21.5.2022 - 29.5.2022
Suzana&Darijo
Nc750X
Hrvatska-Crna Gora-Albanija-Grčka-Sj. Makedonija-Albanija-Crna Gora-Hrvatska
NAPOKON!!!!
Dvije godine sam bez pravog putovanja, puta izvan Lijepe Naše.
Lock down, zatvaranje, maske i sve druge mjere su iza nas hvala Bogu. Neću sada pisati protiv nekoga ili nečega, ali uskraćeno nam je skoro dvije godine slobode i zato smo jako željni putovanja, avantura...
Naravno da smo to vrijeme iskoristili za druge stvari, bicikliranje, planinarenje, ali ovaj način putovanja motorom nas posebno veseli.
Najesen prošle godine trebao sam sa prijateljima napokon ići na put prema Albaniji, ali smo imali požar u kući i put je propao. Uspješno smo sanirali sve probleme uz drage prijatelje, poznanike i druge nepoznate ljude koji su nam pomogli sa svojim novčanim i materijalnim donacijama putem facebook stranice, skupljanja u nekim firmama i u crkvi, gablecima. Još jednom hvala svima kao i onima koji su dolazili pomoći svojim rukama, alatima i drugim pomagalima koje nismo u tom trenu imali. Koliko god teško bilo, toliko i još više nas je ispunilo pozitivnim osjećajima jer smo osjetili od poznatih i nepoznatih toliku nesebičnu pomoć i dobrotu da se ne može opisati sa par rečenica.💓
 |
| Bilo je teško, ali dan je uvijek završio sa osmijehom. |
Pa krenimo...
21.5.2022. subota, Zagreb-Bar 650 km
Ove godine smo se ponovno odlučili za Grčku. Vrijeme putovanja je određeno i uvijek unaprijed napravim nekoliko planova kuda bi se moglo ići. Prognoza vremena je ona koja nam određuje pravac koji se može proći sa najmanje ili ništa kišnog vremena. Već dugo na listi čekanja je Sicilija, Sardinija, Španjolska i moguće Portugal, grčki otoci... Nemamo baš veliku želju putovati po srednjoj, sjevernijoj od nas Europi, tj. ja imam, ali Skandinaviju jednoga dana.
U Grčkoj sam bio više puta, a sa Suzanom jednom do sada, 2015. god. sa našim Bijelkom pa je bilo i vrijeme da posjetimo Grčku na našoj Munji, kako je Hondu nazvala naša kćer.
Odlučili smo da ćemo ove godine raditi manje kilometara i malo više odmarati uz koji kupanac.
Našu Munju smo natovarili kao mazgu i bili smo spremni za polazak.
Krenuli smo oko 9h i navratili kod prijatelja Milea u Slunju na kavu.
Nakon kratke kave nastavili smo kroz Plitvice do Knina gdje smo stali na ručak u Restoran Tvrđava i fino jeli uz prekrasan pogled.
Nakon klope smo krenuli uobičajenom rutom Sinj-Trilj pa dio autoputom i preko novoga mosta kojega još nismo niti prošli niti vidjeli završenog. Pelješki most je prekrasan i konačno spaja sve dijelove Lijepe Naše bez prolaska kroz Bosnu iako sa tim nismo imali problema osim gubitka vremena na granicama.
Uz krasan okoliš stigli smo do Crne Gore, trajektom prešli Boka Kotorsku uvalu, po sporoj dionici prema Budvi i došli u Bar gdje smo se smjestili da bi drugi dan mogli ući u Grčku.
Na trajektu sreli pravog avanturistu njemačkih reg. oznaka koji je Motocikl i mali avion dovezao na prikolici. Nadamo se da je uživao!
22.5.2022. nedjelja, Bar-Parga 500 km
Jutro je bilo prekrasno bez ijednog oblaka, skoro bi rekli i prevruće. Dobro, Suzana to nikada ne bi rekla. Nakon super smještaja krenuli smo i u caffe-restoranu Lamiga Express, prije granice sa Albanijom, popili kavu i pojeli burek na suncu. Razmišljali smo hoće li biti sreće da nam ovakvo vrijeme bude i u Grčkoj pa da se možemo kupati. 5. mjesec je pa nikada sa sigurnošću ne možemo znati hoće li biti hladno ili toplo, ali većinom smo u ovo doba prolazili kako smo željeli✌
 |
| Ledo i tu |
Kroz Albaniju redovito idemo istom rutom, Skadar-Tirana-Vlora-Saranda. Iz drugih putopisa smo naučili da je to najbrži put prema Grčkoj. Dok se vozim dosadnom dionicom razmišljam kako nisam niti tražio alternativne pravce i to će mi biti zadaća za neki drugi put. Stajemo na pokojem odmorištu u hladu, točimo gorivo i odlučujemo da se ne zadržavamo do Vlore gdje smo planirali ručati.
 |
| I INA nas prati |
Vlora ili kako ju ja nazivam Albanski Monte Carlo. Mnogima se ne sviđa ta betonizacija, ali za albanske prilike izgleda prekrasno. Treba gledati i njihovim očima. Vidi se da grade, uče i kopiraju zapad...koliko je moguće.
