Grčka sa Mariom, 2022

 11.9.2022.-18.9.2022.

Hrvatska-Bosna-Crna Gora-Albanija-Grčka-Sj.Makedonija-Srbija

Mario&Darijo

Aprilia Shiver&Nc750x

Nakon dvije godine bez putovanja izvan Hrvatske radi virusa i mjera vezanih uz to, drugi puta ove godine putujem u Grčku. Ovaj puta sa Mariom po nekim novim destinacijama i naravno da budemo obišli mnoga mjesta koja nam nikada ne dosade.

11.9.2022. nedjelja, 350 km

Prvi dan smo krenuli malo kasno, nakon dobrog doručka po "utabanim" stazama i po neizostavnim običajima. Prva kavica u PTG-u.

Željni vožnje i pogleda uz more nismo dugo stajali, ali uz naše lagano prekoračenje brzine, Senj pa Sv.Juraj su se brzo ukazali. Dionica Karlovac-Kapela-Senj savladana sa odličnim😏💪

Slična poza uz ljepši pogled.

 Dok smo čekali da nam donesu hranu slikao sam jednu retro vespu.

Nakon dobre klope nastavili smo po magistrali do Karlobaga i kavice.

Nismo se dugo zadržavali jer nam je bilo dosta vruće. Sunce je već bilo dosta nisko i išlo nam je u oči. Jedva smo dočekali apartman u Povljani i kupanac uz prekrasan zalazak i nadu da nas takvo vrijeme bude služilo sljedećih dana.

Nakon kupanca na uobičajenu šetnju i cugu nakon napornog dana.

12.9.2022. ponedjeljak, 460 km

Plan za današnji dan je doći do Nikšića. Nakon doručka smo krenuli preko Benkovca, Skradina, Drniša do Trilja gdje smo stali na prvu pauzu za točenje goriva i cugu.

Nema mora u Trilju pa smo sjeli uz prekrasnu rijeku Cetinu.

Iako rje adni dan, nije bilo gužve pa smo brzo došli do granice sa BiH kod Imotskog. Dalje smo nastavili prema Stolcu i uz rijeku Bregavu prema Bileći. Kratka pauza uz rijeku i dolazi nam prekrasan pas da nas pozdravi i žica nekej za jest pa smo mu dali kaj smo imali...

Nastavili smo dobrim ritmom jer smo htjeli jesti u Nikšiću, u restoranu gdje smo već bili, gdje se provjereno dobro jede. 

Dok smo čekali klopu rezervirali smo smještaj u blizini i u miru ručali-večerali. Nakon klope smo otpeljali motore do apartmana i malo prošetali po centru grada.

Stariji znaju kaj piše, a mlađi neka koriste google😊

Zadovoljni vožnjom, prirodom, klopom i odličnim vremenom uz smijeh smo otišli spavati. Smještaj nema doručak pa smo dogovorili da ujutro prošećemo opet do provjerenog restorana na doručak.

13.9.2022. utorak, 545 km

Na doručak smo došli oko 8h, doručkovali uz sunce i kovali planove za današnji dan.

Restoran Central perk je za preporuku ako prolazite Nikšićem.

https://maps.app.goo.gl/23ME2qfMr2NJN1qL9

Na doručku smo odlučili da želimo obavezno ići preko Durmitora i kroz Albaniju po zanimljivoj cesti SH20 gdje smo prolazili 2018. god. zajedno sa Alenom, ali tada nismo imali sreće sa vremenom jer nam je kiša malo smetala da u potpunosti uživamo u tim zavojima i brdima Albanije.

Danas bi trebalo biti sunčano pa se veselimo turi.

Preko Durmitora zastajemo samo da malo udahnemo zrak i uživamo u predivnim krajolicima prirode i stoke koja slobodno tumara ogromnim pašnjacima.

Slike naravno ne mogu prenijeti ono kaj čovjek doživi i vidi golim okom, ali pokušat ću bar malo. Stali smo još na prijevoju Sedlo gdje nam naravno dolazi opet kompić žicat nekej za jest i pomaziti se. Na Durmitor dolaze mnogi motoristi, biciklisti, planinari jer za svakoga ima veliki broj staza i puteva.

Rumunji sa svojim pilama, a naš kompa žica i druge hrane čim našnjofa da je netko dobra duša i da nemre odoliti njegovom gladnom pogledu.

Mi smo nastavili preko Žabljaka do Mosta na Đurđević Tari gdje smo jeli prije nastavka puta prema i po Abaniji.

