utorak, 24. svibnja 2016.

5.dan: Italija ( Verona, Padova, Lago di Garda, Cinque Terre, Toskana ) 7 dana, 6 noći

5.dan: Firenze-San Gimignano-Siena-Montepulciano ( 180 km - 4 h i 30 min )

Ustali smo se i po običaju otišli na doručak. Moram reći da je ovo bio jedan od najjeftinijih hotela u blizini Firence koji nas je zadovoljio preko slika na booking.com-u i nismo previše očekivali. Ali baš da na doručku oko nas budu samo cigani, a doručak katastrofa... Same dječje radosti i kroasani neki mali....pa sam ih morao pojesti 10-tak :-) Cigani, zapravo Španjolci, su u torbe spremali te male pekmeziće, čokoladice i jogurte kao da ih nitko ne vidi. Strašno. Brzo smo pobjegli da nas ne napadnu.
Prvo smo se raspitali na recepciji gdje je pošta u blizini i išli platiti kaznu da ju zauvijek skinemo s dnevnog reda.
San Gimignano je prva stanica koju posjećujemo. To je mjesto tornjeva.




Pogled na mjesto iz daljine. Od San Gimignana krajolik počinje biti savršen. Ovdje je stvarno prekrasno voziti se, prava uživancija.
U mjestu smo se sparkirali vrlo blizu centra da ne moramo puno uzbrdo, ali stepenice nas nisu zaobišle jer smo odabrali najviši toranj da bi imali najbolji pogled. San Gimignano ih je nekada imao 72, a sada ih ima 14. Samo neki su otvoreni za turiste.






U tornju je naravno i muzej u kojem smo ostavili višak opreme da se možemo popeti do vrha i uživati u pogledu.













Pogled na mjesto iz ptičje perspektive malo podsjeća na pogled na Dubrovnik sa zidina.
A pogled malo dalje u prirodu ostavlja bez daha.










Malo smo se gledali preko ograde od zvonika i spustili se dolje. U mjestu se reklamira slastičarnica sa najboljim sladoledom na svijetu. Kinezi nahrupili kao da je badava i napravili gužvu, a kuglica je po 3 i pol €. S tim da je njihova kuglica kao pola naše kuglice u Zagrebu. Preskočili smo ovaj puta sladoled i prošetali se po tom zgodnom mjestašcu sa zanimljivom poviješću.






Zatim smo naišli na jedan usamljeni trgić gdje je netko odmarao malo, a netko radio gluposti.




Krenuli smo dalje po predivnom krajoliku i došli do Siene. Siena nam se posebno svidjela, pogotovo glavni neobični trg na kojem se svake godine odvija i konjička utrka.























Trg visi na sve strane i djeluje tako pitomo. Tu smo se osjećali kao da tu pripadamo. Trgom dominira gradska vijećnica i impresivni toranj od 102 metra. Morao sam fotoaparatom zumirati da vidim dal su to ljudi gore na vrhu, ali me je Suzana samo pogledala i odmah sam znao da nema šansi penjati se gore, iako mi nije bila niti želja, ali lijepo je reći da se radi nje nisam gore penjao :-)
Zato smo se na trgu dobro opustili.




A katedrala se ne nalazi na glavnom trgu i jedna je od najljepših koje smo vidjeli.





















A u gradu smo vidjeli i neke zanimljive izloge....








Dugo smo se zadržali u Sieni, ali opet premalo. Ostala nam je u prekrasnom sjećanju. Slijedeći dio puta i vožnja po predivnim cestama Toskane koju znamo sa fotografija i filmova su nas očarali.












Ubrzo smo stigli do Montepulciana. Pogled na grad i ono kaj ga okružuje.





Raskomotili se i krenuli u centar. Tu smo izvrsno pogodili hotel jer je svega 2 minute od ulaska u staru jezgru grada. Centar nismo stigli razgledati po danu jer je već padao mrak, ali zato smo to obavili ujutro nakon doručka. Prošetali mjestom i odmah snimali gdje ćemo večerati. U Italiji ima predivnih malih restorana sa većinom malim stolovima za dvoje. Teško se bilo odlučiti koji izabrati jer oni djeluju toliko romantično da samo nekakvi mali detalj koji zapne oku može presuditi....ili prazan stol. Jer Talijani vole restorane, pogotovo za večere.














Ja, koji nisam gurman i ne volim iskušavati hranu, moram priznati da je njihova tjestenina, u ovom slučaju domaći picci, prefina. Svaki restoran naravno i nudi pive i vina iz svojih vinograda i Toskane. Stranih imaju jako malo, gotovo bih rekao da nisam čuo niti za jedno pivo koje je bilo u ponudi. A da je osoblje uslužno i nama muškima pogotovo simpatično ne moram niti spominjati. Kada smo zamolili konobaricu da nas zajedno slika jednu sliku, rekla je ne može, ali 4-5 bi već mogla:-). Kako je samo slatka bila.
Još smo se prošetali i otišli spavati. Ne radimo puno kilometara dnevno motorom kao u Grčkoj jer je tu sve puno gušće nego tamo. Ali zato to nadoknađujemo hodanjem.
Uglavnom, Montepulciano, palac gore...must see

Nema komentara:

Objavi komentar