Kada me netko pita kakva je Albanija, uvijek odgovaram da nije onakva kakvu ju mi zamišljamo, ali je Albanija. Iako nemam predrasuda prema njoj, još nikada nisam tamo spavao. Uvijek planiram doći do Grčke ili Makedonije. Prvi puta kada sam prolazio gledao sam da imam puni tank goriva i da uzmem u Crnoj Gori sendviče, sokove, vodu, sve kaj mi bude trebalo u tom danu. U biti je to sve zbog znanja, tj. neznanja i neiskustva. Danas, kako sam s vremenom već više puta putovao kroz Albaniju, tako se smijem svojim prošlim naivno-glupim razmišljanjima i sada je normalno točiti gorivo, popiti kavu, pojesti nešto uz put... Dakle, Albance sam upoznao kao izričito iskrene, dobre ljude. Nikada nisam imao neugodnosti, dapače, mnogo su više nasmiješeni od npr. Crnogoraca ili Makedonaca i uvijek su tu za pomoći. Sada već razmišljam o alternativnim pravcima po Albaniji, o noćenju, provesti nekoliko dana samo u Albaniji i bolje upoznati tu jako lijepu zemlju koja je i dalje izvorno lijepa iako se sve više gradi kao i na zapadu.
Nakon Vlore se penjemo na Monte Ciku gdje se nalazi njihovo izletište u brdima u šumi. Izgleda lijepo, i to bi isto trebalo malo proučiti. Stajemo na jednom vidikovcu skoro na samom vrhu. Planirano je probijanje tunela da se izbjegne penjanje preko prijevoja, ali tko zna hoće li to ikada biti.
 |
| Prije 7 godina ovdje nije ničega bilo, a sada je već poveći resort |
 |
| Relativno jak vjetar puše pa se igramo sa njim |
Kada smo se spustili niz prekrasne serpentine (za nas bajkere) naletjeli smo na prijatelje...
Na ovako slobodnu stoku na cestama se kod nas može rijetko gdje naletjeti, možda na Velebitu po nekim jedva asfaltiranim cestama, ali ne i na magistralnim putevima kao kaj je ova cesta.
Na izlasku iz Albanije nas pozdravlja sunce i obećaje da se sutra vidimo u Grčkoj.
U Grčkoj je jedan sat više nego u Albaniji pa ulazimo oko 20, tj.21h u Grčku i oko 22h smo u našem smještaju u Pargi gdje smo noćili i 2015 g.od. Hotel Paradise. Opuštena i domaća atmosfera je ono što cijenimo u smještaju kada ga biramo.
 |
| Mjesto gdje se doručak odvija👌 |
Otuširali se, presvukli i otišli oko 23:30 u šetnju mjestom.
Nema previše turista, ali dovoljno da se osjeti ugođaj. Kao i prvi puta, Parga nas jednostavno hvata u svoju mrežu i uživamo u svakom trenutku provedenom u tom malenom mjestu. Kod nas na Jadranu vjerojatno ne bi ništa radilo u takvim malim mjestima u 5. mjesecu, a ovdje kao da je kraj kolovoza. Sve otvoreno i sve radi, a skoro je ponoć.
Vrijeme je za spavanje. Ovdje smo odlučili provesti dva dana.
23.5.2022. ponedjeljak, Parga 0 km
Danas smo odlučili uživati i ništa ne raditi osim piti i jesti... dobro, i šetati.
 |
| Malo smo zasladili poslije doručka |
 |
| 23.5. a plaža skoro puna |
 |
| Najpoznatiji Grk, a Amerikanac |
 |
| taaaaakoooo |
Ne treba reći da nam nije bilo teško i da bi to mogli ponavljati tako danima...
24.5.2022. utorak, Parga-Lefkada-Tolo 425 km
Danas nema previše ljenčarenja, treba ići iznad i ispod mora...
Nakon doručka, šetnje Pargom i kave krenuli smo oko podne za Tolo, mjesto u blizini Nafpliona.
 |
| Nisam dobio šećer uz kavu pa sam iz Super Bily torbice izvadio zalihu za takve slučajeve iz našeg kvartovskog kafića Gallusa. |
Nije da smo morali, ali smo skrenuli 10-tak km sa rute da bi ručali. Daltoni se ne preskaču ako je moguće.