Predivan most

Klopa izgleda full jednostavno, ali je bila iznimno ukusna

Nastavili smo prema Mojkovcu, Berane pa na granični prijelaz Grnčar. Vrijeme nas je i dalje odlično služilo i uživali smo po SH20 do prijevoja Leqet e Hotit gdje smo stali odmoriti i fotografirati predivne serpentine po kojima smo došli.

Dogovorili smo da idemo prema Skadru i noćimo u Ulcinju jer tamo nikada još nismo bili👀

Smjestili smo se u hotelu Olea. Nov je i lijepo uređen, ali malo dalje od staroga grada, nekoliko kilometara. Tu su poznate, 10 km dugačke, plaže koje su skroz do granice sa Albanijom kod rijeke Bojane. Presvukli smo se i u "civilu" otišli na jednom motoru do grada.

Stari dio grada nam se dopao iako ga se ne može baš slikati jer su ulice dosta uske pa se ne može prenijeti slikom ljepota. Uz plažu ima mnogo noćnih barova iz kojih buči glasna glazba, ali nam se to nije dopalo pa smo se popeli u noviji dio grada i odabrali Irish Pub kao destinaciju za popiti pravu pivu. Na upit koje irsko pivo imaju, dobili smo odgovor da nemaju irskih piva, samo se tako zovu...pa smo se odlučili za provjereno pivo.

Nakon šetnje i pivice otišli smo na zasluženi spavanac i hrkanac.

14.9.2022. srijeda, 320 km

Podmazali smo lance i provjerili motore prije doručka jer smo prerano ustali, doručak je tek od 8h.

tri dana 1355km, nekom puno, nekome malo

Pozvao nas je konobar - doručak je spreman. Kada smo vidjeli što smo sve dobili (i pojeli) bili smo oduševljeni. Trebao nam je odmor nakon obilnog i finog jela.

Na doručku nam je konobar pokazao slike Dherma, mjesta za koje nismo znali iako prolazimo kroz njega kada idemo prema Grčkoj pa smo odlučili da tamo noćiti na njegov prijedlog. Vozili smo se cijeli dan po glavnoj prometnici u blizini mora, Skadar-Drač-Vlore-Dherma.

Nakon Vlora već smo bili opasno gladni i iscrpljeni. Stali smo uz cestu u jedan restoran gdje se vrte janjci. Uspjeli smo nekako rukama i nogama naručiti hranu i nadali smo se da smo se razumjeli dok smo ju čekali.

Iako nisam ljubitelj janjetine mogu reći da je bila fina i ukusna. Malo smo kasno stali za jelo, a i čekala nas je Monte Cika, zahtjevan prijevoj, pa smo se laganim ritmom popeli i ovjekovječili to slikom.

Trebalo se još spustiti i voziti nekih 30 km do Dherma. Usput smo stali u stari dio Dherma i malo ga pogledali pa se spustili do mora potražiti smještaj.

Jako lijepa plaža sa mnogo kafića, hotela, restorana. Sjeli popiti kavu i "maznuti" wifi signal jer nam nije baš jeftino trošiti impulse za traženje smještaja. Na naše iznenađenje naišli smo na visoke cijenae i popunjene hotele. Nismo htjeli platiti tako visoku cijenu pa smo odlučili malo prošetati i, kak se kaže, pitati u živo...

Naišli smo na dva kampa sa drvenim kućicama. Žene su spremale, prale posteljine...  Pitamo dal ima slobodnih bungalova?! Kaže žena da ima puno, ali ih još nisu stigli očistiti jer su imali tjedan dana techno party na plaži pa su svi gosti otišli danas odjednom. Rekla je ako želimo pričekati sat i pol do dva da očiste jedan pa da se smjestimo. Pitamo koliko košta noćenje. Kaže žena 30 €, dok sve drugo kaj smo gledali nema ispod 90 €, tako da smo naravno pristali i zamolili ako se možemo samo presvući u kupaće i ostaviti stvari na šta je ona rekla da možemo i tako smo napravili.

Osvježili se u čistom moru i odmorili dok su žene očistile naš bungalov. Oduševljeni smještajem presvukli se i otišli prošetati.

Iznenadili smo se u šetnji plažom kako su domišljato uredili barove. Možda nekome izgleda nakaradno i nabacano, ali za svakoga ima ponešto i nije nametljivo. Prihvaćamo njihov način turizma.

Kupili smo pive i čips i sjeli na našu terasu i uživali do dugo u noć. Spavanac je bio nagrada predivno provedenom danu.

15.9.2022. četvrtak, 320 km

Probudili smo se odmorni i otišli na doručak i kavu.

