Sesvete, Jajce, Livno, Pag 2014.

Sesvete- Sisak-Hrvatska Dubica-Hrv.Kostajnica-Novi Grad-Prijedor-Banja Luka-Jajce-Šipovo-Livno-Cista Provo-Sinj-Vrlika-Drniš-Benkovac-Karin-Pag (747km-10h30min)

27.6.2014.

X10-Darijo

Nakon jučerašnjih prevaljenih 821km, probudio sam se potpuno odmoran. Prvo sam otišao u dućan po namirnice za put, oprao vizir skutera jer je bio pun muha i drugih letećih objekata i izlučevina od jučerašnjeg puta. Start je bio oko 8:30. Prognoza za Hrvatsku tak-tak, a za Bosnu bi trebalo biti suho.
Plan je bio uz Unu do Bihaća i preko granice nazad do Paga. Imao sam još tri slobodna dana i želio sam to iskoristiti što bolje.


Ruta


Krenuo sam jednim putem, a završio onim kojim sam mislio da je prezahtjevan i predug. Dakle, od Zagreba prema Sisku sve je jasno, tu točim i prvi puta gorivo. Doma sam provjerio i po svim kartama u Hrvatskoj Dubici postoji granični prijelaz. Kada sam došao tamo, policajac mi kaže da je taj prijelaz samo pogranični :( Koja glupost, do takve informacije ne možeš nikako doći osim na licu mjesta. Uputio me na prijelaz Jasenovac ili Kostajnicu, što sam i prihvatio. Prošao granicu bez problema i uz Unu vozio prema Novom Gradu. Znao sam da moram samo ići uz Unu i tako do Bihaća. Nisam želio gledati kartu, niti cijeli put znati napamet. U Novom Gradu sam nastavio uz rijeku, ali uz Sanu, koja se tu ulijevala u Unu, što nisam primjetio. Vozio sam se tako neko vrijeme i bilo mi je čudno kako se Una ne vidi, a svi su u putopisima opisivali kako je lijepo voziti se uz nju...
I s takvim mislima sam ušao u neki grad gdje sam kasnije vidio i tablu Prijedor. Bio sam zbunjen. Pa koliko Prijedora ima u Bosni??? Uzeo sam mobitel i locirao poziciju. Krasno!!!! Malo sam skrenuo sa željene rute. Smišljao sam kuda sada?!? Nazad mi se nije dalo, a više nigdje nije bilo opcija da se nekuda drugdje vratim do Une, odnosno bilo je jako zaobilazno. Odlučio sam nastaviti ravno prema Banja Luci i vidjeti Vrbas i Jajce, pa se nekuda provući prema Hrvatskoj.
U Banja Luci sam odabrao benzinsku sa natpisom na latinici i pitao, iako je pisalo na ulazu, da li primaju kartice ili eure, jer marke nisam imao. "Majstor" na benzinskoj mi je odgovorio da primaju i odmah se ponudio da mi ga natoči. Nisam ga odbio da se čovjeku ne zamjerim. Naravno, pištolj od goriva mu nije bio ispravan i izlije mi po skuteru gorivo :((( Otuda ono majstor.
Ispričao se i pokupio papirom razliveno gorivo i na kasi smanjio ceh za pola litre. Oprostio sam mu jer druge mi nije bilo. Kad sam se već raspremio odmah sam popio i kavu. Iskoristio sam njihov wifi da se javim doma, obavio wc dok mi je majstor čuvao motor i opremu i krenuo uz Vrbas prema Jajcu.
Ova dionica puta i priroda su prekrasni, ali asfalt nije baš predobar. Toliko sam uživao u vožnji po zavojima i krajoliku da sam skroz zaboravio slikati Vrbas. Zato ću se tuda opet provozati...što prije :)
Brzo sam došao do Jajca gdje sam poslikao poznati slap i krasan pogled prema gradu.

Nek se vidi gdje sve ovaj "mališan" može biti u jednom danu ;)

Žao mi je što nisam išao u grad, ali bilo me je strah da me ne ulovi mrak u nepoznatom.
Spustio sam se još do ulaza i poslikao kako voda prilazi tom slapu.

Skenuo sam do Plivskog jezera i pojeo sendvič u prekrasnom okruženju.
Skinuto sa neta: " Posebna atrakcija je kompleks vodenica, koje su izgrađene na sedrenim pragovima između Velikog i Malog Plivskog jezera, u Jajcu popularno nazvanim Mlinčići. "
Stvarno krasno.

I tako dok ja slikam prekrasne vodenice, neki čovjek slika moj "motor" :)))

Gore desno moj ljepotan pozira ;)

Nastavio sam dalje prema Šipovu pa za Kupres. Cesta nije loša, ali nije baš niti za ganjanje. Tu sam dosta usamljen na cesti. Prošao preko nekoliko "pass-ova" gdje ljudi puštaju stoku da hoda po brdima cestom.... Kada ugledam govna po cesti znam da može biti opasnost iza zavoja. Ljudi dugih brada, a i mali broj djece jako se vesele vjerojatno svakom prolazniku pa su mi stalno mahali, vjerojatno jer nemam sa prednje strane tablicu :))
Došao sam do Kupresa gdje počinje odlična cesta. Većinom novi asfalt, velike ravnice i nedostaje nekih 100ks da se vozim "normalno" tuda.

