Varaždin, Trakošćan 2017.

Sesvete, Zelina, Varaždin, Lepoglava, Trakošćan, Oroslavlje, Stubica, Sesvete (200km-3h)

25.3.2017.

X10 - Mile
X10 - Darijo

Već ranije je bilo planirano obići Varaždin i Trakošćan, ali prognoza nije bila na našoj strani. Došao je i lijep dan pa smo ga iskoristili. Odlična brza cesta prema Varaždinu već je više puta odvožena pa smo uživali u poznatoj dionici i brusili gume. Do Varaždina smo došli jako brzo. Plan je bio popiti kavu negdje u centru i prošetati se starim gradom i zidinama.

Nekada je na ovome mjestu bilo iscrtano parkiralište za motore, ali ulica je obnovljena i sada toga više nema. Mislim da je znak za parkiralište ostao tu. Stali smo uz rub ispred nepoznatog kolege sa malo većim dvokotačnim ljubimcem i krenuli u šetnju.

Kavica na suncu u centru i šetnja uz pokoji "kraljevski" odmor. U obilasku staroga grada vidjeli smo neku TV kuću kako radi intervju sa Halidom Bešlićem, ali nismo htjeli ući u kadar i zasjeniti ga sa našim pojavljivanjem na malim ekranima :-).

Nakon ugodne šetnje i odmora nastavili smo po poznatoj cesti preko Ivanca i Lepoglave do Trakošćana.

Sparkirali smo se, naravno kao i obično, najbliže kaj se može. Skinuli smo kacige i ostavili ih ispod sjedala. Mile je vidio da ima propušten poziv od sina Josipa i nazvao ga.

Loše vijesti. Josip je sa drugom ekipom na R-motorima otišao u drugom smjeru prema Korenici i Karlobagu i na jednom zavoju pao kada je imao kontakt sa drugim kolegom. Naravno, to smo sve saznali kasnije. Mile je prvu informaciju dobio samo od Josipa - pao je i ide u Gospić u bolnicu, ali nema nekih prijeloma već se samo natukao, obavit će sve preglede da se vidi da nije nešto i puklo. Njegov i motor od kolege su jako oštećeni i odvezeni su na vučnoj službi kod jednog prijatelja. 

Mile je naravno bio potišten, što je i normalno, pa sam ga ja malo probao utješiti. Prošetali smo oko dvorca i uz jezero uz par fotografija i u mislima sa Josipom i kolegom. Svako malo smo dobivali nove informacije i kada je Mile saznao da Josip nije jako ozlijeđen malo se smirio.

Nakon šetnje smo se spremili i nastavili dalje kući. Vozio sam prvi i ritam je bio malo sporiji jer sam malo bio pod dojmom nesreće koja se dogodila Josipu, a znao sam da niti Mile nije skoncentriran 100% na vožnju. Nastavili smo do Oroslavlja gdje smo pojeli pizzu i nakon toga kroz Stubicu pa preko Laza prema kući. Ova vožnja nam je ostala u sjećanju, ali ne dobrom.

Otvaranje sezone 2017.

Sesvete, Križevci, Kalnik, Novi Marof, Marija Bistrica, Sesvete (155km - 2:30min)

04.03.2017.

X10 - Mile
X10 - Darijo

Pojavilo se prvo sunce i bilo je vrijeme za prvi ozbiljniji krug koji se čeka od jeseni. Odluka je pala, naravno kao i svake godine, da je prva vožnja obavezno kroz Mariju Bistricu gdje se idemo pomoliti za sretnu i uspješnu moto sezonu, kako za sebe tako i za svoje suputnike na putu. Naravno da se sjetimo i svojih najbližih i pomolimo za zdravlje svih.
Cesta je bila u super stanju jer kroz zimu nije bilo snijega pa je količina šljunka bila minimalna, osim naravno na lokalnim užim cestama gdje vozači kamiona u zavoje prelaze van asfalta i nanose zemlju, šoder, prašinu na kolnik. Nebo je bilo bistro i sunčano i sa Kalnika se vidjelo daleko....

Nakon Kalnika na obnovljenoj i prekrasnoj cesti Sudovec-Možđenec nismo baš jurili jer je u šumi asfalt bio hladan pa smo testiranje te dionice ostavili za neku drugu priliku. Kroz Marof i Konjščinu stigli smo do Marije Bistrice gdje smo popili kavu i obišli Baziliku Marija Bistrica i obavili redovitu ceremoniju molitve.

Nakon toga smo se cestom preko Laza, koja je također tek obnovljena, vratili u Sesvete i produžili do Dubrave gdje smo se počastili pizzom od kukuruznog brašna u pizzeriji Verona due.

Zadovoljni vožnjom, već smo se dogovarali za sljedeći đir i  rastali se sa osmijesima na licu.

Slap Peričnik, Planica, Lago di Fusine, Mangart 2016.

Slap Peričnik, Planica, Lago di Fusine, Mangart (625 km - 7 

20.8.2016.