Da, velike su porcije, ali...
 |
| Nema predaje |
Prema Lefkadi se prolazi tunelom ispod mora i to je poseban doživljaj, a poslije na otok Lefkadu se prelazi brodom-mostom koji se okreće prema potrebi po nekom rasporedu...
Link na video okretanja mosta koji sam snimio👇
https://photos.google.com/album/AF1QipMhAZ12islttBwewgc2PeUWpvClK4WHy9_z3zyu/photo/AF1QipMhwTSk7hTOYhs0TyDhatW1tbKSKzEIHWps6gX7
Sa polaskom oko pola 3 nismo imali drugu mogućnost nego autoputom prema Korintu pa za Tolo.
U Tolo smo stigli jako brzo i oko 19h se smještamo u sobu, zanimljivo istu kao i prije 7 godina kada smo tu boravili.😀
Nakon onako dobrog ručka, ali i vožnje autoputom skoro 300km, ogladnili smo i pronašli nešto slatko u jednom restoranu na plaži.
Malo slatkoga da izdržimo do doručka😂😂
25.5.2022. srijeda, Tolo 0 km
Kao i u Pargi tako smo odlučili da i ovdje ostajemo duže tj. 3 noćenja.
Danas nakon doručka idemo u šetnju pa onda na kupanje u blizinu. Plaža ništa posebno, ali more toplo kao kod nas u 7. mjesecu.
Istražili smo mjestašce i protegnuli noge uz redovitu kupovinu suvenira, tj. magneta, jer za drugo i nema mjesta🙈
Doručak nažalost nije na otvorenom već je u podrumu, ali prekrasno uređenom uz laganu glazbu. Na doručku je bio samo jedan par pored nas. Ili smo kasno došli ili drugi još spavaju jer ovaj hotel ima oko 15-tak apartmana, a nisu bili prazni.
Na krovu se nalazi bazen i to mislim isprobati nakon kupanja u moru, znači navečer.
U šetnji smo navratili na jedan fredo capuccino kaj Grci masovno piju. Dopao mi se, dok Suzana nije baš za kave pa je uzela sok.
Dopale su nam se jako uličice koje su pune cvijeća i sakrivenih lijepih vikendica ili apartmana, kao i bezbroj mačaka koje se vole maziti.
Preskinuli smo se u kupaće i sjurili se u toplo more.
Malo smo se igrali u pijesku...
Nakon kupanja ja sam isprobao i bazen.
 |
| Dubina bazena punih 1 m |
 |
| Pogled sa vrha hotela prema otočiću na kojeg gleda plaža gdje smo se kupali |
 |
| Pogled na naše dvorište i prijatelje |
Nakon napornog plivanje vrijeme je da se nešto prezalogaji.
Vjerojatno smo odabrali krivi restoran pa nam se nije baš dopala ponuda, ali nismo ostali gladni. Piva uvijek popuni nedostatke😁
26.5.2022. četvrtak, Tolo-Argos-Nafplion-Tolo 60 km
Danas smo odlučili da obiđemo utvrdu Argos.
U mikensko doba, glavno naselje i hram nalazili su se na brdu Aspis , sjeverno od Larise. Istočnu padinu Larise i ravnicu istočno od nje naselili su u kasnom brončanom dobu Dorani, a njihovo naselje i hram postali su jezgra klasičnog Argosa. Duge zidove koji se spajaju s Nafplionom započeli su oko 421. pr. Kr. graditi atenski zidari. U jednom trenutku, u strahu od prijeteće spartanske invazije, Argivci su angažirali nekvalificirane muškarce, žene i robove da rade na zidu; unatoč tim naporima, zid je bio samo napola dovršen kada je Argos napao spartanski kralj Agis II, čiji su ljudi srušili sve zidove. Kasnije je obnovljen grad i utvrda koja je ponovno kroz stoljeća rušena i popravljana i danas stoji ponosno iznad novog grada Argosa. (nisam toliko pametan, samo sam malo ukrao tekst sa neta😇)
U povratku za Tolo smo stali u Nafplionu i uživali u njegovim ljepotama. On je, jedno kratko razdoblje, bio glavni grad Grčke (1830. god.) iako još niti danas nema 15000 stanovnika. U ono vrijeme je bio važan grad.
 |
otok-utvrda je napravljen kako bi neprijatelji koji dolaze sa mora u daljini vidjeli siluetu velikog broda i odustali od napada
|
Vratili smo se u naš Tolo i otišli na večeru u drugi restoran.
Ovaj restoran je dobio prolaznu ocjenu i drugi puta (valjda) nećemo pogriješiti.
27.5.2022. petak, Tolo-Ioanina 400 km
Povratak, iako smo još duboko u srcu Grčke, odlučili smo da idemo kroz središnji dio i da posjetimo grad Ioaninu pored koje smo već prošli 2015. god., ali nismo se zaustavljali. Ništa nismo očekivali niti znali o tome mjestu pa smo pustili da nas iznenadi.
 |
| ali prvo smo se pozdravili sa prijateljima |
Put do Ioanine nas nije nešto oduševio, možda i zato što smo birali najbrži pravac pa je sve nekako bilo ravno, široke ceste i ništa za spomenuti.
