Buđenje i brzo na doručak. To smo obavili uobičajeno kvalitetno i ubrzo smo se našli na cesti za Luccu. Nakon nekih 10 km oblačimo kišna odijela jer se skroz zamračilo, ali na sreću nije padala kiša Cesta je bila jako mokra i skliska pa smo pažljivo nastavili put. U Lucci smo se dosta zadržali jer je mjesto ne nešto posebno lijepo, ali ima predivne crkve i katedrale koje smo detaljno obišli.
 |
| Sv.Zita |
Jedan od prepoznatljivih simbola grada je toranj na kojem rastu stabla.
Luccom smo prošetali i nastavili prema kosom tornju. U Pisi sam se sparkirao u jednoj uličici, a kasnije smo vidjeli da smo mogli i puno dalje doći. Prošetali Pisom i onda me žena pita gdje mi je novčanik, a on ostao u motoru sa svim dokumentima. Malo smo se smrzli i laknulo nam je kad smo se vratili do motora i vidjeli da je sve na svojem mjestu. Tu su pali i prvi suveniri, naravno magneti jer nam je samo to moglo stati u motor. Par slika kosoga tornja....
Pošto je Suza izvela trik sa guranjem tornja, kaj nitko do sada nije, meni je ostalo jedino da napravim ono kaj bi svako dijete napravilo dok se slika, malo prokopa nos :-)
Kosi toranj je dosta kos, jedino kaj ga leća fotoaparata malo pokušava izravnati. Lijepo ga je bilo vidjeti, ali se u punoj opremi nikako ne bi penjao gore. A pogotovo kaj nisam skužio da nisam skinuo kišnjak, jer nas je malo kiša namočila prije same Pise, pa sam dobro zakuhao u šetnji.
Nakon Pise smo nastavili brzom cestom prema Firenci.
U Firenci smo rezervirali smještaj izvan grada jer sam na više mjesta pročitao da je Firenca jako komplicirana za pronaći parking. Smjestili smo se u hotelu ispred kojega je išao autobus svakih 15 min za Firencu pa smo na taj način i vidjeli predgrađe. Vožnja je trajala sat vremena, a rupa od šahtova po cesti je milijun. Autobus je tako lupao da smo se jedva mogli razgovarati, a meni je dobro istuklo križa. Firencu smo stigli pregledati po danu, a zadržali smo se dosta u gradu da smo ga poslikali i noću što je lijepo za usporedbu dojmova. Naravno, ipak smo prvo morali napuniti baterije odnosno trbuhe pa smo skrenuli u McDonalds.
Malo smo prošli centrom pa nas je malo kišica stjerala u crkvu da se prošećemo. Ubrzo je stala pa smo mogli dalje nastaviti sa istraživanjem ljepota ovog grada.
Suzana je već bila u Firenci i pokušava otkriti još ponešto važno za obići. Krenuli smo prema čistoj rijeci Arno.
Jedan od najpoznatijih detalja Firence je most Ponte Vecchio. Poznat je po tome što se na njemu nalaze male radnje, većinom draguljarnice, a i jedan je od najstarijih lučnih mostova u Europi.
Na žalost mi smo zakasnili pa nisam Suzi mogao kupiti niti jedan dijamant.
Pogled sa mosta je prekrasan, a mi smo imali priliku i uloviti zalazak sunca dok se sunce probijalo među oblacima na počinak.
Prešli smo na drugu stranu rijeke i malo prošetali te se u sumrak vraćali nazad po drugom mostu iskoristivši pogled na najljepši most dok je odbljescima svjetla okićena rijeka.
Kupili suvenire, poslikali njihova standardna vozila i vratili se u centar poslikati noćne fotografije za uspomenu.
Puno su mi dojmljivije slike noću. Umorni od petosatnog hodanja, kao kazna slijedila je vožnja busom po praznoj cesti gdje nas vozač vozi kao da nas je ukrao. Samo smo gledali koje će staklo puknuti. Vozač je bio jako "ljubazan". Kada smo ulazili gledao je nešto u mobitel i kada sam ga pozdravio na engleskom i zamolio dvije karte nije uopće reagirao niti je digao pogled. Ponovio sam još jednom glasnije, a on je sa nekih 10 sekundi odgode samo mahnuo nešto bez podizanja glave. Dobili smo besplatnu "kažnjeničku" vožnju. Kada smo bili blizu hotela, Suzana mu je prišla i na talijanskom zamolila da nam kaže gdje je stanica gdje moramo sići, a kojoj smo znali ime. Opet nije reagirao i nakon nekog vremena je rekao ne znam. Vozili smo se i gledali gdje moramo sići i na svu sreću i po mraku smo uspjeli pogoditi. Ne želim to uopće uspoređivati sa našim javnim prijevozom, jer poznam i kod nas vozača koji su kao preslika tome. Uglavnom u cijeloj Italiji sav javni prijevoz sam promatrao i u svakom gradu vozači imaju hands free slušalice, dapače u oba uha!!!!
U hotelu se otuširali i dok si rekao keks zaspali. Današnji dan je bio sa povijesnom tematikom, a sutrašnji počinje sa meni bližom i dražom temom, priroda!!!!
Nema komentara:
Objavi komentar