Aprilia SRmax - Ivica
X10 - Suzana&Darijo

Ove godine sam odvozio malo kilometara i imao sam jaku želju za vožnjom. Nikako dobiti slobodne dane i još da se poklopi sa nekim da odem na neku vožnju. Dogovorio sam se sa svojom najdražom da ide sa mnom u planine. Inače je zimogrozna i to ju ne privlači pa sam uvrstio u krug malo jezera, malo rijeka, pa je pristala. Bilo je u planu ići još sa nekima, ali zbog privatnih razloga su odustali. Kolega sa posla me pitao da li on može ići sa nama i tako smo dobili društvo.
Ivek je gušter kaj se tiče vožnje na motoru, ali je vozač profesionalac pa mu je uz đombu bilo lakše na prvom većem putovanju. Do sada je vozio manje skutere, većinom po gradu, ali bez obzira na sve to, bio je izvrstan suputnik.
Dogovor je pao da krećemo u 8h i nakon ispijene kave smo i krenuli....oko pola 9:-)
Autoputom smo odlučili ići do Kranjske Gore, a onda lokalnim cestama uživati po prirodi.
Stali smo malo naravno koji puta da protegnemo noge i da nabacimo doručak.
Prva zanimljivost je bila slap Peričnik u blizini mjesta Mojstrana prije Kranjske Gore.

Posebnost ovoga slapa je što se može proći skroz oko njega, ispod stijene sa unutarnje strane. Ima dva slapa. gornji je manji i trebalo se penjati još više, a nekako u čizmama i moto hlačama to i nije idealno pa smo ostavili to za drugi puta. Nakon slapa smo nastavili prema skakaonici Planici. Uživo izgleda impresivno. Rekorder je slovenski skakač Peter Prevc koji je 2015. god. doletio do 248,5 metara. Inače svjetski rekord drži norveški skakač Anders Fannemel koji je u svojoj Norveškoj u gradu Vikersund doletio do 251,5 metara. A navodno kada preurede Planicu na njoj će se moći skakati i do 270 metara. Planica je inače bila 20 godina najveća skakaonica do spomenute Norveške koja je novo preuređena 2011. god. i uzela titulu najveće pa je vrijeme da vrate te rekorde u Sloveniju. Svaka čast hrabrim skakačima.

Pored velike Planice ima 7 manjih skakaonica za djecu i za treninge koje, dok nema snijega, koriste umjetnu plastičnu travu koju polijevaju sa vodom pa se može koristiti sa sigurnošću. A Planica preko ljeta služi amaterima željnima adrenalina i spuštanja po sajli ili poznatije zipline.
U blizini Planice ima i zanimljivih slapova kao i potoka koji izviru iz stijene, ali i to smo ostavili za drugi put.
Nakon Planice se odmah nalazi Italija i tu smo nakon nekoliko kilometara skrenuli prema jezerima koji se vide sa Mangarta i mame da ih posjetiš. Ovo je treća godina da idem na Mangart pa je vrijeme da posjetim i ta jezera.

Kada smo vidjeli da se kupaju točno kod znaka zabranjeno kupanje, onda smo i mi napravili nekoliko zanimljivih slika.

Prvo jezero je mnogo ljepše i čišće, a gornje jezero koje se preljeva u ovo je manje lijepo i manje zanimljivo. Oko ovoga je šetnica, ali naravno da je to bilo previše za nas pa smo zajahali motore i otišli do gornjeg jezera. Tamo je puno više praznog prostora pa tako ima veliki broj kampera i raznih štandova.

Tu dolaze vikendom uživati u svježem zraku, biciklirati po okolini ili penjati po obližnjim planinama ili jednostavno pojesti kobasice i popiti pivo.
Odavdje je prekrasan pogled na Mangart, koji nam je slijedeća stanica.
Nekoliko slika prema Mangartu, 2679 mnv.

Još se nisam nikada sa ove strane penjao na Mangart, koji je i granica Slo-Ita.
Posjet Mangartu se plaća 5 € po motoru kao ekološki porez. Mala cijena za cestu koju je trebalo izgraditi u stijenama. Cestu je gradila talijanska vojska za obranu u ratu. A kada je asfaltirana bila je najviša cesta u bivšoj Jugoslaviji, 2095 mnv.
I tako mi konačno sa makinama došli na....

Pogled sa Mangarta na jezera koja smo obišli.

Uživali na vrhu kojih sat vremena, pojeli ostatke hrane koje smo ponijeli i krenuli predivnom cestom prema Tolminu, Mostu na Soči gdje smo popili još jednu kavicu i nastavili prema Logatecu i dalje autoputom, već po mraku, prema Zagrebu. Predivno proveden dan, a naš gušter je položio sa odličnim prvi zadatak, prvu malo ozbiljniju vožnju!!!!
Veseli pozdrav od ekipe skuteraša ;-)

Ovo je ujedno i zadnja naša ozbiljnija vožnja u ovoj godini.
Suzana i Darijo.