Mühlbach am Hochkönig-Radstadt-Obertauern-St. Michael-Innerkrems-Nockalm-Villach-Wurzenpass-Bled-Zagreb - drugi dan (oba dana 1040km-14h)
1.9.2015.
X10-Mile
X10 - Darijo
 |
| Ruta za 2 dana |
Čitao sam i slušao puno putopisa i izleta sa Grossa i bilo je vrijeme da i ja posjetim taj čuveni prijevoj sa svojim skuterićem od svega 330 ccm, iako sam sa raznih putopisa shvatio da gore mogu samo BMW-GS po mogućnosti 1200 ccm, ili V-strom kao jedina moguća rezervna opcija :-)
A vidi me gdje sam bio :-))))
Plan je bio otići na Gross 10.7. prije nego odem na more na godišnji, ali nitko od ekipe nije mogao, a sam nisam želio ići. Jedan je imao rođendan, drugi pao sa traktorske prikolice, treći je taman završavao godišnji, četvrti ne može zbog obiteljskih obaveza....
31.8. smo se nas dvojica uspjeli dogovoriti. Mile je bio još 5 dana na godišnjem, a ja sam imao dva slobodna dana, što je uz odličnu prognozu bila dobitna kombinacija.
Krenuli smo rano, oko pola 8, i autoputom vozili do Logateca u Sloveniji. Napravio sam plan kako bi vidjeli što više toga, a naravno pomoć pri odabiru su bili putopisi od kolega bajkera sa raznih foruma. Od Logateca do Kobarida je prekrasna cesta za voziti se, a i prošao sam ju sa Miletom već u 6.mjesecu pa smo ponovo išli njom i naravno ponovo popili kavu u mjestu Most na Soči. Dalje smo išli do prijelaza Učja koji se nalazi u blizini mjesta Žaga u Sloveniji i nastavili kroz Italiju preko prijevoja Carnizza 1086 mnv. Prekrasna priroda kroz usku, opasnu i jako zanimljivu cestu kojom smo vozili do Resiutta, a dalje magistralnom cestom prema Pontebbi.
Stali smo kod Nassfelda gablati, ali sa talijanske strane kod jezera. Slike govore koliko je lijepo. Bilo je vruće iako smo na dosta velikoj visini. Stali smo u hlad koji je vjerojatno bio jedini na tom prijevoju Pramollo 1580 mnv.
Nakon spuštanja s Nassfelda vozili smo prekrasnom, za Alpe bi rekli nizinskom cestom, na oko 800 mnv do Lienza gdje počinje lagani uspon pa sve jači prema Grossu. Prije samoga uspona na Gross i naplatnih kućica odlučili smo se odmoriti, a nekom se i prispavalo :-) Sorry Mile, uhvaćen si :-))
A da i Piaggio paše Alpama, vidi se....
Platili ulaz na Gross 24,5 € za 48 km izuzetno kvalitetne ceste i počeli se strmo penjati. Nakon nekoliko trenutaka ukazala nam se prekrasna panorama pa smo stali da uživamo u pogledu i ovjekovječimo to.
Nastavili smo dalje i shvatili da ovdje više nema mjesta za slikanje, jer kada god pogledate oko sebe uvijek bi mogli stati, uživati i slikati bezbroj fotografija. Dan je bio takav da nismo mogli poželjeti bolji.
Zatim smo stali na jednoj brani i uživali u prekrasnom prizoru vode koja se spušta sa vrhova Alpi kao i na mnogim mjestima, ali ovdje smo mogli lako prići blizu. To je nekoliko zavoja prije poznatog glečera ispod vrha Grossglockner.
Zatim smo se popeli i do glečera gdje smo kupili koji suvenir (užasno su skupi), uživali u pogledu na ledenjak, vrh i prirodu koja nas je okruživala na ugodnih 20 stupnjeva, Nationalparkplatz 2369 mnv. Asortimana odjeće je bilo stvarno raznolikog. Od japanki i potkošulja do termo-moto opreme i čizama.
Jedna bajkerica je hranila vrane, koje su izgledale kao crni golubovi, jeli su iz ruke i trudili se održavati u zraku uz snažno strujanje vjetra.
