Varaždin, Trakošćan 2017.

Sesvete, Zelina, Varaždin, Lepoglava, Trakošćan, Oroslavlje, Stubica, Sesvete (200km-3h)

25.3.2017.

X10 - Mile
X10 - Darijo

Već ranije je bilo planirano obići Varaždin i Trakošćan, ali prognoza nije bila na našoj strani. Došao je i lijep dan pa smo ga iskoristili. Odlična brza cesta prema Varaždinu već je više puta odvožena pa smo uživali u poznatoj dionici i brusili gume. Do Varaždina smo došli jako brzo. Plan je bio popiti kavu negdje u centru i prošetati se starim gradom i zidinama.

Nekada je na ovome mjestu bilo iscrtano parkiralište za motore, ali ulica je obnovljena i sada toga više nema. Mislim da je znak za parkiralište ostao tu. Stali smo uz rub ispred nepoznatog kolege sa malo većim dvokotačnim ljubimcem i krenuli u šetnju.

Kavica na suncu u centru i šetnja uz pokoji "kraljevski" odmor. U obilasku staroga grada vidjeli smo neku TV kuću kako radi intervju sa Halidom Bešlićem, ali nismo htjeli ući u kadar i zasjeniti ga sa našim pojavljivanjem na malim ekranima :-).

Nakon ugodne šetnje i odmora nastavili smo po poznatoj cesti preko Ivanca i Lepoglave do Trakošćana.

Sparkirali smo se, naravno kao i obično, najbliže kaj se može. Skinuli smo kacige i ostavili ih ispod sjedala. Mile je vidio da ima propušten poziv od sina Josipa i nazvao ga.

Loše vijesti. Josip je sa drugom ekipom na R-motorima otišao u drugom smjeru prema Korenici i Karlobagu i na jednom zavoju pao kada je imao kontakt sa drugim kolegom. Naravno, to smo sve saznali kasnije. Mile je prvu informaciju dobio samo od Josipa - pao je i ide u Gospić u bolnicu, ali nema nekih prijeloma već se samo natukao, obavit će sve preglede da se vidi da nije nešto i puklo. Njegov i motor od kolege su jako oštećeni i odvezeni su na vučnoj službi kod jednog prijatelja. 

Mile je naravno bio potišten, što je i normalno, pa sam ga ja malo probao utješiti. Prošetali smo oko dvorca i uz jezero uz par fotografija i u mislima sa Josipom i kolegom. Svako malo smo dobivali nove informacije i kada je Mile saznao da Josip nije jako ozlijeđen malo se smirio.

Nakon šetnje smo se spremili i nastavili dalje kući. Vozio sam prvi i ritam je bio malo sporiji jer sam malo bio pod dojmom nesreće koja se dogodila Josipu, a znao sam da niti Mile nije skoncentriran 100% na vožnju. Nastavili smo do Oroslavlja gdje smo pojeli pizzu i nakon toga kroz Stubicu pa preko Laza prema kući. Ova vožnja nam je ostala u sjećanju, ali ne dobrom.