Spidermax - Dragec
NC750X - Darijo
Vratio sam se sa godišnjeg odmora i nakon par radnih dana dobio opet tri slobodna dana. A to je previše da bi se ostalo kod kuće😉😋.
Nagovarao sam kuma Drageca da idemo negdje sa motorima, ali nije se baš dao. A na spomen Mangarta počeo je lagano dobivati osmijeh na licu. Sa njim sam prvi puta išao gore prije 4 godine dok je još imao Yamahu.
Nakon godišnjeg i povratka sa mora nije bilo volje za ići nekamo prema moru radi velikih gužvi pa sam "jedino" mogao u Sloveniju, a Mangart je jedna od dohvatljivijih želja.
Je da sam bio sa Mariom prije mjesec i pol. I je da mi je to bila zadnja vožnja prije ljeta, ali gdje piše da se nemre dva put na godinu na Mangart😎
Eto, a tako ću i kompenzirati 2017. kada nisam išao.
Ruta je bila identična kao i prije mjesec dana sa Mariom.
Prva kava, PTG.
Ne sjećam se da li sam sa Dragecom išao već ovuda i pio kavu u PTG-u.
Prije 4 godine sam počeo motorirati prvo sa njim i bilo nam je lijepo, ali se on zasitio dalekih vožnji i prestali smo zajedno putovati. Žao mi je zbog toga jer je sa njim uvijek lijepo biti u društvu. Ali nije u redu niti da ga nagovaram i forsiram ako nema volje...pa zato na ovome blogu imam sjećanja na nekadašnja lijepa vremena koja smo proveli zajedno po Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori, Sloveniji...
Nakon kave juriš prema Rijeci i kod Delnica skrećemo prema Čabru i za Sloveniju. Vidio je Dragec da ne može pratiti moj ritam i rekao mi je da ja odem i da ga sačekam nakon nekog vremena jer on nije više za takav tempo. Isprva ga nisam ostavljao, ali kada sam došao do ceste koja me jednostavno natjerala na brži ritam, otišao sam i nakon 40-tak km ga pričekao. Popili smo cugu naravno u istom kafiću Morea i nastavili prema Mangartu.
Ovaj puta smo stali prije vrha i obavili malo foto-session na motorima.
A imali smo i sreće pa se snijeg otopio i mogli smo skroz do vrha i pogleda na jezera u Italiji.
Kada smo bili 2014. onda smo čekali trenutak kada bi vjetar odnio oblake da uspijemo napraviti koju fotografiju. Ovaj put je oblak bio samo sjeo na vrh Mangart.
To je dio koji nisam uspio obići sa Mariom. Uživo je puno zanimljivije i fotografijom se ne može dobiti ono što čovjek osjeti u sebi pri pogledu na takvu visinu.
Pogled na motore i na stazu kojom smo došli do ovdje.
Zatim smo se spustili kroz Italiju i skrenuli prema Planici, skijaškoj skakaonici.
Naravno sada kada nema snijega ne izgleda impresivno kao u zimi. Nastavili smo dalje i stali u Kranjskoj gori na klopi.
Nakon klope na autoput i doma na odmor.
Lijep, ponovljeni izlet na Mangart u dobrom društvu.
Kilometraža jednaka prošloj, 600 km.
Munja i ja smo se već stopili u jedno i savršeno funkcioniramo.
Veselim se slijedećem điru💪😉
Nema komentara:
Objavi komentar