26.6.2014.
X10-Darijo
Nakon što sam popravio motor, lulicu, i proveo tjedan dana sa obitelji na moru autom, želje za vožnjom su bile još intenzivnije.
Prognoza nije bila baš povoljna, ali takva je bila cijelo vrijeme i nisam imao želju propustiti posljednja 4 dana ljetnog godišnjeg. Plan je bio otići u Vukovar.
Ruta
Opremio sam se sa dva sendviča od lizike, 2l vode i pola litre cole. Znao sam da mi je ruta jako velika, zahtjevna i nisam želio gubiti vrijeme na traženje dućana po putu pa sam sve uzeo od kuće.
Krenuo sam u 8h, možda malo i kasno. Nisam gledao unaprijed koliko je kilometara ruta, već sam nadobudno krenuo. Krenuo sam prema Sv.Heleni, Vrbovcu, Bjelovaru, Daruvaru pa na Slatinu i do Donjeg Miholjca. Kod Donjeg Miholjca sam prvi sendvič riješio :)
Zatim prema Valpovu, Belom Manastiru i do najsjevernijeg hrvatskog sela Baranje, Duboševica.
 |
| Prvo mjesto odmora u blizini Slatine |
 |
| Mnogo kombajna na jednom mjestu |
 |
| Pozdrav suncu na baranjski način |
 |
| Ogromna polja sa različitim usjevima |
 |
| Duboševica, najsjevernije selo Baranje |
Ostao sam iznenađen kada sam vidio koliko su polja u Baranji obrađena. Ne zato što sam mislio da su tamo lijeni ljudi, već zato što se na televiziji prikazuje da se ne siju polja, da se uzimaju poticaji za trošiti i tako dalje. Baranjci su mi otvorili oči. Bravo Baranjci. Ne znam da li su to polja od Agrokora ili koje druge trvtke ili od "malih" seljaka, ali zemlja nije zapuštena, a to je ono što je lijepo vidjeti. Kada bi i drugdje tako ljudi bili vrijedni, iako je to uz pomoć strojeva, bilo bi nam svima bolje.
Krenuo sam dalje prema selu Batina pa cestom uz Kopački rit prema Osijeku. U ovom predjelu su polja također obrađena, ali su manjih dimenzija. Nije toliko ravan kraj. Poslije Batine sam naletio na selo od moje žene, nisam ni znao da je tako bogata moja Suzana....
 |
| Ženino selo |
Od Osijeka kroz Sarvaš, skrenuo sam prema Erdutu, a tamo redovi vinograda.....
U Erdutu sam htio posjetiti najveću bačvu na svijetu od 74 000 litara, ali su nešto radili pa su rekli da navratim poslije 14h, što naravno nisam mogao čekati.
Erdutska bačva, slika posuđena sa net-a :)
Iako nisam ljubitelj vina, žao mi je što je nisam vidio uživo. Kao mali sam tati prao bačve iznutra, dokle sam mogao ulaziti kroz otvor. A bačva je bila vjerojatno oko 300 litara. Koliko ljudi onda ovu pere??? Jedan razred srednje škole :))
Poslije Erduta sam kroz Dalj, uz samu granicu prošao do Borova, pa Vukovara. U Vukovaru sam popio kavu, prošetao se gradom, i nakon sat vremena produžio dalje.
Iako nisam sudjelovao u Domovinskom ratu jer sam bio premlad, osjećao sam veliku potrebu otići na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, odati počast i zahvaliti se za njihovu žrtvu u obrani Lijepe Naše.
Poslije sam produžio do Iloka, gdje sam otišao do hotela Dunav, sjeo uz Dunav i pojeo drugi sendvič. Hotel je jako lijep, kao i okoliš. Divno mjesto za odmor.
Prošetao po zidinama Iloka i nastavio nazad prema Opatovcu, Lovasu....
 |
| Ponovno beskrajna polja vinograda i drugih kultura |
....pa Tovarnik, pa preko Đeletovca, Nijemaca do Lipovca. U Lipovcu sam točio drugi puta gorivo, prvi puta u Belom Manastiru, i autoputom do izlaza Spačva, jer nema druge prometnice u blizini. Skrenuo sam kroz Vrbanju prema Drenovcima i Gunji. To je područje bilo poplavljeno prije malo više od mjesec dana i htio sam proći tuda i vidjeti to. Prizor je strašan. Ljudi su me čudno, mogao bi reći i ljuto gledali, dok su praznili kuće i spremali ih za rušenje ili obnovu. Nisam niti htio slikati uz te poglede. Miris je bio užasan. Jadni ljudi.
Na kraju, zadnjim viđenim, tužan sam morao krenuti kući. Ovo zadnje me se jako dojmilo i bio sam sa tim ljudima u mislima još nekoliko dana. Do Županje sam došao oko 19h i odlučio starom cestom za Zagreb, preko Slavonskog Broda, Nove Gradiške, Novske...
Kod Slavonskog Broda sam točio treći puta da se ne bih morao na parama voziti do kuće. Od Broda sam vozio po mraku i mokroj cesti, na svu sreću i relativno pustoj. Kod Ivanić Grada skrećem na autoput, jer ne podnosim onu "Hitlerovu" cestu od Dugog Sela do Sesveta, i oko 22:45 dolazim kući. Ukupno 15h na putu.
Slikano drugo jutro. Prosječna brzina 77km/h, prijeđeno 821km u vremenu vožnje od 11h35min. Prosjek ne odgovara vremenu jer putno računalo ne računa prosjek kada vozim sporije od neke određene brzine....
Uglavnom, umoran sam bio, ali ne previše. Najeo sam se, otuširao i išao spavati.
Sljedeći dan, kada je slikano putno računalo, krenuo sam na put dug 750km...što će reći koliko sam bio umoran ovim putem. Maxi skuter je idealno vozilo za ovakva putovanja što ćete i pročitati u slijedećim putovanjima...
Nema komentara:
Objavi komentar