U Ioanini smo odabrali smještaj u hotelu koji ima svoj parking i doručak jer smo htjeli ujutro što ranije krenuti prema Albaniji i Crnoj Gori da što dalje dođemo i zadnji nam dan onda bude isto umjeren, Umjereno znači cca 1200 km u dva dana plus danas 400 i nešto...Tko vozi motor u dvoje zna da u prosjeku kada se vozi više od 500 km dnevno sa tri kofera i nije neko veselje, ali zato Grčka i je avantura, a ne izlet.
Prolaz do hotelskog parkinga nas je prisjetio na neka prošla vremena. Nije Yugo nešto što se ne vidi, ali u Grčkoj ga se baš i ne može naći, a vjerojatno niti mehaničara za tu "ljutu mašinu".
Pješice smo otišli do centra grada kako nas je vodila navigacija jer nismo znali ništa niti kuda krenuti. Ioanina nije niti velik niti mali grad, otprilike 70000 stanovnika.
Vidjeli smo putokaz za stari dio grada pa smo počeli šetati...
Stari dio nekako kao da je pust, u stvari ljudi su tamo u tišini. Ali kada smo došli u novi dio gdje su kafići, restorani i klubovi, e tamo je bilo zabavno i veselo, a praktično ih dijele samo ove zidine.
 |
| kafić vjerojatno vlasnika iz nekih naših krajeva |
Sve puno veselja i smijeha. Jako nam se dopala atmosfera grada koji inače ne daje dojam takvoga. Ulice su sve stare, sive, zgrade trošne i stare i kao da nitko ne brine o tome. Čak bih rekao da sam na ulasku u grad mislio da ovdje žive samo starci, a da su mladi preselili u veće gradove ili uz morsku obalu. Pomislio sam i da smo vjerojatno fulali u izboru, ali na kraju nam se dopalo toliko da bi mogli ponovno doći u njega.
 |
| morali smo i tu probati giros |
Još malo šetnje i spavanac. Hotel koji smo odabrali nije loš, ali nisam naveo da želim sobu za nepušače i soba je grozno smrdila po dimu cigarete, ali kažem, neću reći da je loš hotel već da je moj propust.
28.5.2022. subota, Ioanina-Nikšić 500 km
Probudili se uz buku automobila i udaranja guma u šahtove i jeku skutera bez auspuha, ali nije bilo moguće spavati u zatvorenoj sobi. Doručak je bio, kako kažu, dječje radosti. Pojeli smo to i krenuli prema granici s Albanijom. Cesta prema granici je dosta zapuštena, ali ipak zanimljivije konfiguracije pa smo više uživali. Na ulazak u Albaniju smo se penjali nekoliko km uzbrdo i pred samu granicu smo sreli biciklistu koji je čekao ispred nas da ju prođe. Slušali smo carinika kako priča sa njim od kuda ide i kuda se uputio. On je rekao da ide iz Atene i da ide kući u Austriju, na što carinik nije mogao vjerovati jer je imao 70-tak godina i samo dvije male torbe sa svake strane zadnjeg kotača. Pitao ga je koliko će mu vremena trebati do kuće, on je odgovorio da je u mirovini i da ne žuri.
Nismo se puno zadržavali po putu već smo, osim manjih pauza, samo vozili i došli oko 18h u Nikšić. Odmah smo stali na večeru u omiljeni restoran Central Perk i pojeli finu pizzu prije spavanja.
Nakon večere smo prošetali centrom i dogovorili se za doručak ujutro na istom mjestu.
29.5.2022. nedjelja, Nikšić-Zagreb 650 km
Kao što smo se dogovorili odmah nakon otvaranja očiju otišli smo na doručak.
 |
| ne, nismo pili pivo za doručak, ali nam se svidjela reklama |
Od Nikšića najkraćim putem do Zagreba, uz izbjegavanje autoputa, prošlo je u apsolviranju u mislima ove avanture koja je prošla u trenu iako je trajala 9 dana. Ovaj puta smo malo više odmarali nego kako uobičajeno radimo, ali nije nam bio problem.
Nadam se da ste uživali sa nama na putu i našim crticama koje smo doživjeli i prenijeli u ovaj blog. Mi smo oduševljeni Grčkom, iako to nije bio slučaj poslije prvog mog posjeta 2015. god. Sada mi se nameće kao prvi izbor za putovanje. I Crna Gora i Albanija su kao jako zanimljiva mjesta za istraživanje novih puteva i lokacija na putu prema Grčkoj.
Darijo i Suzana.