A ovim ljudima se divim i stvarno ih respektiram.
Meni bi vjerojatno bicikl smetao i na krovu auta da ga gore vozim, a kamoli da ga klačim.
Nastavili smo prema Edelweiss spitze i došli do još jednog mjesta, prijevoja koji je označen visinom Hochtor 2504 mnv.
Predivan pogled i nevjerojatno da na ovakvoj visini još prokopaju i tunel. A sa druge strane puca prekrasan pogled prema Edelweiss spitzeu i prema nedirnutoj prirodi.
Stali smo naravno još nekoliko puta prije završnog uspona. Nevjerojatno mi je bilo pogledati bajkere oko sebe jer sa svojih 40 godina sam bio jedan od najmlađih na brdu.
Nastavili smo prema Edelweiss spitze i došli do još jednog mjesta, prijevoja koji je označen visinom Hochtor 2504 mnv.
Predivan pogled i nevjerojatno da na ovakvoj visini još prokopaju i tunel. A sa druge strane puca prekrasan pogled prema Edelweiss spitzeu i prema nedirnutoj prirodi.
Stali smo naravno još nekoliko puta prije završnog uspona. Nevjerojatno mi je bilo pogledati bajkere oko sebe jer sa svojih 40 godina sam bio jedan od najmlađih na brdu.
Zatim mi se učinilo da je netko bio i na BMW-u :-)
Ako želite vidjeti koje modele ima BMW, dođite ovdje. Siguran sam da sam ih sve vidio :-)
Prošli smo još jedan vrh koji ima predivan pogled prema Grossglockneru i mnogim drugim vrhovima u okolini. Pravi vidikovac. Parkplatz 2428 mnv.
Prošli smo još jedan vrh koji ima predivan pogled prema Grossglockneru i mnogim drugim vrhovima u okolini. Pravi vidikovac. Parkplatz 2428 mnv.
Ovo je mjesto otkuda počinje spust prema Zell am See-u. Ima još uspon prema Edelweissu, ali to nije prijevoj već vrh, kao u Sloveniji Mangart. Odavdje je prekrasan pogled na početni spust sa predivnim zavojima i u poleđini Edelweiss spitze.
Ako mislite da je onaj bicikl bio čudno vozilo na planini, kaj je onda ovo??? :-)
Dva prekrasna Fergusona koji izgledaju kao da se nisu uspuhali na ovom usponu, a i izgledaju kao da su sada iz tvornice izašli. A čak imaju i posebne tablice sa imenima. To su pravi kraljevi brda:-))
A bilo je tu još različitih koji su uživali u pogledu.
Edelweiss spitze 2571 mnv smo osvojili i ostali malo uživati u toj predivnoj prirodi. Nikako nam se nije dalo spuštati sa vrha Austrije, a čak smo se razmišljali i ovuda vraćati sutra. Onda bi nadoplatili "samo" 11 € za povratak ovom cestom.
Morali smo ipak krenuti jer smo smještaj morali odabrati malo dalje od željene destinacije zbog popunjenosti veće od 90%, a i zbog cijena. Bili smo udaljeni nekih 40 km od Zell am See-a, ili pola sata vožnje, što nam je mnogo smanjilo cijenu smještaja, ali oduzelo tih nekih pola sata vožnje... po prekrasnom kraju:-)
Spuštanje prema jezeru nije tako fascinantno kao sa druge strane, ali je cesta fenomenalna.