Iznenadili se kad smo u kafiću dobili Franck kavu

Vilica zapiknuta u stijenu je poziv nautičarima da mogu pristati na njihov mol i pojesti fini obrok

Krenuli smo prema Grčkoj poznatom cestom i odlučili spavati na otoku Lefkadi u istoimenom gradu. Stali smo i slikali se na istom mjestu kao 2018- kada je Mario imao VFR-ku crnu.

Fotka iz 2022. god.

Fotka iz 2018. god.

Nismo baš uspjeli namjestiti motor u istu poziciju, ali....

Nastavili smo prema Igoumenitsi, Grčka, gdje smo popili kavu prije nastavka do Lefkade. Nismo htjeli svraćati u Pargu jer mi je to mjesto posebno lijepo i opet bih onda htio tamo ostati bar jednu noć, ali sam zadovoljan kaj sam to uspio ove godine sa Suzanom💕

Sada ponovo imamo svoj internet pa smo rezervirali smještaj u Lefkadi da u miru vozimo. Prije smještaja smo otišli pojesti u već standardno mjesto, na gyros kod braće Dalton.

Najeli se do čepa, otišli u smještaj koji nam se jako dopao. Presvukli se i gas na omiljenu plažu, Porto Katsiki, Ovaj puta je Mario bio pametniji pa uzeo "borosane" (kako Mario kaže za natikače u šali) i kupaće, jer me 2018. tužno gledao kak se kupam. Mislio je tada da se šalim za kupanje. Stigli na plažu i uživali u predivno toplom moru i prekrasnom prizoru zalaska sunca.

Prezadovoljni kaj smo sve po planu odradili i uživali na naš način. Za sat vremena stigli nazad do grada (do plaže ima 45 km) i otišli u grad prošetati i popiti Alfa pivu.

Jeiiii

Ne, ne uživamo😁😁

Iako grad nema nekih povijesnih elemenata, jako je ugodan za nas moto-turiste. Laku noć.

16.9.2022. petak, 440 km

Buđenje, odlazak na kavu, u dućan i voćarnu i klopa u apartmanu. 

Parking

Apartman gore na katu gdje je terasa

Apartman iznutra

Pojeli doručak, odjavili se i krenuli put Metsova i na istočnu obalu Grčke u mjesto Paralia, hotel Panorama Inn. Preporuka!!

Cesta je jako zavojita, a Grci nemaju baš običaj stavljati oznake jačih zavoja ili ograničenja brzine pa je dosta teško znati kaj te čeka iza stijene zavoja. Oni stave ograničenje 80 km/h jer je otvorena cesta, van naselja, a većinu prometnice vozimo 50 km/h. Samim time kasnimo kak smo planirali pa radimo kraće pauze.

Pogled na Ioaninu i jezero

Metsovo

Metsovo je jako zanimljivo mjesto, ali na žalost nisam ga dovoljno fotografirao. Nalazi se visoko u brdima u blizini skijališta. Popili smo cugu, natočili gorivo na zanimljivoj benzinskoj na samoj ulici po kojoj teče promet i to na jakoj kosini.

kakav ljepotan

Prošli velika brda ili planine i spustili se u Kalambaku, tj. do Meteora pojesti nešto i gas dalje. Meteore smo već obišli 2018. god. pa nismo gubili vrijeme.

Naši vjerni prijatelji gdje god da se smo, nađu nas.

Impozantne stijene

Naš hotel. Vidi se naša moto odjeća na drugom katu na uglu👀

Jeiiii

Alfa i gyros😎

Zanimljivo je bilo kada smo šetali i pričali slobodno na hrvatskom, neki redar ili kaj već sa lecima za noćni bar nas pozove u klub i kaže da je poslije ponoći "naša" muzika, na tečnom srpskom. Mario je pomislio "koliko si jadan" da nas u zgužvanim trenirkama pozivaš.🙈🙈 Primijetili smo da u mjestu  ima dosta natpisa na srpskom i dosta ljudi govore srpski. Znao sam da je istočna obala Grčke posjećena od strane Srba, ali nisam očekivao baš da ih ima toliko i to sada u 9. mjesecu.

Nakon šetnje, pive, gyrosa, vrijeme je bilo za spavanac.

17.9.2022. subota, 440 km

Doručak smo imali u hotelu i, naravno, opet naši prijatelji su uz nas...

Zanimljivo vozilo

Policija u Paraliji

Danas smo odlučili ići do Srbije, ako stignemo do Niša kako bi sutra imali manje autoputa do kuće. Nismo se mogli vraćati kroz Albaniju i Crnu Goru jer ne bi stigli doći u dva dana do kuće, tj, nismo htjeli baš dobiti žuljeve na guzici i samo peglati cijele dane.

