicu.
 |
| Vlak koji vozi od mjesta do mjesta |
U principu prva dva su i najljepša mjesta i svakako preporuka za posjetiti. Izgubili smo u svakom mjestu po sat, sat i pol i sada smo bili već u stisci sa vremenom da stignemo nazad do hotela. U ovom području smo najteže našli povoljan smještaj i bili najdalje od cilja kaj nas je zanimalo, ali ipak ne i predaleko. U povratku smo slikali La Speziu i to je bilo sve.
Vratili se u hotel i spakirali sve da ujutro budemo brži na doručku, a i očekivao nas je naporan dan sa dosta hodanja, a malo vožnje. Zanimljivo mi je bilo da ujutro dan nakon one kazne, koju još nismo bili platili, dolazim do motora i vidim lanac na motoru nije zaključan lokotom. Eto koliko nas je to izbacilo iz takta, ali na sreću nitko nam nije dirao ljubimca u dvorištu hotela.
Nema komentara:
Objavi komentar