Kada smo došli u Zell am See, kao da smo došli 15.7. u Rovinj ili neko drugo središte na Jadranu. Gužva, skupi auti, old timeri, auti na struju... Iznenadio sam se da tako mnogo ljudi vidim u takvom središtu jer niti je sezona skijanja, niti baš kupanja u tom jezeru na toj nadmorskoj visini. Ali da ljudi uživaju kao mi na moru, definitivno. Dobro da nismo tu rezervirali smještaj jer vjerojatno bi bili malo duže budni nego tamo gdje smo odsjeli. Pri rezerviranju smještaja sam naveo da ćemo doći oko 19-20h i došli smo u 19:30h bez da smo puno tražili jer sam dobro sve promotrio doma na kartama pa smo došli iz prve bez pogleda na kartu. Smještaj je bio fenomenalan, za poželjeti. 500 m iznad sela, izvan buke, a pored prekrasne kuće je prolazio potok, a uz njega su pasle kravice sa zvoncima oko vrata i uspavljivale nas. Smjestili smo se u Reith-Gut, Schlöglberg, Mühlbach am Hochkönig. Prekrasno selo. Nakon što smo se raspakirali spustili smo se u selo i popili cugu. Smještaj smo platili 45 €. Par slika smještaja.
Probudio sam se prije svitanja pa ulovio par lijepih kadrova dok sunce izlazi. A pogled sa terase je...
Nakon sat vremena i sunce se pokazala i promijenilo izgled krajolika. Slike možda izgledaju lijepo, ali osjećaj biti na takvom mjestu se ne može prenijeti.
Motori su bili na sigurnom ispred ulaza, a kada smo sišli ujutro na mome motoru je ležala mačka i sunčala se.
Kada smo otvorili vrata skočila je sa sica i pravila se kao da nije niti bila na njemu. Eto tigrice koja je luda za bajkerima:-)
Navečer na cugi smo odlučili da idemo drugim putem kući jer nema smisla ponovo ići istom rutom, a barem u Austriji se ima kuda guštat po prirodi. Jučer smo napravili 560 km, a za danas je bilo namjenjeno 100 km manje. Krenuli smo prema istoku i mislili proći Bischofshofen, Obertauern, St.Michael i onda uz autoput do Villach-a, pa na Wurzenpass i do Bleda, gdje je bio dogovor da se možda nađemo sa Josipom, Miletovim sinom i ekipom bajkera. Predivnom cestom, ali još malo hladnom jer je bilo svega 12-15 stupnjeva ovisno o području, stigli smo brzo do St. Michaela gdje smo vidjeli da je cesta zatvorena pa smo promijenili rutu i išli preko Nockalmstrase-a i vidjeli još jedno poznato skijalište Innerkrems. Skijališta su bila bez snijega, ali ne i bez gostiju. Stvarno Austrijanci uživaju u tim brdima. Oni skijaške staze preko ljeta pretvaraju u šetališta i koriste šume uz njih za biciklističke rute koje su izuzetno posjećene. Odmorili smo prije uspona na Nockalm u Innerkrems-u.
Nockalm je možda i primjereniji za skutere, jer Gross je kao poligon za R-ove i ostale bjesne mašine. Iako gotovo svi koji idu prvi puta se ne ganjaju već uživaju u svakom trenutku. Nockalm je nekako uži i pitomiji. Nije toliko izvikan i popularan, ali nije da nije bilo gužve. Na ulaz smo čekali 15-tak minuta i platili ulaznicu 10 € po motoru.
Navečer na cugi smo odlučili da idemo drugim putem kući jer nema smisla ponovo ići istom rutom, a barem u Austriji se ima kuda guštat po prirodi. Jučer smo napravili 560 km, a za danas je bilo namjenjeno 100 km manje. Krenuli smo prema istoku i mislili proći Bischofshofen, Obertauern, St.Michael i onda uz autoput do Villach-a, pa na Wurzenpass i do Bleda, gdje je bio dogovor da se možda nađemo sa Josipom, Miletovim sinom i ekipom bajkera. Predivnom cestom, ali još malo hladnom jer je bilo svega 12-15 stupnjeva ovisno o području, stigli smo brzo do St. Michaela gdje smo vidjeli da je cesta zatvorena pa smo promijenili rutu i išli preko Nockalmstrase-a i vidjeli još jedno poznato skijalište Innerkrems. Skijališta su bila bez snijega, ali ne i bez gostiju. Stvarno Austrijanci uživaju u tim brdima. Oni skijaške staze preko ljeta pretvaraju u šetališta i koriste šume uz njih za biciklističke rute koje su izuzetno posjećene. Odmorili smo prije uspona na Nockalm u Innerkrems-u.