Uglavnom: Kupreško polje još nije izorano-Thompson

Nastavio sam prema Livnu i Buškom jezeru. Od Livna već lovim hr mrežu na mobitelu.

Prekrasno je Buško jezero ili kako ga još zovu Buško blato. Nisam uspio pronaći bolju poziciju za slikati i što više ga uhvatiti. Želio sam se slikati uz tablu mjesta Golinjevo, ali je nisam našao ili je nema. Prijateljica je rodom iz tog mjesta pa sam joj želio pokazati kuda sam prolazio. Krenuo sam na granični prijelaz Kamensko. Pitao sam jednog prolaznika kuda trebam lijevo ili ravno, a on mi kaže da u Hrvatsku mogu samo ako idem lijevo na Aržano. I tako sam prošao granicu i ušao u Hr. Kasnije sam saznao da je Kamensko glavni prijelaz i da sam trebao ići ravno. Znači kartu čitaj, seljaka ne pitaj je pravilna poslovica, što sam kasnije još jednom iskusio. U Trilju sam stao i popio zadnje kapi vode. Javio sam se prijateljima i dobio poziv od Drageca da navratim do njega u Karin. Ali nisam želio voziti po noći pa sam ga odbio....dok nije spomenuo palačinke pečene u rolu koje bi trebale biti gotove za sat vremena. Naravno da sam se predomislio jer vožnja po noći više i nije izgledala kao nekakav problem :)
Poslije Trilja sam došao do Sinja i želio sam ići preko Šutina brda. Stao sam na crveno i pitao pored sebe ženu u autu gdje se skreće za Šutinu. Ona je nešto počela sa e,a, pa vidit ćeš tablu za livo da skreneš... skretanja uglavnom nije bilo i nigdje nije bilo table, osim ako je nečime bila sakrivena. Kasnije sam gledao na street view i vidio da je skretanje bilo na sljedećem semaforu, ali naravno da putokaza nema. Mogla mi je odmah reći da na drugom semaforu skrenem lijevo i gotovo, jer od tri semafora valjda se nije zbunila, ili je. Ne znam. Kartu čitaj, seljaka ne pitaj i točka.
Naravno, opet nova ruta, ali sada mi se već malo i žuri, jer tko bi propustio vruće palačinke?!
Pičim dalje prema Vrlici i primjećujem tablu Drniš lijevo. Super, skratit ću put. Cesta odlična, ali do Drniša nisam sreo niti jedno vozilo, malo čudno.

Priroda izgleda kao da sam na korak do 2000mnv, što naravno nisam, za to je zaslužna poznata bura koja ovuda redovito šiša prirodu. Nadvili su se tamni oblaci, ali nije bilo niti blizu kiše. Dalje samo gas, Drniš, Skradin, Benkovac, sve što sam već prošao ove godine. Stigao sam taman na vrijeme na palačinke. Pojeli smo to u društvu, Dragec, Tony i ja. Nakon malo duže pauze krenuo sam prema Pagu i došao oko 10 sati. Jako dugačka ruta po pretežno pustim predjelima, ali ne manje zanimljivima. Tko voli vožnju i prirodu zna o čemu govorim. Zadovoljan viđenim, istuširao se i mislim kako ću ujutro nazad kroz Bihać i sine mi ideja, zašto se ne bih okupao jedan dan, kada sam već tu. A kada sam bio prije tjedan dana tu sa obitelji, nismo baš imali lijepo vrijeme za kupanje.

Tri računa u jednom danu :)

Slikano drugo jutro kada sam išao u dućan po gablec i na kavu prije kupanca.
Pređeno je znači 747km sa prosječnom brzinom od 77km/h i bilo je vožnje 10h30min. Potrošnja oko 4lit/100km.
Tako da sam u dva dana skompletirao 1568km sa prosječnom brzinom 77km/h. Puno ili malo procijenite sami. Ja nisam osjećao niti malo umor, pogotovo nakon prospavane noći. Nakon što sam se najeo, okupao, oko 12h mi je bilo žao što nisam krenuo za Zagreb, jer mi je postalo monotono i dosadno na jednom mjestu nakon mnogo promjenjenih mjesta, gradova, sela u dva dana. Vožnja na skuteru uglavnom ne pruža sportske performanse niti gušt sportske vožnje, ali da sam se brzo vozio, jesam. Da sam zadovoljan, jesam. Ponekad fali snage, tj. brzine na ravnim dijelovima, gušta spolegivanja u zavojima, ali.... Nema žuljanja stražnjice nakon 22h u sedlu u dva dana, nema umora ruku niti kičme.