U Sj. Makedoniji nas ulovila mala kiša taman dok smo prolazili kroz Kumanovo. Odlučili smo stati i pojesti ručak prije oblačenja kišnih odijela.

Pojeli odličan gulaš, salatu, sok za neke skroz sitne novce, ne sjećam se iznosa, ali znam da sam se smijao u sebi kakva mala cijena. Dok smo to pojeli, popili i kavu, kiša je stala tako da nismo niti oblačili kišna odijela. Nastavili smo autoputom prema Nišu i nikako da negdje bude benzinska, a bili smo na rezervi već nekoliko desetaka km. Prošli smo Leskovac i nakon 10 km se okrenuli nazad do Leskovca natočiti benzin jer nismo znali hoće li dalje biti koja pumpa. Vratili se prema Leskovcu i odmah naišli na benzinsku pumpu i natočili u zadnji tren gorivo. Htjeli smo popiti kavu u obližnjem kafiću, ali nisu primali kartice niti eure, a dinare nismo imali. Pitao nas konobar šta bi, a mi smo rekli samo kavu popiti. On kaže za kolege bajkere bude on platio, časti nas. Tako smo popili besplatnu kavu od kolege bajkera koji je radio kao zamjena u tom kafiću, jer on inače radi u Švicarskoj, ali je došao na godišnji...

Rezervirali smo odmah smještaj u Nišu i uputili se tamo.

Smještaj smo birali otprilike da bude bliže centru i možemo prošetati bez paljenja motora i parkiranja negdje gdje ne bi bilo sigurno. Iako je puno prošlo od rata i dalje se može naći netko kome se ne bi svidjela ZG tablica pa ne želimo riskirati. Smještaj je imao zatvoreno dvorište i vlasnika smo pitali je li je sigurno ostaviti motore unutra da ih netko ne dira? On je odgovorio da je preko puta apartmana zgrada policije i možemo biti potpuno sigurni. Vlasnik je također bajker i nedavno je slomio ruku pri padu sa motora i čeka da zaliječi ozljedu  i kupi novi motor. Pitali smo ga i za mjesto gdje bi mogli ukusno večerati, a on nam je preporučio restoran "Kod Rajka". Kaže sve svoje goste šaljem kod njega i svi su zadovoljni, a on (Rajko) đubre u P.M. niti kavu mi nikad nije platio zbog toga.

Otišli smo u šetnju i osim Rajka, dao nam je još par mjesta gdje se dobro jede, koje smo mi obišli i zaključili kao kaj je i rekao - kod Rajka najbolji ambijent, a i hrana koju smo sami iskusili.

Jeiiii

Slika na zidu

Restoran Kod Rajka.... https://maps.app.goo.gl/iSScykrzcaNNMKRf9

Nakon večere smo prošetali i potražili gdje ćemo na doručak ujutro i otišli spavati.

Zanimljiv naziv lokala, a nemaju tramvaj u Nišu

Vozilo koje je bilo sparkirano pokraj naših motora...prisjetili smo se kako smo takve ili slične sanjali da ih dobijemo kao mali.

18.9.2022. nedjelja, 630 km dosadnog autoputa

Lijepo smo spavali i otišli u relativno prazan grad, ranije ujutro, potražiti doručak.

Ne znam je li to gradska odluka, ali mnogo pasa slobodno šeta po Nišu i spavaju na otiračima ispred lokala po noći kada se zatvore. Vidjeli smo i zdjelice sa vodom i za hranu ispred istih. Psi nisu nametljivi i ponašaju se manje napadno nego mačke po nekim pojedinim mjestima u Grčkoj. Navodno su psi sterilizirani i čipirani tako da se vjerojatno radi o brizi grada ili nekog azila u blizini.

Nakon Niša nema slika jer jedino kaj smo radili je gassss i točenje goriva i nas po putu. Po putu je bilo je oblačno sve do prilasku granici sa HR. Tu su napravljene i zadnje slike.

Ako se ne varam, mislim da smo kod Nove Gradiške sišli sa autoputa i nastavili po staroj cesti jer nam je bilo dosta autoputa. Na cijelom putu smo imali samo dvije pregorene prednje žaruljice na Marijevoj Apriliji, što je on pripisivao tvrdom ovjesu i grabavim cestama.

Ukupna kilometraža i moja potrošnja. Po danu sam stavljao okvirnu kilometražu u podnaslovima.

Hvala svima koji su bili sa nama na putu putem poruka, kao i onima koji pročitaju ovaj putopis i možda krenu na neku sličnu avanturu. Hvala i svim dobrim ljudima koji su nam izlazili u susret na našem putovanju i učinili ga još ljepšim.

Pozdrav do sljedeće avanture; Mario&Darijo