Nockalm je možda i primjereniji za skutere, jer Gross je kao poligon za R-ove i ostale bjesne mašine. Iako gotovo svi koji idu prvi puta se ne ganjaju već uživaju u svakom trenutku. Nockalm je nekako uži i pitomiji. Nije toliko izvikan i popularan, ali nije da nije bilo gužve. Na ulaz smo čekali 15-tak minuta i platili ulaznicu 10 € po motoru.
Eisenthalhohe 2042 mnv je ujedno i posljednji prijevoj preko 2000 m koji smo prošli. Cesta na spustu je predivna i stvarno smo guštali. Meni je možda čak i više odgovarao ovaj prijevoj od Gross-a, zbog konfiguracije zavoja i strmina. Kada smo izašli iz Nockalmstrase-a nakon 15 km smo prošli pored dva jezera; Feldsee i Afritzersee gdje smo se čudili ljudima koji se kupaju i sunčaju jer je bilo svega 23 stupnja vani.
Lijepa jezera, ali se nismo zadržavali već smo ih ostavili za drugu priliku :-)
Dalje smo vozili magistralnom cestom bez nekog uzbuđenja sve do uspona na Wurzenpass ili Podkoren. Sa austrijske strane je to najlošija dionica, što se asfalta tiče, za vrijeme cijelog boravka u Austriji. Sa slovenske je mnogo bolja. Stali smo nakratko u Kranjskoj Gori da protegnemo noge i nastavili do Bleda. Na Bledu je bilo preugodnih 30 stupnjeva i kuhali smo se u moto opremi. Josip na žalost nije došao, a mi se nismo duže od vremena provedenoga uz ručak zadržavali. Bio je plan malo šetati i do Bohinja, ali zbog vrućine smo to ostavili za drugi put.
Natočili puni tank na Bledu i za 2 sata bili u Sesvetama na cugi sa ekipom i prepričavali dogodovštine. Malo sam bio i tužan jer je to praktički bilo i na neki način zatvaranje sezone motoriranja.
Gross je tako daleko, a kada kreneš tako blizu, pa ću time i završiti ovo predivno putovanje i predložiti svima da idu pogledati prirodu koja je tako jedinstvena, fascinantna, a tako blizu i na dohvat svakog motora i skutera od 200 ccm na više. Skuteraši ne bojte se Alpi!
Jednoga dana kada narastemo izgledat ćemo ovako.... pa u napad na nordijske zemlje :-)
Lijepa jezera, ali se nismo zadržavali već smo ih ostavili za drugu priliku :-)
Dalje smo vozili magistralnom cestom bez nekog uzbuđenja sve do uspona na Wurzenpass ili Podkoren. Sa austrijske strane je to najlošija dionica, što se asfalta tiče, za vrijeme cijelog boravka u Austriji. Sa slovenske je mnogo bolja. Stali smo nakratko u Kranjskoj Gori da protegnemo noge i nastavili do Bleda. Na Bledu je bilo preugodnih 30 stupnjeva i kuhali smo se u moto opremi. Josip na žalost nije došao, a mi se nismo duže od vremena provedenoga uz ručak zadržavali. Bio je plan malo šetati i do Bohinja, ali zbog vrućine smo to ostavili za drugi put.
Natočili puni tank na Bledu i za 2 sata bili u Sesvetama na cugi sa ekipom i prepričavali dogodovštine. Malo sam bio i tužan jer je to praktički bilo i na neki način zatvaranje sezone motoriranja.
Gross je tako daleko, a kada kreneš tako blizu, pa ću time i završiti ovo predivno putovanje i predložiti svima da idu pogledati prirodu koja je tako jedinstvena, fascinantna, a tako blizu i na dohvat svakog motora i skutera od 200 ccm na više. Skuteraši ne bojte se Alpi!
Jednoga dana kada narastemo izgledat ćemo ovako.... pa u napad na nordijske zemlje :-)
Ukupni trošak puta je bio 160 € po jednom motoru, a prošli smo 1040 km, jednu noć prespavali i stvarno uživali.
Nema komentara:
Objavi komentar